Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-508/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Dušanke Zastavniković Duplančić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog NR, zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – utaja poreza – iz članka 256. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19- u daljnjem tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Sisku broj: K-43/2024-8 od 27. ožujka 2024., podnio optuženi NR, u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog NR, preinačuje prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. izreke presude iz članka 281. stavak 1. i 2. KZ/11 na način da se optuženi NR (sa osobnim podacima kao u izreci prvostupanjske presude), na temelju članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP),

oslobađa od optužbe

da bi:

2/ dana 06. listopada 2009., u Hrvatskoj Kostajnici, kao direktor i jedini član trgovačkog društva "Vaša računala" d.o.o. Petrinja, u uredu javnog bilježnika, dao ovjeriti Odluku o promjeni sjedišta društva, u koju je kao sjedište društva neistinito naveo adresu u Petrinji, Gundulićeva 5, gdje se nalazi Prva osnovna škola u Petrinji i na kojoj to trgovačko društvo nije imalo stvarno sjedište, a potom, dostavio navedenu Odluku Trgovačkom sudu u Sisku, koji je 23. studenog 2009. u Registar Trgovačkog suda upisao sjedište trgovačkog društva "Vaša računala" d.o.o. u Petrinji, Gundulićeva 5, ne sumnjajući da to nije istina,

- dakle, dovođenjem u zabludu nadležnog tijela učinio da ovo u javnoj ispravi, zapisniku ili knjizi ovjeri štogod neistinito što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu, te takvu ispravu, zapisnik ili knjigu uporabio, iako zna da su neistinite,

- pa da bi time počinio kazneno djelo krivotvorenja - ovjeravanjem neistinitog sadržaja - opisano po članku 281. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 281. stavak 1. KZ/11

Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka u odnosu na oslobađajući dio presude iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

II. Uslijed odluke pod točkom I. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi NR za kazneno djelo pod točkom 1. presude utaje poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. i 3. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 256. stavak 3. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

III. U ostalom dijelu žalba optuženog NR odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom djelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Sisku proglasio je krivim optuženog NR da je, pod točkom 1. prvostupanjske presude počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – utaja poreza – iz članka 256. stavak 1. i 3. KZ/11, a pod točkom 2. kazneno djelo krivotvorenja – ovjeravanje neistinitog sadržaja – iz članka 281. stavak 1. i 2. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11. Na temelju članka 256. stavak 3. KZ/11 optuženom NR utvrđena je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a na temelju čanka 281. stavak 1. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci i primjenom članka 51. KZ/11 optuženi NR osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP oštećenoj Republici Hrvatskoj dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu 177.973,14 eura (sto sedamdeset sedam tisuća devetsto sedamdeset tri eura i četrnaest centi).

1.2. Na temelju članka 148. ZKP optuženi NR u cijelosti je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi NR po branitelju Domagoju Rupčiću, odvjetniku iz Siska, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi od krivnje, podredno predlaže optuženika blaže kazniti.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

3. Žalba optuženog NR djelomično je osnovana.

4. Nije u pravu optuženik kada, u bitnome, tvrdi da se u odnosu na kazneno djelo utaje poreza ili carine radi o prekršajnoj odgovornosti. Ističe da se teretio za počinjenje kaznenog djela iz članka 292. stavak 1. alineja 4. KZ/97, odnosno da je pri izvršavanju obveza uskratio sredstva koja pripadaju proračunima, a neprijava poreza na dobit nije bila obuhvaćena zakonskim obilježjem tog kaznenog djela, dok prema članku 256. KZ/11 samo neplaćanje poreza nije kazneno djelo. Također ističe da nije ispunjeno objektivno obilježje kaznenog djela iz članka 256. KZ/11 jer nije došlo do smanjenja ili neutvrđenja porezne obveze jer je porez u konačnici, po službenoj dužnosti, obračunat od strane porezne uprave.

4.1. Optuženik treba imati na umu da mu se činjeničnim opisom kaznenog djela inkriminira da nije „obračunao, prijavio niti uplatio porez na dobit“. Iz navedenog proizlazi da postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela iz članka 292. stavak 1. alineja 4. KZ/97, za čije je ostvarenje bilo potrebno da počinitelj tog djela ne plati porez (uskrati sredstva prema proračunu) i članka 256. stavak 1. i 3. KZ/11 jer mu se činjeničnim opisom također inkriminira da porez nije prijavio što predstavlja obilježje navedenog kaznenog djela, pa se posljedično ne radi o počinjenju samo prekršaja već i kaznenog djela. Nadalje, činjenica što je porezna obveza naknadno utvrđena po službenoj dužnosti od strane porezne uprave ne ekskulpira optuženika jer je njegova obveza, kao odgovorne osobe u trgovačkom društvu, bila da prijavi svoju obvezu što nije učinio, pa je time, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, i počinio inkriminirano mu kazneno djelo iz članka 256. stavak 1. i 3. KZ/11 za koje je i proglašen krivim. Slijedom navedenog žalba optuženika u tom dijelu nije osnovana.

4.2. Nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog odluke o kazni tvrdeći da je prestrogo kažnjen. Optuženik tvrdi da mu prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne nije smio kao otegotno cijeniti da se nije aktivno uključio u kazneni postupak i nije dao iskaz i nije mu smio kao otegotno cijeniti da je osuđivan jer iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je osuđivan nakon navodnog počinjenja ovog kaznenog djela, a kao otegotna okolnost smije mu se uzeti u obzir samo ranija, a ne i naknadna osuđivanost.

4.3. U pravu je optuženik kada tvrdi da se činjenice što nije iznio iskaz u ovom kaznenom postupku i što je postupak proveden bez njegove nazočnosti ne mogu cijeniti otegotno, međutim, prvostupanjski sud mu je pravilno kao otegotno cijenio da je dva puta osuđivan zbog kaznenog djela iz članka 248. stavak 1. KZ/11 jer iz odredbe članka 47 KZ/11 proizlazi da će, između ostalog, prilikom odmjeravanja kazne sud uzeti u obzir i „počiniteljevo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela“ i također mu je pravilno cijenio visinu koristi koju je pribavio svom trgovačkom društvu, odnosno prouzročio štetu državnom proračunu (1.340.938,62 kune / 177.973,14 eura[1] ). Imajući na umu činjenicu da je u odnosu na kazneno djelo iz članka 281. stavak 1. i 2. KZ/11 usvojena žalba optuženika i za to kazneno djelo je po ovom drugostupanjskom sudu oslobođen od optužbe, po službenoj dužnosti je preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da je optuženik za inkriminirano kazneno djelo iz članka 256. stavak 1. i 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Navedena kazna je primjerena jačini povrede zaštićenog dobra koje se ogleda u visini koristi koju je optuženik pribavio svom trgovačkom društvu, odnosno nastaloj šteti državnom proračunu, zatim činjenici njegove osuđivanosti i to za kaznena djela koja se odnose na poslovanje trgovačkog društva pa su u bliskoj vezi s počinjenjem ovog kaznenog djela te zapriječenoj kazni zatvora za ovo kazneno djelo (kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina). Kazna zatvora u tom trajanju u dovoljnoj mjeri će utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

5. Međutim, u pravu je optuženik kada tvrdi da djelo za koje je proglašen krivim pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude nije kazneno djelo te da ga je, na temelju članka 453. točka 1. ZKP/08, trebalo osloboditi od optužbe. Naime, optuženik je proglašen krivim da je doveo u zabludu nadležno tijelo da u javnoj ispravi ili knjizi ovjeri štogod neistinito i takvu ispravu je uporabio, iako zna da je neistinita, a to je činjenično napravio na način da je u uredu javnog bilježnika dao ovjeriti odluku o promjeni sjedišta društva u kojoj je neistinito naveo adresu sjedišta i tako ovjerenu odluku je dostavio Trgovačkom sudu u Sisku koji je promjenu adrese proveo u registru, čime je počinio kazneno djelo iz članka 281. stavak 1. i 2. KZ/11. Prvostupanjski sud treba imati na umu, a kako to proizlazi i iz iskaza javne bilježnice Gordane Pličanić, da je javna bilježnica samo ovjerila potpis optuženika na odluci koju je on njoj predao radi ovjere, a ne istinitost sadržaja isprave koju je predao, dakle ovjerila je da je optuženik tu odluku potpisao iz čega proizlazi da navedena odluka ne predstavlja javnu već privatnu ispravu i time nije ispunjeno objektivno obilježje inkriminiranog kaznenog djela za koje je potrebno da nadležno tijelo ovjeri štogod neistinito u javnoj ispravi, zapisniku ili knjizi. Što se tiče dijela činjeničnog i zakonskog opisa koji se odnosi na uporabu neistinite isprave, iz zakonskog opisa inkriminiranog kaznenog djela proizlazi da počinitelj kaznenog djela uporabljuje neistinitu ispravu koju je prethodno dao ovjeriti, kao što je u konkretnom slučaj ili ju je netko drugi dao ovjeriti, a počinitelj je samo uporabljuje, a svjestan je da je neistinita. Međutim, i u tom slučaju mora se raditi o javnoj ispravi jer to jasno proizlazi iz zakonskog opisa kaznenog djela iz članka 281. KZ/11 jer je u stavku 2. navedenog članka propisano da „takvu ispravu“, dakle ispravu koja je navedena u stavku 1. navedenog članka, a radi se kao što je navedeno o javnoj ispravi, počinitelj kaznenog djela uporabljuje. Slijedom navedenog, djelo za koje se optuženik optužuje nije kazneno djelo jer nisu ispunjena objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 281. stavak 1. i 2. KZ/11, pa je optuženik, na temelju članka 453. točka 1. ZKP/08, oslobođen od optužbe da bi počinio inkriminirano mu kazneno djelo, a troškovi kaznenog postupka u odnosu na taj dio presude, na temelju članka 149. stavak 1.

ZKP/08, padaju na teret proračunskih sredstava.

6. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP, u svezi članka 467. ZKP).

7. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 486. stavak 1. ZKP odlučiti kao u izreci pod točkama I. i II., dok je u preostalom dijelu žalba optuženika odbijena kao neosnovana i na temelju članka 482. ZKP, potvrđena je prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 27. kolovoz 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak