Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-1249/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Darije Horvat, predsjednice vijeća, Tomislava Aralice, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Josipa Grubišića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. D., ranije M., iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i Š. u Z., protiv tuženika Lj. D. - zdravstvena ustanova za ljekarničku djelatnost, iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica J. T., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2452/2019-51 od 11. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2452/2019-51 od 11. srpnja 2023. pod točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2452/2019-51 od 11. srpnja 2023. pod točkom III. u svemu osim u dijelu u kojem je odbijen dio zahtjeva tužiteljice za zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade s osnove tuđe pomoći njege za razdoblje od 15. prosinca 2018. do 10. srpnja 2023.

III. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2452/2019-51 od 11. srpnja 2023. pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je odbijen dio zahtjeva tužiteljice da zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade s osnove tuđe pomoći njege za razdoblje od 15. prosinca 2018. do 10. srpnja 2023., te pod točkom V. izreke, pa se o tome ovako sudi:

1. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 5.040,00 kuna / 668,92 eura od 15. prosinca 2018. do 10. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova prvostupanjskog dijela postupka koji mu je dosuđen pod točkom V. izreke osporene odluke.

IV. Odbija se kao neosnovana zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbe.

V. Odbija se kao neosnovana zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2452/2019-51 od 11. srpnja 2023. suđeno je:

"I./ Nalaže se tuženiku LJ. D. zdravstvena ustanova za ljekarničku djelatnost, Z., OIB: …, da tužiteljici M. D. (ranije M.) iz Z., OIB: …, isplati iznos od 7.968,68 EUR* / 60.040,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 55.000,00 kn od 23.2.2020. do isplate,

- na iznos od 5.040,00 kn od 11.7.2023. do isplate,

sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku LJ. D. zdravstvena ustanova za ljekarničku djelatnost, Z., OIB: …, da tužiteljici M. D. (ranije M.) iz Z., OIB: …, isplati iznos od 4.843,98 EUR* / 36.497,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 14.374,00 kn od 15.12.2018. do isplate,

- na iznos od 7.187,00 kn od 15.1.2019. do isplate,

- na iznos od 7.468,00 kn od 15.2.2019. do isplate,

- na iznos od 7.468,00 kn od 15.3.2019. do isplate,

sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III./ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice M. D. (ranije M.) iz Z., OIB: …, kojim potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 22.123,00 kn s osnova izgubljene zarade, zateznu kamatu koja na dosuđeni iznos od 55.000,00 kn teče od 15.12.2018. do 22.2.2022., zateznu kamatu koja na dosuđeni iznos od 5.040,00 kn teče od 15.12.2018. do 10.7.2023. te zateznu kamatu s osnova izgubljene zarade koja teče na iznos od 7.187,00 kn od 15.12.2018. do 14.1.2019., na iznos od 7.468,00 kn od 15.12.2018. do 14.2.2019. do isplate i na iznos od 7.468,00 kn od 15.12.2018. do 14.3.2019.

IV./ Nalaže se tuženiku LJ. D. zdravstvena ustanova za ljekarničku djelatnost, Z., OIB: …, da tužiteljici M. D. (ranije M.) iz Z., OIB: …, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.644,44 EUR* / 50.062,50 kn sa zateznom kamatom koja teče od 11. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

V./ Nalaže se tužiteljici M. D. (ranije M.) iz Z., OIB: …, da tuženiku LJ. D. zdravstvena ustanova za ljekarničku djelatnost, Z., OIB: …, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.182,06 EUR* / 8.906,25 kn sa zateznom kamatom koja teče od 11. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude, sadržajno samo protiv dijela pod točkama I., II. i IV. izreke, pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen žalbom ili ukine. Traži naknadu troškova žalbe.

3. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama III. i V. izreke pravodobno se žali tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen žalbom ili ukine. Traži naknadu troškova žalbe.

4. Tužiteljica je dostavila pismeni odgovor na žalbu tuženice u kojem osporava njene žalbene razloge. Traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Tuženik je također dostavio pismeni odgovor na žalbu tužiteljice u kojem osporava njene žalbene razloge.

6. Žalba tuženika nije osnovana dok je žalba tužiteljice djelomično osnovana.

7. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete, te naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

-u času štetnog događaja tužiteljica je bila studentica fakulteta u Z., na završnoj 5 godini studija;

-temeljem uputnice za stručno osposobljavanje izdane od fakulteta i sporazuma između fakulteta i tuženika od 6. studenoga 2017, tužiteljica je obavljala studentsku praksu – stručno osposobljavanje kod tuženika tijekom lipnja 2018;

- dana 14. lipnja 2018., u Z., u …, za vrijeme obavljanja studenske prakse kod zdravstvene ustanove „Lj. D.“, tužiteljica je doživjela razbojnički prepad prilikom pljačke poslovnice tuženika u kojoj je radila;

-razbojnik A. M. je dana 14. lipnja 2018, oko 17,00 sati, u Z., prethodno se maskiravši šalom preko lica, ušao u unutrašnjost ljekarne „D.“ na navedenoj adresi u kojoj su se nalazile tužiteljica i kupac B. Š., a nakon čega je zaprijetivši im pištoljem odgurnuo B. Š. na pod ljekarne i prišao tužiteljici od koje je zatražio da otvori sef i preda mu novac, a kada mu je imenovana odgovorila da ne zna šifru od sefa, uz prijetnju pištoljem zatražio od nje da mu preda sve ostalo, nakon čega je tužiteljica bojeći se za vlastiti život otišla do blagajne iz koje je izvadila novac u iznosu od 3.065,00 kn, da bi poslije toga iz prostorije ljekarne uzeo i zlatni nakit koji se nalazio u kutiji za nakit u neutvrđenom iznosu;

-iz iskaza tužiteljice proizlazi da, nakon što je razbojnik počeo razbijati po ljekarni ona je pomislila da on puca jer je vidjela pištolj pa je potrčala prema prostoriji koja se nalazila iza stražnje prostorije gdje se nalazila njena mentorica, kao i da se između te dvije prostorije nalaze prve stepenice i to njih oko pet, spotaknula se na prvih pet stepenica, te udarila svom snagom u staklena vrata glavom i tijelom, smatra da je baš u tom trenutku slomila nogu jer je u trenutku kada se podigla i nastavila prema ostalim stepenicama, osjetila bol i nije mogla hodati te se otkotrljala niz cijelo stepenište do dolje, nije se mogla pomaknuti od bolova u nozi, a u tom trenutku je pljačkaš došao do nje, prislonio joj pištolj uz glavu govoreći „Kurvo, zašto si mi bježala“, „sad ću te ubiti“, „idi gore daj mi novce“, pa se od straha pomokrila, nije se mogla od bolova pokrenuti, razbojnik ju je podigao i vukao uz stepenice te stalno vikao „brže, brže“, govorio joj da je spora i da će je ubiti, trpjela je nesnosne bolove u nozi dok su išli prema gore, i bila u strahu jer je mislila da je ubio mentoricu, doveo ju je do sefa u stražnjoj prostoriji, bacio je na stol s kompjuterom i rekao da otvori sef, da ona nije znala za ikakav sef jer joj u ljekarni nikada nisu rekli gdje odnose višak novaca iz blagajne, da mu je rekla da ne zna za ikakav sef, probala mu je objasniti da je samo studentica, imala je karticu s imenom koja se pričvrsti na kutu i na kojoj je pisalo studentica pripravnica te mu je to pokazala on u tom trenutku to shvatio i rekao da mu onda barem da novce iz blagajne pa je došepala do blagajne, otvorila je, pokupila krupne novce i dala mu u ruke, nakon čega je rekao da ne zove policiju i odjurio iz ljekarne;

-tužiteljica u štetnom događaju zadobila sljedeće ozljede: prijelom V metaterzalne kosti desnog stopala, natučenje glave, akutna stresna reakcija (F 43.0.), poremećaj prilagodbe (F43.2.); PTSP (F42.1.), te mješoviti anksiozni i depresivni poremećaj (F41.2.);

-iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su po provedenom liječenju kod tužiteljice zaostale trajne posljedice od 7% s kirurškog stanovišta, a s psihijatrijskog stanovišta 10%, objedinjeno duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti ocijenjene su u visini od 15%, te će tužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu.

-liječenje tužiteljice je dovršeno 22. veljače 2020;

-tužiteljica je diplomirala na spomenutom fakultetu 13. rujna 2018.

11. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 19., čl. 29., čl. 1046., 1089., čl. 1095., čl. 1100. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), čl. 90., čl. 111. Zakon o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje: ZZR) pa odlučio kao u izreci osporene presude.

12. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice, i uglavnom pravilno primijenio materijalno pravo.

13. Sud prvog stupnja obrazlaže kako je tužiteljica u vrijeme stručnog osposobljavanja kod tuženika pretrpjela ozljedu na radu prilikom izvršenog razbojništva u ljekarni i prijetnje vatrenim oružjem od strane A. M., pa za tako nastalu štetu odgovara tuženik po načelu objektivne odgovornosti, a slijedom odredbe čl. 25. ZZR.

14. Jer čl. 25. st. 1. i 2. ZZR glasi: (1) Ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. (2) Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

15. Ovaj viši sud prihvaća gornju ocjenu kao pravilnu.

16. Tuženik u žalbi ističe kako je tužiteljica isključivo odgovorna za predmetnu štetu i to iz četiri razloga koje on u žalbi definira ovako:

a) namjerno ili krajnjom nepažnjom tužiteljica se samoinicijativno upustila u razgovor s razbojnikom, iako je razbojnik trebao razgovarati s mentoricom ili magistrom kao zaposlenicama tuženika,

b) namjerno ili krajnjom nepažnjom tužiteljica se nije predstavila razbojniku da je studentica pripravnica i nije pokazala na dio radne kute na kojoj se nalazila kartica s tim natpisom (razbojniku se tako predstavila tek kada ju je razbojnik, kako tvrdi, dovukao 20 stepenica, računajući od podesta pa do prodajnog mjesta i tada ju je razbojnik pustio na miru, a što znači da bi ju pustio na miru već u samom početku da se predstavila da je studentica pripravnica pa bi se obratio mentorici ili magistri, c) namjerno ili krajnjom nepažnjom tužiteljica je napustila društvo mentorice i magistre, a da nije, ništa joj se ne bi dogodilo jer bi mentorica i magistra i nju zaključale u prostoriji pa bi poput njih ostala bez ikakvih posljedica,

d) namjerno ili krajnjom nepažnjom tužiteljica je donijela odluku da razbojniku na vidljiv način počne bježati u donje prostorije pa je razbojnik imao razloga vjerovati da mu ide donijeti novac te je došao do nje i, kako tvrdi, dovukao ju je uz 20 stepenica, a u svome iskazu nije iskazala da bi bilo kakve ozljede zadobila.

17. Ti su žalbeni razlozi neosnovani. Ponajprije zato jer je na tuženiku teret dokaza o isključivom ili djelomičnom doprinosu radnice nastanku štetnog događaja, a on to u ovom postupku nije dokazao. Razbojnička pljačka je po svojoj prirodi krajnje stresan i rizičan događaj neizvjesnog tijeka i završetka, kako za razbojnika, tako i za zaposlenike ili slučajne namjernike. Krajnje je neuvjerljivo da je razbojnik znao kakve su radne nadležnosti studentice pripravnice, njene mentorice ili magistre, a također nije uvjerljivo, sve da je to i znao, da bi to imalo ikakvog utjecaja na njegovo ponašanje. Pogotovo to što je tužiteljica bježala pred naoružanim razbojnikom nije, niti može biti, njen doprinos nastanku štetnog događaja. Pod ovakvim stresom različite osobe različito reagiraju. Bježanje tužiteljice pred naoružanim razbojnikom nije njena krajnja nepažnja. To je prirodna i uobičajena ljudska reakcija. Stoga i ovaj viši sud smatra kako gore navedeni žalbeni razlozi tuženika nisu osnovani niti smatra dokazanim da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenice ili da je tužiteljica imalo doprinijela nastanku štetnog događaja u smislu propisa iz čl. 1067. i 1092. ZOO. 18. Sud prvog stupnja dosuđenjem naknade neimovinske štete u iznosu od 55.000,00 kuna nije pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. ZOO. Naime, upravo vodeći računa o težini povrede, okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, dosuđena naknada, s obzirom na težinu i vrstu povreda (Prijelom V metaterzalne kosti desnog stopala, natučenje glave, akutna stresna reakcija, poremećaj prilagodbe; PTSP, te mješoviti anksiozni i depresivni poremećaj), trajanje i jačinu fizičkih bolova (jakog intenziteta u trajanju 2 dana, srednje jakog intenziteta 10 dana i slabijeg intenziteta 95 dana kumulativno) i straha (kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta pri štetnom događaju, do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje tužiteljica je trpjela sekundarni umjereni do jaki oscilirajući strah sveukupno do 3 dana, potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 4 tjedna, te slabiji oscilirajući strah sveukupno do 12 tjedana, zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah, slabijeg do umjerenog intenziteta u situacijama koje podsjećaju na štetni događaj), zaostale trajne posljedice od 15% (7% s kirurškog stanovišta, s psihijatrijskog stanovišta 10%, objedinjeno je smanjenje životne aktivnosti ocijenjeno u visini od 15%, te će tužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu) te sve druge okolnosti slučaja, primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa, i prema shvaćanju ovog suda, predstavlja dosuđeni iznos od 55.000,00 kuna.

19. Također je pravilno primijenjeno materijalno pravo kad je sud prvog stupnja tužiteljici dosudio naknadu štete zbog tuđe pomoći i njege u iznosu od 5.040,00 kuna. Adekvatnim dokazima je utvrđeno kako je tužiteljica imala potrebu za tuđom pomoći i njegom 3 sata dnevno kroz 40 dana, a zatim 2 sata dnevno kroz 45 dana. Iz vjerodostojnog iskaza tužiteljice proizlazi da su joj tuđu pomoć i njegu pružali majka i otac, koji su zbog toga koristili i bolovanje i godišnji odmor. Zbirni iznos sud je, prema shvaćanju ovog višeg suda, pravilno izračunao primijenivši kao kriterij cijenu od 24,00 kuna po satu nekvalificirane medicinske njege, a što je suglasno sa stabilnom sudskom praksom u odlukama ove vrste. Svojim žalbenim razlozima tuženik nije doveo u pitanje pravilnost gornjih činjeničnih utvrđenja niti primjene materijalnog prava. Nije u pravu tuženik da se ovaj vid naknade štete ne dosuđuje ukoliko su tuđu pomoć i njegu pružali članovi obitelji.

20. Sud je prvog stupnja također pravilno odlučio i o izgubljenoj zaradi, odnosno izmakloj koristi, na koju tužiteljica ima pravo slijedom propisa iz čl. 1089. st. 1. i 2. ZOO. Sud je uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka V. o trajanju radne nesposobnosti tužiteljice (trajala je do 25. ožujka 2019), utvrđenu činjenicu kako se tužiteljica, prema redovnom tijeku stvari, mogla zaposliti kao magistra farmacije ubrzo nakon završenog studija 13. rujna 2018. te podatke o prosječnim neto plaćama magistra farmacije dostavljene od zavoda (za 2018. u neto iznosu od 7.187,00 kuna, te za 2019. u neto iznosu od 7.468,00 kuna). Na takav način je izračunao zbirni iznos izgubljene zarade od 36.497,00 kuna / 4.843,98 eura.

21. Žalbeni razlozi tuženika kako se tuženica nije mogla zaposliti u struci odmah nakon diplomiranja jer da su mentori kazali kako je plaha osoba i da nije odavala dojam sposobne i samouvjerene osobe, te drugi slični navodi, pa da nije bila poželjna poslodavcima, spadaju u objede i špekulacije koje se ne mogu smatrati dokazanim činjenicama.

22. Također i sumnje koje tuženik iskazuje u svezi podataka zavoda nisu osnovane. U konkretnom slučaju ta bi plaća (izmakla korist) mogla biti viša ili niža od one koju je uzeo u obzir prvostupanjski sud. Kako se ovdje ta visina može izračunati samo na apstraktan način, uprosječeni podatak dobiven od državnog tijela je najtočniji mogući način izračuna te vrijednosti.

23. S druge strane ni žalba tužiteljice na odbijeni dio njenog tužbenog zahtjeva glede izmakle koristi nije osnovan. Jer u postupku nisu izvedeni dokazi koji bi ukazivali da je taj iznos viši od onog kog je utvrdio sud prvog stupnja. Sud je valjano obrazložio zašto nije usvojio dijelove zahtjeva za rujan 2018. i travanj 2019.

24. Međutim, djelomično je osnovan dio žalbe tužiteljice na tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđene novčane iznose naknade štete. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio da zatezne kamate na dosuđenu naknadu s osnove neimovinske štete teku nakon završetka liječenja (liječenje je završeno 22. veljače 2020) jer se tek od tog trenutka može smatrati kako je ta vrsta štete u cijelosti nastala. A po čl. 1103. ZOO za neimovinsku štetu je propisano kako obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. U ovom slučaju je šteta nastala nakon podnošenja zahtjeva (zahtjev je podnesen 14. prosinca 2018, a liječenje je završeno 22. veljače 2020).

25. Također je pravilna odluka suda prvog stupnja kako na dosuđeno naknadu izmakle koristi u vidu mjesečnih plaća koje bi oštećenica primala po redovnom tijeku stvari teku od 15-og u narednom mjesecu za prošli mjesec jer je takva i obveza poslodavca koji bi isplaćivao te plaće, da do štetnog događaja nije došlo.

26. Ali odluka prvostupanjskog suda o tijeku zateznih kamata na naknadu štete s osnove tuđe pomoći i njege nije sasvim pravilna. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda republike Hrvatske zauzetom u odluci poslovni broj Revr 829/2017-2 od 30. travnja 2019. oni teku u ovom slučaju ili od utuženja ili od dostavljanja odštetnog zahtjeva tuženiku.

27. Dio spomenute odluke glasi: "Troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju oštećeniku pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka (čl. 1086. ZOO). Kako je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani te je kao nesporna utvrđena cijena jednog sata tuđe pomoći i njege u iznosu 10,00 kuna u vrijeme kad je ta pomoć pružana, to je valjalo tužitelju priznati kamatu na ovaj vid štete na temelju čl. 1086. ZOO od podnošenja tužbe 10. svibnja 2007. odnosno od sljedećeg dana, dakle 11. svibnja 2007., s obzirom da tužitelj nije tražio kamate od dana podnošenja pisanog zahtjeva nego od kasnijeg datuma. Naime, podnošenjem tužbe uz dostavu sve medicinske dokumentacije tuženik je doznao za opseg i visinu ove štete pa se tada njegova obveza smatra dospjelom. Pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je stoga obvezati tuženika na plaćanje kamate i za razdoblje od 11. svibnja 2007. (dan nakon podnošenja tužbe) do dana donošenja prvostupanjske presude 20. veljače 2012. Jednako pravno shvaćanje zauzeto je u odluci revizijskog suda broj:

Revr-1536/14 od 30. kolovoza 2017."

28. Dakle, u konkretnom slučaju, budući je zahtjev za naknadom dostavljen tuženiku 14. prosinca 2018, zatezne kamate na dosuđeni iznos teku od narednog dana, 15. prosinca 2018.

29. Stoga sud prvog stupnja nije pravilno odlučio da zatezne kamate na ovaj iznos teku od 11. srpnja 2023. već je valjalo usvojiti i dio zahtjeva za razdoblje od 15. prosinca 2018. do 10. srpnja 2023.

30. Ni o troškovi postupka sud prvog stupnja nije sasvim pravilno odlučio. Sud je prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 5. ZPP koja se primjenjuje kad stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljica je odbijena sa značajnim dijelom zahtjeva koji se ne može smatrati neznatnim. Osim toga, ako je već odlučio o čl. 154. st. 5. ZPP, sud prvog stupnja nije mogao naložiti tužiteljici u točki V. izreke naknadi razmjeran dio njegovih troškova.

31. Ovdje je valjalo pravilno primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP koja se koristi u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka. Tužiteljica jest uspjela sa zahtjevom u visini od 81% ali i s osnovom za 100% što čini ukupan razmjer uspjeha od 90,5%. Od tog razmjera valjalo je odbiti razmjer uspjeha tuženika od 9,5% što rezultira iznosom od 81%. Dakle, i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je tužiteljici dosuditi isti onaj iznos naveden u točki IV. izreke osporene presude.

32. Samu visinu troška tužiteljice sud je prvog stupnja pravilno obredio primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: OT), a također je pravilno utvrdio koji se dio troškova smatra potrebnim, a koji ne, u smislu propisa iz čl. 155. ZPP.

33. Ali upravo zato jer je valjalo primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, nije bilo pravilno dosuditi i tuženiku njegov novčani iznos s osnova njegovog razmjer uspjeha jer mu je to već uračunato pri umanjenju tužiteljevog razmjera.

34. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. i 2. ZPP žalbe tužiteljice i tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkama I., II., III. (osim u dijelu u kojem je odbijen dio zahtjeva tužiteljice za zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade s osnove tuđe pomoći njege za razdoblje od 15. prosinca 2018. do 10. srpnja 2023) i točkom IV. izreke.

35. Istodobno je valjalo po čl. 373. st. 3. ZPP preinačiti dijelove osporene presude pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je odbijen dio zahtjeva tužiteljice da zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade s osnove tuđe pomoći njege za razdoblje od 15. prosinca 2018. do 10. srpnja 2023, te pod točkom V. izreke, pa o tome odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

36. Kako tuženik nije uspio sa žalbom valjalo ga je po čl. 161. st. 1. ZPP odbiti sa zahtjevom za naknadom troškova žalbe.

37. Ali je valjalo odbiti i zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbe jer je uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svoje žalbe.

U Zagrebu 27. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat, v.r.