Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1731/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice P. b. Z., Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik Z. T., odvjetnik u Z., protiv 1. ovršenika M. P. iz S.; OIB: … i 2. ovršenice M. H. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. Đ., odvjetnica u Z., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi 2. ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Klanjcu, poslovni broj Ovr- 502/2023-2 od 27. srpnja 2023., 27. kolovoza 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba 2. ovršenice M. H. kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Klanjcu, poslovni broj Ovr-502/2023- 2 od 27. srpnja 2023., izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24).

II. Odbija se zahtjev 2. ovršenice za naknadu žalbenog troška.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem je na temelju ovršne javnobilježničke isprave- Ugovora o kreditu od 10. srpnja 2003., solemniziranog kod javne bilježnice L. H. M. u Z., pod brojem … dana 10. srpnja 2023 (dalje: Ugovor o kreditu), određena ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu glavnice od 62.946,54 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 21. siječnja 2005. pa do isplate, iznosa od 4.087,69 eura na ime redovne kamate zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 21. siječnja 2005. pa do isplate te troškova ovršnog postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, sve to na nekretnini vlasništvo ovršenika (1. ovršenika kao prethodnog vlasnika i 2. ovršenice kao potonje vlasnice), upisane u z.k.ul.br. … k.o. N. D. K. i to z.k.č.br. …, u naravi kuća, gospodarska zgrada, dvorište i pašnjak D. u površini od 316 čhv i to zabilježbom ovrhe, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, njezinom prodajom, namirenjem ovrhovoditeljice iz iznosa dobivenog prodajom te prijenosom tako dobivenih novčanih sredstava na račun ovrhovoditeljice.

2. Protiv navedenog rješenja žali se 2. ovršenica iz žalbenih razloge propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ), pobijajući rješenje o ovrsi i iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a, pozivom i na pravo na dom te sadržajno na odredbu čl. 80.b OZ-a. Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćnici odvjetnici u iznosu od 1.259,00 eura uz pripadajući PDV te trošak sudske pristojbe za žalbu u točno nenaznačenom iznosu.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica osporava žalbene navode 2. ovršenice i predlaže žalbu 2. ovršenice odbiti.

4. Žalba 2. ovršenice nije osnovana.

5. Ovaj sud je primjenom odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a ispitao pobijanu odluku u odnosu na razloge iz st. 1. toč. 1., 3. i 5. istog članka, kao i u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku te je ocijenio da ne postoji niti jedan od razloga na koje se pazi po službenoj dužnosti, a koji bi doveli u pitanje opstojnost pobijanog rješenja o ovrsi.

6. Žaliteljica u žalbi ukazuje na nezakonitost pobijanog rješenja, prigovarajući pasivnoj legitimaciji u odnosu na oba ovršenika, uz tvrdnju da ona nije vlasnica nekretnine koja je predmetom ovrhe, pozivajući se i na to da se dugovanje odnosi na potrošački Ugovor o kreditu u eurima te na nepoštene ugovorne odredbe tog ugovora, uz daljnju tvrdnju da je predmetna nekretnina, jedina nekretnina 2. ovršenice, njezin dom u kojem živi sa suprugom

7. Suprotno žalbenim prigovorima žaliteljice, rješenje o ovrsi suda prvog stupnja temelji se na pravilnoj primjeni odredaba čl. 22., čl. 23. toč. 5, čl. 28. st. 1., čl. 36. st. 5., čl. 41. st. 1.-4. i čl. 80. OZ-a.

8. Naime, iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi da je postupak u ovom predmetu pokrenut prijedlogom ovrhovoditeljice za ovrhu na nekretnini ovršenika od 26. srpnja 2023., na temelju ovršne javnobilježničke isprave – Ugovora o kreditu kao ovršne isprave, koja isprava glasi na J. K., kao korisnicu kredita, D. Ć., kao solidarnu dužnicu,V. Š. i B. V., kao solidarnih jamaca, na 2. ovršenicu, kao založnu dužnicu te na ovrhovoditeljicu, kao kreditora, kojim Ugovorom o kreditu ovrhovoditeljica stavlja na raspolaganje korisniku kredita (za kupnju stana), kredit u iznosu od 73.500,00 eura po srednjem tečaju za eur tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.

9. Nadalje, iz sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu na kojem se nalazi potvrda ovršnosti javnog bilježnika D. B., proizlazi da je navedeni javnobilježnički akt ovršan 21. siječnja 2005., iz čega slijedi i obveza korisnice kredita prema ovrhovoditeljici kao vjerovniku, ali isto tako i obveza ovršenice, kao založne dužnice koja je u svrhu osiguranja vraćanja kredita, ovlastila ovrhovoditeljicu da bez njezinog daljnjeg sudjelovanja, na nekretnini upisanoj u z.k.ul.br. … k.o. N. D. K. i to z.k.č.br. …, u naravi kuća, gospodarska zgrada, dvorište i pašnjak D., u svoju korist uknjiži založno pravo te ujedno dala izričiti pristanak da u slučaju neisplate kredita ovrhovoditeljica kao vjerovnik naplati nepodmireni dug iz vrijednosti založene nekretnine.

10. Uz prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljica je priložila izvadak iz zemljišne knjige (list 26 spisa), iz kojeg je vidljivo da je 1. ovršenik vlasnik nekretnine koja je predmetom ovrhe, koje vlasništvo je upisao temeljem Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 31. ožujka 2003., s imena i vlasništva 2. ovršenice.

11. Prije svega je za obrazložiti da žalbeni razlozi kojima žaliteljica upire na to da nije vlasnica nekretnine koja je predmetom ovrhe te da su odredbe ovršne isprave nepoštene i ništetne (radi čega ovrhovoditeljica temeljem takve ovršne isprave nije ovlaštena tražiti ovrhu na predmetnim nekretninama), predstavljaju razloge opisane u čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, zbog kojih je prvostupanjski sud zaključkom od 8. rujna 2023. poslovni broj Ovr-502/2023-7, uputio žaliteljicu na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (list 42 spisa), slijedom čega je ovaj drugostupanjski sud o žalbi žaliteljice odlučivao izvan tog žalbenog razloga. Pri tome, ovaj sud nije posebno razmatrao žalbene navode kojima žaliteljica prigovara promašenoj pasivnoj legitimaciji u odnosu na 1. tuženika, s obzirom na to da žaliteljica nije ovlaštena iznositi prigovore u odnosu na drugog ovršenika ovoga postupka, jer takvo ovlaštenje za nju iz sadržaja predmetnog spisa, ne proizlazi.

12. U odnosu na daljnje žalbene prigovore žaliteljice kojima se poziva na praksu Suda Europske Unije i praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske, prije svega valja odgovoriti da se navedena praksa odnosi na postupke odgode ovrhe, pa je neosnovano pozivanje žaliteljice na navedenu praksu u žalbi protiv rješenja o ovrsi. Pored navedenog, za odgovoriti je da je u ovršnom postupku sud ograničen pravnim sredstvima i procesnim odredbama koje su propisane Ovršnim zakonom, kojim Zakonom nije propisana mogućnost ispitivanja ništetnosti ugovora, odnosno poštenosti odredbi ugovora o kreditu, niti ovršni sud raspolaže potrebnim činjeničnim i pravnim elementima za ocjenu njihove eventualne nedopuštenosti (kako je to navedeno u odluci suda Europske unije od 26. siječnja 2017. u predmetu C-421/14), pa stoga unutar ovršnog postupka nije moguće ispitivati je li ugovor o kreditu ništetan ili nije, niti je moguće ispitivati poštenost odredbi ugovora o kreditu, kao niti opseg tražbine u slučaju eventualne djelomične ništetnosti ugovornih odredbi (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1371/2021-2 od 17. listopada 2023.).

13. Pri tome je za naglasiti da je prvostupanjski sud postupajući po žalbi žaliteljice, kako je to prethodno i obrazloženo, već uputio žaliteljicu na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (upravo iz razloga jer žaliteljica žalbenim navodima tvrdi da su odredbe ovršne isprave nepoštene i ništetne, radi čega ovrhovoditeljica temeljem takve ovršne isprave nije ovlaštena tražiti ovrhu na predmetnim nekretninama), kako je to propisano čl. 52. st. 3. OZ-a, u kojem postupku će se utvrđivati činjenice jesu li pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Time je sud prvog stupnja ujedno otklonio svoju obvezu da žalbeni razlog ništetnosti ovršne isprave - ugovora o kreditu, razmatra u okviru žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a. Takvo postupanje suda prvog stupnja je u skladu s odlukama suda Europske unije.

14. Naime, ako žaliteljica u propisanom roku pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te ishodi pravomoćnu presudu kojom će biti utvrđena ništetnost ili eventualno djelomična ništetnost odredbi ugovora o kreditu, moći će takvu ispravu upotrijebiti u ovršnom postupku sukladno odredbi čl. 50. st. 3. OZ-a, odnosno čl. 53. OZ-a.

15. Nadalje, treba ukazati i na to da je žaliteljica ugovaranjem založnog prava na predmetnoj nekretnini, svjesno raspolagala svojim vlasničkim pravom na toj nekretnini, koristeći ga kao instrument osiguranja ugovorenog kredita, sa svim pravnim posljedicama takvog raspolaganja, slijedom čega je ovrha određena u svrhu postizanja legitimnog cilja zaštite interesa ovrhovoditeljice, tako da se žaliteljica ne može s uspjehom pozivati (sadržajno), na narušenu pravičnu ravnotežu između njezinih interesa i interesa ovrhovoditeljice te na pravo na dom, imajući u vidu da je u predmetnom ugovoru o kreditu, dala izričiti pristanak da nakon dospijeća osigurane tražbine, u slučaju neisplate kredita, ovrhovoditeljica kao vjerovnik neposredno provede ovrhu prodajom predmetne nekretnine (clausula exequendi).

16. Naime, u slučaju kada ovrhovoditelj ima upisano založno pravo na nekretninama na kojima traži određivanje ovrhe, tada nema mjesta primjeni odredbe čl. 80.b st. 2. i 3. OZ-a. Ovakav pravni stav, kojeg prihvaća i ovaj sud, zauzet je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2020. (Su-IV-87/2022), na kojem je bilo postavljeno pravno pitanje koje glasi: „Da li žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na čl. 80.b Ovršnog zakona treba ocjenjivati primjenom čl. 80.b st. 3 istog Zakona i u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo?“, te je prihvaćen zaključak da žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbu članka 80.b OZ-a ne treba ocjenjivati primjenom članka 80.b stavak 3. OZ-a u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo. 17. Žaliteljica je sklapajući pravni posao o zalogu, dobrovoljno pristala da se isplata duga izvrši prodajom njezine nekretnine te je, dakle, dobrovoljno koristila tu nekretninu kao instrument osiguranja kredita, na koji način je pristala i prihvatila da u slučaju neisplate duga, vjerovnik može koristiti taj instrument i naplatiti dug prodajom založene nekretnine

18. Pored navedenog, što se tiče prigovora žaliteljice da predmetna nekretnina predstavlja njezinu jedinu nekretninu u kojoj živi sa suprugom, valja odgovoriti i to da na te okolnosti žaliteljica nije dostavila bilo kakav dokaz kojim bi navedene tvrdnje i dokumentirala (pa niti uvjerenje o prebivalištu), pri čemu niti iz sadržaja spisa takvo što ne proizlazi, s time da svakako nije dokazivala da ne može svoje stambeno pitanje riješiti na drugi adekvatan način (najmom nekog drugog stana ili preseljenjem u drugu nekretninu).

19. Pravilno je, stoga, sud prvog stupnja primjenio materijalno pravo nalazeći da su ispunjene sve pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja, imajući u vidu da je sud prvog stupnja odredio ovrhu na nekretnini založnog dužnika koji se suglasio da banka može neposredno provesti ovrhu prodajom predmetne nekretnine (clausula exequendi), koje shvaćanje je u skladui s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj U-III-2930/2019 od 14. studenog 2019., kao i s odlukom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Nikola Frlan protiv Republike Hrvatske povodom Zahtjeva br. 2545/14 (u kojem postupku je predmet osiguranja na kojem je pravnim poslom zasnovano založno pravo, bio dom ovršenika) te isto tako u skladu s odlukom revizijskog suda broj: Rev-476/2021-3 od 16. studenoga 2022.

20. Kako je u konkretnom slučaju, na temelju ovršne isprave ovrhovoditeljica upisala založno pravo na nekretnini žaliteljice, kako tijekom postupka žaliteljica nije dostavila nikakav dokaz da je tražbina koja proizlazi iz navedene ovršne isprave podmirena (niti to tvrdi), to je i po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odredio predloženu ovrhu.

21. Kako je prvostupanjski sud predmetnu ovrhu odredio na temelju ovršne isprave koja je postala ovršna, kako nije utvrđeno niti postojanje žalbenih razloga na koje temeljem odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu 2. ovršenice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi te odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

22. Na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a i čl. 14. st. 5. OZ-a, valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 27. kolovoza 2024.

Sutkinja:

Roberta Pandža, v.r.