Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3792/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. b. Z. d.d. Z., OIB…, zastupane po punomoćnici A. P., odvjetnici iz Odvjetničkog društva V. & V. d.o.o. iz V., na temelju generalne punomoći broj Su-231/2021-2, protiv tuženika D. C. iz R. S., B., radi izdavanja platnog naloga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pl-56/2023-2 od 2. kolovoza 2023., dana 27. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pl-56/2023-2 od 2. kolovoza 2023.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvoga stupnja citiranim u izreci odlučeno je:
"Ovaj sud se proglašava nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te se odbacuje tužba s prijedlogom za izdavanje platnog naloga."
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupu (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje ZPP) uz prijedlog da se osporeno rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora jest isplata dužnog iznosa na temelju ugovora o brzom gotovinskom kreditu koji je tužitelj sklopio sa pok. C. M., čiji je tuženik nasljednik, dana 16. veljače 2016.
5. S obzirom na to, da je prebivalište tuženika u R. S., prvostupanjski sud se, na temelju čl. 16. st 1. ZPP, po služnoj dužnosti proglasio nenadležnim i odbacio tužbu.
5.1. U obrazloženju se pozvao na članak 18. st. 1. i 2. Uredbe (EU) br. 1215/2012. Europskog parlamenta i Vijeća o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba) prema kojoj potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države članice u kojoj ta strana ima domicil, ili, neovisno o domicilu druge strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima domicil, dok je stavkom 2. istog članka propisano da druga ugovorna strana može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil, a odjeljkom IV Uredbe definirana je nadležnost za potrošačke ugovore.
6. Tužitelj u žalbi ističe, da se ne radi o potrošačkom ugovoru nego o sporu iz odgovornosti nasljednika za dug ostaviteljice koja je s tužiteljem bila u ugovornom odnosu.
7. I po mišljenju ovog suda, u situaciji kada je temelj dugovanja potrošački ugovor, neovisno o tome što isti nije sklopljen s tuženikom, nego s njegovom pravnom prednicom, dolazi do primjene citiranih odredaba Uredbe, prema kojima banka kao druga ugovorna strana (koja nije potrošač) može pokrenuti postupak protiv potrošača (odnosno njegovog pravnog slijednika) samo pred sudom države članice u kojoj on ima domicil.
8. Tuženik kao univerzalni pravni slijednik stupa u pravnu poziciju svoje prednice te ima sva prava u sporu koja bi ona imala kao potrošač. Stoga se na njega odnose i odredbe o nadležnosti iz čl. 18. st. 2. Uredbe prema kojima se protiv njega može pokrenuti postupak samo u državi njegovog domicila, a to je R. S..
9. Radi toga je odredba čl. 16. st. 1. ZPP pravilno primijenjena, kada je tužba s prijedlogom za izdavanje platnog naloga odbačena.
10. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 27. kolovoza 2024.
S u d a c:
Gordana Bošković Majerović, v.r.
