Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1173/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišić, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Sabine Dugonjić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. L., OIB:…, iz Z., zastupan po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., protiv tuženika O. B. d.d. sa sjedištem u S., OIB:…, zastupana po punomoćniku B. A., odvjetniku iz S., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2314/2019 od 3. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 27. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2314/2019 od 3. siječnja 2023. u toč. I (toč. I.I. i I.II.) izreke, te u toč. III izreke u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu većem od dosuđenog.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u toč. III izreke za iznos parničnog troška od 2.658,84 eur sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Preinačuje se navedena presuda u toč. III izreke u dijelu kojim je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 870,99 eur sa zakonskom zateznom kamatom i u tom dijelu odlučuje:

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 870,99 eur sa zakonskom zateznom kamatom, kao neosnovanim.

IV. Odbijaju se tužitelj i tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbi, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se utvrdi da je Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 17563/08 zaključen između tužitelja i tuženika dana 12. svibnja 2008. godine ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti – vratiti tužitelju iznos od 363.088,49 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose i razdoblja kako je navedeno u izreci (toč. I), te sa zahtjevom za naknadu parničnog troška (toč. II), dok je utvrđeno da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 5 Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 17563/08 zaključen između tužitelja i tuženika dana 12. svibnja 2008. godine te da su nezakonito donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužitelj nije bio dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 12. svibnja 2008. pa nadalje kao i promjenjivom tečaju CHF od 12. svibnja 2008. pa nadalje (toč. II.1.), naloženo je tuženiku isplatiti-vratiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa isplatiti iznos od 3.982,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose i razdoblja kako je navedeno u izreci, te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 9.268,84 EUR, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose i razdoblja kako je navedeno u izreci (toč. II.2.), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.529,83 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, dok je u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev za naknadom troška odbijen (toč. III).

2. Protiv navedene presude u toč. III izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 148/11- proč. tekst, 89/14- Odluka Ustavnog suda RH, 70/19 i 80/22– u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijani dio presude preinači, uz naknadu troška žalbe.

3. Protiv navedene presude u toč. I (I.I. i I.II. ) izreke, te u toč. III izreke u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu većem od dosuđenog. žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 148/11- proč. tekst, 89/14- Odluka Ustavnog suda RH, 70/19 i 80/22– u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijani dio presude preinači, uz naknadu parničnog troška i troška žalbe, ili isti ukine.

4. Žalba tužitelja je neosnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 17563/08 zaključen između tužitelja i tuženika dana 12. svibnja 2008. godine ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti – vratiti tužitelju iznos od 363.088,49 HRK, odnosno za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te za isplatu iznosa kojeg je banka neosnovano stekla na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika iz Ugovora o kreditu.

6. U žalbenom stadiju postupka za tužitelja je sporno je li predmetni Ugovor o kreditu u cijelosti ništetan, te za obje stranke sporna je odluka o parničnom trošku.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pobijana presuda nije proturječna, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužitelj u žalbi.

9. Tužitelj je podnio tužbu tvrdeći da je sklopio ugovor o kreditu s tuženikom 12. svibnja 2008., kojim da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, gdje je odobren iznos kredita od 64.870,00 CHF (sve protuvrijednost u kunama). Kako da su u sporu za zaštitu kolektivnih interesa utvrđene ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, smatra da se radi o ništetnom ugovoru u cijelosti jer da bez tih odredbi ugovor ne može opstati ni na koji način, pa traži povrat onoga svega što je temeljem takvog ništetnog ugovora tuženik primio.

10. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora, pri čemu valja istaknuti da je tužitelj pored tog tužbenog zahtjeva istaknuo i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pa stoga s te osnove potražuje isplatu od 3.982,28 eur i 9.268,84 eur, s kamatama na pojedine mjesečne iznose, koji je sud prihvatio.

11. Prvostupanjski sud je odbio u cijelosti zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora (u cijelosti) s obrazloženjem, u bitnom, da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Prema čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjetu ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati valjan čak iako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Predmet tužbenog zahtjeva u ovom postupku ništetnost je cijelog ugovora. Stoga, budući da su prema odredbi članka 1021. ZOO/05 bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, eventualna ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači ni ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost cijelog ugovora. Konačno, odredbama članka 87. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 93/03, dalje: ZZP) i članka 102. ZZP/07 izričito je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa. Stoga je zahtjev tužitelja usmjeren na ništetnost cijelog ugovora te zahtjevom za isplatom cjelokupnog isplaćenog iznosa odbijen kao neosnovan.

12. Prema mišljenju ovog suda, a protivno žalbenim navodima tužitelja, pravni pristup sud prvog stupnja je pravilan.

13. Prema direktivi 93/13 EEZ od 15. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13), kao i prema načelima izraženima u odlukama suda Europske unije (dalje: Sud), potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora kao da nije bilo nepoštene odredbe. To je sukladno cilju zaštite koja se pruža, a to je uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, ali i održati ugovor na snazi tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. Dakle, sud neće primijeniti nepoštenu odredbu jer ona ne obvezuje potrošača, ali će ispitati može li se održati ugovor na snazi. Pri tome kriterij ne može biti je li povoljnije za potrošača održati ga na snazi ili ne, već su kriteriji, primjerice, može li se bez nepoštene odredbe ostvariti svrha ugovora, ili se pravna priroda ugovora mijenja ili ne, mogu li se ispuniti obveze iz ugovora i je li znatno otežano ispunjenje. Za tu ocjenu odlučne su odredbe ugovora i s njim eventualno povezani ugovori te norme materijalnog prava koje reguliraju relevantne ugovorne odnose.

14. Utvrđenje ugovorne odredbe nepoštenom nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora i ZZP određuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe (članak 55. stavci 1. i 2. ZZP-a). Dakle, preostali dio ugovora i dalje je obvezujući za stranke. Jedino u slučaju ako ugovor ne može opstati bez nepoštene odredbe, on će biti u cijelosti ništetan, a kod ocjene može li ugovor opstati bez nepoštene odredbe, kriterij je, je li kontinuitet ugovora pravno moguć. U tom smislu treba ispitati je li zbog izuzimanja primjene te neobvezujuće odredbe došlo do promjena u samoj svrsi ugovora, a jednako tako potrebno je ispitati je li bez nepoštene odredbe postoji ravnoteža između prava i obveza stranaka. Pri tome kriterij nije ono što je povoljnije za stranke ili za pojedinu stranku, jer je doseg zaštite koji se pruža neobvezujući učinak nepoštene odredbe. To načelo proizlazi iz odluka Suda, posebice točke 71. predmeta C-421/14 Banco Primus, u kojem predmetu je sud protumačio odredbu članka 6. stavak 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koje proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo i zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.

15. Prvostupanjski sud je dao pravilne razloge zašto ugovor može opstati i zašto on nije ništetan u cijelosti, koje razloge prihvaća i ovaj sud, pa je žalba tužitelja u cijelosti neosnovana.

16. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako ništetnost navedenih ugovornih odredaba ipak za sobom ne povlači ništetnost cijelog ugovora koji je sklopljen između stranaka jer isti može opstati i bez navedenih odredaba u smislu odredbe članka 324. stavak 1. ZOO, a u svezi s odredbom članka 1021. ZOO-a.

16.1. U hrvatskom zakonodavstvu, a valja naglasiti i u pravu Europske unije vrijedi prije svega takozvano načelo afirmacije ugovora, po kojem načelu valja nastojati da se sklopljeni obvezni ugovor što više održe na snazi a ne da se ukidaju.

16.2. Tako je odredbom članka 324. stavak 1. ZOO-a propisano kako ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovor ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, dok je stavkom 2. citirane odredbe propisano kako će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

16.3. Ovo načelo afirmacije ugovora u biti proizlazi ne samo iz članka 324. ZOO-a već ono izvire iz odredbe članka 319. stavak 2. ZOO-a, a po kojoj odredbi pri tumačenju spornih ugovornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenih ZOO-om.

17. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako ugovor o kreditu može pravno opstati bez konkretne ništave odredbe, a uostalom, ponovno u smislu odredbe članka 20. točka 1. Zakona o sudovima valja ukazati tužitelju s obzirom na njegovu žalbu kako je još Vrhovni sud nakon što je odlukom Ustavnog suda od 29. siječnja 1997. ("Narodne novine", broj 11/97) ukinuta odredba članka 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 58/95) u većem broju odluka (npr. Rev-245/00) utvrdio samo dijelom ništetnim, odnosno ništavim ugovore o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, i to na način da je utvrdio ništetnim cijenu stana utvrđenu u većem iznosu, kao i učešće kupca te obročnu isplatu. Pored toga Vrhovni sud je i zaključio kako je moguće da ugovor kojim se ugovaraju zatezne kamate po stopi većoj od propisane bude djelomično ništetan, odnosno ništav (tako Vrhovni sud u odluci Rev-1411/99).

18. U ovom konkretnom slučaju s obzirom da je ugovor u cijelosti realiziran, to odluke koje tužitelj citira, a koje su donesene od strane Suda EU ne mijenjaju u ovoj konkretnoj situaciji navedeni pravni zaključak ovog suda.

19. Kako žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, to je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

20. Odluka o troškovima postupka za iznos od 2.658,84 eur pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.

21. Na žalbene navode tuženika je za odgovoriti da se u konkretnom slučaju radi o objektivnoj eventualnoj kumulaciji iz čl. 188 st. 2 ZPP, međutim, a pri eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva mjerodavna je vrijednost svakog pojedinog zahtjeva, to se vrijednosti predmeta spora tih zahtjeva ne zbrajaju, jer tužitelj niti ne traži da se prihvate oba postavljena zahtjeva, već je u tužbi naveo da ukoliko sud ocijeni neosnovanim te ne prihvati glavni zahtjev, predlaže prihvatiti drugi zahtjev, pa kako je sud prvog stupnja prihvatio drugi (eventualni) zahtjev, to je pravilno odluku o parničnom trošku utemeljio na odredbi čl. 154 st.1 ZPP.

22. Na daljnje žalbene navode tuženika je za odgovoriti da osnovano prigovara tuženik da tužitelju nije trebalo priznati trošak sastava podneska od 3.4.2019. i to 100 bodova uvećano za PDV kojim precizira prijedlog naloga za vještačenje, jer je isto morao i mogao predložiti već u tužbi ili najkasnije na pripremnom ročištu, a niti je taj podnesak bio potreban jer u skladu s čl. 259 st.1 ZPP sam sud rukovodi vještačenjem. Isto se odnosi i na priznati trošak sastava podneska od 25.4.2019. i to 100 bodova uvećano za PDV kojim tužitelj samo obavještava sud da neće postupiti u skladu s njegovim nalogom i dostavlja sudsku praksu, tako da niti ovaj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice.

23. Osnovano prigovara tuženik da je sud prvog stupnja pogrešno priznao tužitelju trošak sastava žalbe protiv rješenja o troškovima postupka od 27.5.2019. i to 125 bodova, jer prema Tbr. 10/5 Odvjetničke tarife, tužitelju za tu radnju može pripasti maksimalno 50 bodova, pa kako tužitelj nije uspio sa tom žalbom u cijelosti, već samo 50%, to mu je trebalo priznati 25 bodova.

24. Također, osnovano prigovara tuženik da je tužitelju dosuđen trošak pristupa na ročište 19.12.2022. u visini od 100 bodova uvećano za PDV umjesto ispravno 50 bodova prema Tbr.9/2, jer se na istom nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi.

25. Stoga su osnovani žalbeni navodi tuženika da je tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova postupka za 350 bodova uvećano za PDV, odnosno sa iznosom od 870,99 eur trebalo odbiti, te je u tom dijelu pobijana odluka preinačena (čl. 380 toč. 3).

26.Kako je u toč. III izreke tužitelju priznat parnični trošak u iznosu od 3.529,83 eur, to je za iznos od 2.658,84 eur odluka o parničnom trošku pravilna i zakonita, te je u tom dijelu ista potvrđena (čl. 380 toč. 2 ZPP)

27. Odbijene su stranke sa zahtjevima za naknadu troška žalbi, jer tužitelj sa istom nije uspio, dok je tuženik uspio sa neznatnim dijelom iste u pogledu sporednog potraživanja (čl. 166 st. 1 u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 27. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić, v.r.