Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3055/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Feuš, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. B., OIB:…, Z., kojeg zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u K., protiv tuženika P. b. Z. d.d., OIB:…, Z., kojeg zastupa punomoćnica P. V., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj P-8803/2021-12 od 24. ožujka 2023. u sjednici vijeća, održanoj dana 27. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj P-8803/2021-12 od 24. ožujka 2023.

II. Uvažava se žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj P-8803/2021-12 od 24. ožujka 2023. u pobijanom dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev za naknadu parničnog troška, za daljnji iznos od 62,21 Eur i sudi:

Nalaže se tuženiku, naknaditi tužitelju daljnji trošak u iznosu od 62,21 Eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. kolovoza 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbeno postupka u iznosu od 62,21 Eur, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka te nepošten članak 13.3 Ugovora o kreditu broj …, sklopljen između tužitelja i tuženika 7. ožujka 2007. koji glasi:" Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,50% (slovima: nula cijelih pedeset posto) od iznosa kredita, a najviše: 3.000,00 kuna. ".

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 635,81 eura / 4.790,50 kuna kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2007. do 31. prosinca 2007. prema stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (" Narodne novine ", broj: 76/96, 72/02 i 153/04), za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu 537,52 eura / 4.049,94 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. veljače 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova."

2. Presudu pod toč. III. izreke, u dijelu s kojim nije uspio sa troškom, pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka. Predlaže, preinačiti odluku o troškovima postupka, sukladno navodima žalbe, te potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik, pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, te obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka kao i trošak žalbe, podredno, da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredbe čl. 13.3 Ugovora o kreditu broj …, sklopljen između tužitelja i tuženika 7. ožujka 2007. koji glasi: "Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,50% (slovima: nula cijelih pedeset posto) od iznosa kredita, a najviše: 3.000,00 kuna.".

7. Sporno je i dalje u žalbenom stadiju postupka ima li banka pravo od klijenta naplati naknadu troškova za obradu kredita koji su jasno ugovoreni i određeni ugovorom o kreditu (kako smatra tužena), odnosno je li takva odredba ugovora, o plaćanju određenog ili odredivog novčanog iznosa na ime troškova obrade kredita, uzrokuje neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu tužitelja, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, shodno odredbama člana 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO) kako tvrdi tužitelj i kakvu tvrdnju prihvaća i sud prvog stupnja.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22-u daljnjem tekstu ZPP), na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP.

9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pobijana presuda nije proturječna, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u žalbi.

10. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

11. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 7. ožujka 2007. sklopili Ugovora o kreditu broj …, kojim je tužen, stavio na raspolaganje tužitelju iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 130.000,00 Eur po srednjem tečaju za Eur tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, te da je odredbom čl. 13.3. ugovora o kreditu ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje prije korištenja kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,50% od iznosa kredita, a naviše 3.000,00 kn.

12. Pobijanom presudom je utvrđena ništetnom ugovorna odredba sadržana u čl. 13.3. Ugovora o kreditu kojom je propisano da se tužitelj obvezuje prilikom isplate kredita platiti tužitelju naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,50% od iznosa kredita, a najviše 3.000,00 kn, jer tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o ovoj odredbi predmetnog Ugovora pojedinačno pregovaralo već se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži označenu odredbu. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade, već je stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 1201/17) od 12. listopada 2017. godine propisana zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite ("Narodne novine", broj: 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade. Osnovano navodi prvostupanjski sud da tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

13. Prvostupanjski sud osnovano zaključuje da je sporna ugovorna odredba nepoštena u smislu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 47/07, 70/09; dalje ZZP), koja odredba propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2).

14. Naime, o spornoj odredbi nije se pojedinačno pregovaralo, ta odredba bila je unaprijed formulirana, a tuženik nije dokazao suprotno, iako je teret dokaza bio na njemu (čl. 81. st. 4. ZZP), niti je tuženik dokazao da je tužitelju objašnjeno koje određene troškove ta odredba pokriva, što je tuženik također trebao dokazati.

15. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), te kako su pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 7. ZOO, to u situaciji kao što je konkretna, kada u ugovoru nije jasno i određeno navedeno koje to troškove banka ima i koje sve troškove naplaćuje iz jednokratne naknade, te se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, time što banka i jača ugovorna strana prilikom korištenja kredita s osnova jednokratne naknade naplaćuje iznos od 0,50% od iznosa kredita, takva ugovorna odredba po ocjeni prvostupanjskog suda uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja, a što znači da je navedena odredba u smislu odredbe članka 81. st. 1 ZZP nepoštena, te u smislu odredbe članka 87. st. 1 ZZP ništetna.

16. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da, iako je tuženik prilikom obrade kredita imao određene troškove, sama činjenica da je trošak obrade određen u postotku od odobrenog iznosa kredita, govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita plaćeni, stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita.

17. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge suda prvog stupnja o utvrđenju ništetnosti sporne odredbe, jer tuženik nije dokazao da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo, radi se o unaprijed formuliranoj odredbi tipskog ugovora, u Ugovoru nije jasno navedeno od čega se sastoji naknada u iznosu 0,50% od iznosa kredita, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje i u kojem konačnom jasno određenom iznosu, radi čega je takva ugovorna odredba uzrokovala znatniju neravnotežu obveza na štetu potrošača, iz kojih svih navedenih razloga ugovorena odredba je ništetna (tako i odluke ovog suda posl. broj Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021., Gž-1972/2022-2 od 23. kolovoza 2022., Gž-837/22 od 22. studenoga 2022.), kako je navedeno u toč. I. izreke pobijane presude, te je ujedno pravilno naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 635,81 Eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2007., kada je tuženik naplatio spornu naknadu (čl. 1111. i čl. 1115 ZOO).

18. Iz navedenih razloga, nisu od utjecaja na pravilnost pobijane presude žalbeni razlozi kojima tuženik ukazuje da u vrijeme zaključenja Ugovora nije postojalo nikakvo zakonsko ograničenje na ugovaranje naknade. Naprotiv, prvostupanjski sud imao je u vidu narav Ugovora (ugovor o potrošačkom kreditu), te okolnost da tužitelju prilikom sklapanja Ugovora nije uopće objašnjena i predočena struktura troškova ulazne naknade. Stoga, bez obzira što je prema odluci Suda EU u predmetu br. C- 621/17 (Gyula Kiss protiv CIB Bank Zrt.), na koju se poziva žalitelj, navedeno da u odredbama ugovora o potrošačkom zajmu ne treba detaljno navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetne iznose i da načelno odredba koja ne omogućava da se nedvojbeno utvrdi koje se konkretno usluge pružaju u zamjenu za te troškove, ne uzrokuje znatniju neravnotežu na štetu potrošača u pravima i obvezama stranaka, u konkretnom slučaju ta odluka prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda nije primjenjiva jer tužitelju prije sklapanja Ugovora uopće nisu objašnjeni i predočeni potrebni parametri strukture sporne odredbe o naknadi za obradu kredita.

19. Neosnovan je i prigovor zastare potraživanja i tijeka zatezne kamate.

20. Pravilno prvostupanjski sud nalazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (tako prema zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020.), pa tako prema navedenom shvaćanju tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti jer zastarijevanje počinje teći tek pravomoćnošću pobijane prvostupanjske odluke kojom je utvrđena ništetnom predmetna odredba Ugovora na temelju čije ništetnost se zahtijeva vraćanje.

21. O zateznoj kamati tekućoj na iznos naknade, pravilno je odlučeno temeljem čl. 1115 ZOO. Naime, tuženik je nesavjestan stjecatelj s obzirom da je navedena odredba Ugovora ništetna, kako to proizlazi i iz razloga presude, pa je kamata jasno i pravilno dosuđena od dana uplate kao dana stjecanja, a sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

22. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe čl. 368 st. 1. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, ove drugostupanjske presude.

23.1. Međutim, osnovano navodi tužitelj, da je sud pogriješio kad mu nije dosudio trošak pristupa na ročište na objavu presude.

23.2. Osnovani su žalbeni navodi kojima tužitelj ukazuje da je trošak pristupa na ročište za objavu presude-trošak potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

23.3. S obzirom da je ročište za objavu presude sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude, koju određuje sud i poziva stranke na ročište (čl. 335. ZPP), na koji poziv su se dužne odazvati (jer u protivnom nastupaju pravne posljedice, prvenstveno u odnosu na dostavu presude), a na tom ročištu osim što se objavljuje sadržaj presude, sud ukratko iznosi i usmeno obrazloženje presude (čl. 336. st. 1. ZPP), to proizlazi da je pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za pristup na ročište za objavu presude izravno povezano s pravom na pristup sudu (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14) i čl. 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17)).

23.4. Na postavljeno pitanje: "Pripada li stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku naknada troškova za zastupanje na ročištu za objavu presude na temelju odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP?", VSRH je u odluci od 22. ožujka 2023. broj Rev 832/2022-2 dao odgovor koji glasi:

"Stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP."

24. Kako je punomoćnik tužitelja bio prisutan na ročištu za objavu presude i pravodobno zatražio naknadu tog troška, to mu primjenom Tbr. 9. toč. 3. i Tbr. 46. Tarife pripada trošak u iznosu od 49,77 Eur + PDV, odnosno ukupno 62,21 Eur, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (čl. 151. st. 3. ZPP), koji je tužitelju dosuđen pod toč. I. izreke ovog rješenja primjenom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP.

25. Temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP tužitelj ima pravo na trošak sastava žalbe primjenom Tbr. 10. toč. 4. i Tbr. 46. Tarife u iznosu od 62,21 EUR. Tužitelj nije dokazao da je platio pristojbu na žalbu u iznosu od 13,27 EUR, pa mu taj iznos nije dosuđen.

26. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe odbijen je temeljem odredbe čl. 166 st. 1 ZPP jer tuženik nije uspio u žalbenom postupku.

U Zagrebu, 27. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća

Željka Rožić Kaleb, v.r.