REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-662/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Živko Repac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473, sa sjedištem u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupaju punomoćnici ČT, Sanja Porobija i Margita Kiš Kapetanović, odvjetnici Odvjetničkog društva Porobija & Porobija sa sjedištem u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Gž-831/2022-2 od 19. rujna 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6655/2019-19 od 21. siječnja 2022. ispravljena rješenjem istog suda broj P- 6655/2019-24 od 16. svibnja 2022., u sjednici održanoj 27. kolovoza 2024.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom je suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 35.903,75 kuna (4.765,24 €) od čega iznos od 7.535,25 kuna (1.000,09 €) po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to specificirano u ovoj točki izreke. Nadalje je u točki II. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 28.226,01 kuna (3.746,23 €) također s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki III. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 8.912,50 (1.182,89 €), s pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda. Drugostupanjskim je rješenjem u točki I. izreke odbijena kao neosnovana žalba tuženice i potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj P-6655/20219-24 od 16. svibnja 2022. (rješenje o ispravku presude), dok je točkom II. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka koji se odnosi na sastav žalbe.
3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-557/2023-2 od 14. veljače 2023. dopustio tuženici reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
"Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništenosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalnopravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?". Dopušteno je pitanje ocijenjeno važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog neujednačene prakse drugostupanjskih sudova, a u okolnostima nepostojanja prakse revizijskog suda.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 114/22 - dalje: ZPP) pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena i u dijelu u kojem je dopuštena, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima, podredno ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno postupanje drugostupanjskom sudu.
5. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženice.
6. Revizija je neosnovana.
7. U povodu revizije pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 391. stavka 3. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Pobijanom je presudom tuženica obvezana isplatiti tužitelju utuženi novčani iznos nakon što je utvrđeno da je tuženica, nezakonitim ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule pri zaključenju Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209226110/07 od 18. svibnja 2007., od tužitelja naplatila više od onoga što je stvarno mogla naplatiti, i to upravo u iznosu od 35.903,75 kuna (4.765,24 €). Stoga je tužitelju taj iznos dosuđen na temelju odredbi članka 323. stavka 1., te članaka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 15/22 - dalje: ZOO) s pripadajućom zateznom kamatom.
9. U revizijskom je stadiju postupka sporno pitanje opsega vraćanja primljenog po osnovi ništetnih ugovornih odredaba, odnosno pitanje treba li sud u postupcima u kojima tužitelj postavlja restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli tužbeni zahtjev umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita. Tuženica je tijekom postupka isticala da bi u ukupan izračun preplaćenih iznosa valjalo uzeti u obzir i spomenutu tzv. negativnu razliku, ali tijekom postupka nije isticala prigovor radi prebijanja, protutužbu niti bilo kakav zahtjev u tom smislu slijedom čega je zaključeno da ne postoji osnova za prebijanje niti umanjivanje iznosa koje je tuženica stekla na temelju nepoštene ugovorne odredbe od tužitelja.
10. Neosnovano revidentica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva jer je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova glede spornog pitanja, u bitnom, podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u odluci broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. koja je donesena na temelju odredbe članka 390. stavka 2. ZPP, i koje je kao stabilno zaživjelo u praksi najvišeg suda (primjerice, Rev-798/2023-2 od 17. siječnja 2024., Rev-649/2023-2 od 5. ožujka 2024.i dr.), a koje pravno shvaćanje glasi:
U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita.
11. Štoviše, u istoj je odluci koja je inače donesena u činjenično i pravno podudarnim okolnostima ocijenjeno da "...kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju, stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu koji se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.
12. Pobijana je presuda utemeljena na pravnom shvaćanju revizijskog suda zauzetom na temelju odredbe članka 390. stavka 2. ZPP, u proširenom vijeću od trinaest sudaca, upravo radi ujednačavanja neujednačene prakse u vezi sa spornim pitanjem.
13. Tuženica kroz dopušteno u osnovi sugerira da su sudovi bili dužni uzeti u obzir negativne tečajne razlike na način da za iznos negativnih tečajnih razlika umanje tužbeni zahtjev tužitelja tj. uzeti ih u obzir neovisno o tome je li izjavljen procesnopravni ili materijalnopravni prigovor prijeboja, a što je suprotno pravnom shvaćanju iz odluke proširenog vijeća VS RH poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023.
14. Stoga je zaključiti da je revizija tuženice neosnovana te ju je, na temelju odredbe članka 393. stavka 6. ZPP, valjalo odbiti i presuditi kao u izreci presude.
Zagreb, 27. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
