Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1691/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J EŠ E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Gradišek kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao članice vijeća i izvjestiteljice te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. o. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. S., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. & p. d.o.o. u Z., protiv tuženika R. Š. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-413/2020-36 od 28. veljače 2023., i rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-413/2020-44 od 17. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika R. Š. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-413/2020-36 od 28. veljače 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika R. Š. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-413/2020-44 od 17. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 2.880,08 eura sa pripadajućim kamatama te mu naknaditi parnični trošak u svoti od 2.197,98 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza, provedenih sukladno načelu iz odredbe čl. 10. st. 1. ZPP, pravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku koji je uzrokovao prometnu nesreću s imovinskom i neimovinskom štetom 11. srpnja 2018. upravljajući osobnim vozilom reg. oznaka ZG 2626-FR A. A. A. u smjeru istoka, gdje je prošao pokraj prometnog znaka Stop zadržavajući smjer kretanja pa je uslijed nepoštivanja prednosti prolaska u desni bočni dio njegovog vozila naletio, prednjim dijelom svojeg osobnog vozila K. R. koji se kretao ulicom J. D. u smjeru sjevera i u raskrižju imao prednost prolaska i zadržavao smjer kretanja. Ovo stoga, što je u vrijeme prometne nesreće tuženiku istekao rok važenja vozačke dozvole s danom 3. svibnja 2015. pa budući da je njegovo vozilo na dan štetnog događaja bilo osigurano od odgovornosti kod tužitelja a tužitelj oštećeniku iz ove prometne nesreće isplatio imovinsku i neimovinsku štetu u ukupnoj svoti od 2.880,08 eura, sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP) traži isplatu ove isplaćene svote jer je tuženik izgubio prava iz osiguranja kao vozač koji je upravljao vozilom bez važeće vozačke dozvole.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 24. st. 1. toč. 2. i st. 3. ZOOP jer je vozačka dozvola kojoj je istekao rok važenja nevažeća vozačka dozvola i tuženik uopće nije smio upravljati vozilom u vrijeme štetnog događaja sukladno odredbi čl. 196. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23 – dalje: ZOSPC).

8. Isključivu odgovornost tuženika potom ocjenjuje na temelju iskaza svjedoka K. R. i tuženika kao i provedenim prometnim vještačenjem te iskazom vještaka, nakon kojega stranke nisu imale nikakvih daljnjih pitanja niti primjedbi na koje vještak ne bi odgovorio, pa je prvostupanjski sud u pravilnoj primjeni odredbe čl. 10. st. 1. ZPP odbio dokazni prijedlog tuženika za provedbu novog prometnog vještačenja kao i saslušati svjedoka V. K. koji nije označen u zapisniku o očevidu kao svjedok očevidac prometne nesreće.

9. Odredbom čl. 24. st. 1. toč. 2. ZOOP je propisano kako osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako vozač nije imao važeću vozačku dozvolu odgovarajuće vrste ili kategorije pa kako se ova odredba odnosi na nedostatak važeće vozačke dozvole koju nesporno tuženik nije imao budući da mu je istekla još 2015., neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava istaknut po tuženiku upućivanjem na odluke drugih sudova koje se ne odnose na nevažeću vozačku dozvolu a imajući na umu da je odredba čl. 24. st. 1. toč. 2. ZOOP jasna i određena tako, da vozač u vrijeme štetnog događaja mora imati važeću vozačku dozvolu što tuženik u ovom slučaju nije imao.

10. Kako je tuženik izgubio prava iz osiguranja a oštećena osoba iz ove prometne nesreće je iskoristila pravo na naknadu štete odgovornom osiguratelju, predniku tužitelja koji ju je i isplatio, prvostupanjska odluka donijeta je i sukladno odredbi čl. 24. st. 3. i 4. ZOOP u visini koja je nesporno utvrđena u ovom postupku glede imovinske i neimovinske štete, čiju visinu tuženik u žalbi niti ne osporava.

11. Slijedom iznijetog, neosnovan je žalbeni razlog tuženika koji se odnosi na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje tvrdnjom da tužitelj nije dokazao postojanje uzročnoposljedične veze između nevažeće vozačke dozvole tuženika i nastanka prometne nesreće upravo s obzirom na izričitu odredbu čl. 24. st. 1. toč. 2. ZOOP. 12. Glede isključive odnosno, podijeljene odgovornosti oštećenika iz predmetnog štetnog događaja je provedenim prometnim vještačenjem utvrđeno kako je nesreća u cijelosti mogla biti izbjegnuta tako, da je tuženik postupio po prometnom znaku obveznog zaustavljanja – Stop koji se nalazio na ulazu u raskrižje i propustio vozilo oštećenika. Budući da je postupio suprotno odredbi čl. 57. st. 4. ZOSPC a prema kojoj odredbi je bio dužan propustiti sva vozila koja se kreću cestom s prednošću prolaska, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kako ne postoje uvjeti za oslobođenje od odgovornosti tuženika a u smislu odredbe čl. 1067. st. 1., 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO).

13. Naime, prema izričitoj odredbi čl. 57. st. 4. ZOSPC vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaza dužan je propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom i nije predviđena mogućnost vozaču vozila koje ulazi u raskrižje na cestu s prednošću prolaska procjenjivati brzinu kojom se vozilo cestom s prednošću prolaska kreće s obzirom na dužnost propuštanja svih vozila koje se kreću takvom cestom.

14. S tim više što znak Stop (obvezno zaustavljanje) označuje mjesto pred ulazom u raskrižje na kojem je vozač dužan zaustaviti vozilo i propustiti sva vozila koja se kreću cestom na koju on nailazi pa upućivanje tuženika na brzine kretanja vozila ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke glede odgovornosti sudionika prometne nesreće i na što ne utječe niti proklizavanje vozila odnosno blokiranje kočnica vozila oštećenika na koje upućuje žalitelj.

15. I naposlijetku vještak je nalaz i mišljenje izradio sukladno odredbama čl. 258.- 261. ZPP te jasno iskazao svoja utvrđenja koje je bilo moguće utvrditi s obzirom na isprave koje prileže spisu pa je prvostupanjska odluka donijeta na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja te možebitno a neutvrđeno postupanje oštećenika suprotno odredbama čl. 51. st. 1. i čl. 58. st. 1. ZOSPC ne utječe na isključivu odgovornost tuženika odnosno, njegovu dužnost zaustavljanja i propuštanja svih vozila koja se kreću glavnom cestom.

16. Budući da nisu ostvareni žalbeni razlozi dok tuženik visinu tužbenog zahtjeva ne osporava a utvrđena je na temelju isprava koje prileže u spisu iz kojih je razvidna svota koju je tuženik odnosno, prednik tuženika isplatio oštećeniku, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP je odbijena žalba tuženika i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda.

17. Odluka o parničnom trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 142/12, 107/15, 37/22

– dalje: Tarifa) pri čemu je podnesak tužitelja od 15. ožujka 2022. pravilno priznat sukladno Tbr. 8.1. Tarife jer se radilo o obrazloženom podnesku kojim se tužitelj očituje na nalaz i mišljenje vještaka pa kako se na ročištu održanom 25. veljače 2021. raspravljalo o glavnoj stvari te je trošak ovog ročišta obređen pravilnom primjenom Tbr. 9.1. Tarife (str. 155 spisa), nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika niti u odnosu na odluku o parničnom trošku te je njegova žalba glede ovog dijela odluke primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena kao neosnovana i potvrđen taj dio prvostupanjske odluke, koji se odnosi na parnični trošak tužitelja.

18. Prvostupanjskim rješenjem od 17. ožujka 2023. je odbijen prigovor tuženika od 15. ožujka 2023. izjavljen protiv rješenja o pristojbi prvostupanjskog suda od 15. ožujka 2023. kao neosnovan zbog toga, što je sukladno odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18 – dalje: ZSP) pristojbu za žalbu dužan platiti tuženik jer ju je on podnio i ta obveza ne nastaje tek kad drugostupanjski sud odluči o žalbi i kad se postupak pravomoćno okonča, nego u trenutku kada je žalba predana a to je bio 13. ožujka 2023.

19. Tuženik u žalbi protiv ovog rješenja pobijajući ga "iz svih žalbenih razloga" ponavlja kako mu je preuranjeno naloženo plaćanje sudske pristojbe o žalbi jer drugostupanjski sud o tome još nije odlučio pa mu se nije moglo naložiti plaćanje pristojbe.

20. Žalba tuženika je neosnovana jer je, suprotno navodima žalbe, odredbom čl. 4. toč. 1. ZSP propisano kako obveza plaćanja pristojbe nastaje za žalbu u trenutku kada se predaje te je dakle ova obveza za tuženika nastupila, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud 13. ožujka 2023. pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja a posljedično niti pogrešne primjene odredbi ZSP.

21. Kako prvostupanjski sud nije počinio niti glede ovog rješenja bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u svezi odredbe čl. 381. ZPP a tuženiku je naloženo platiti sudsku pristojbu na žalbu sukladno odredbi čl. 28. ZSP, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi ovo pobijano prvostupanjsko rješenje jer donošenje odluke o žalbi niti na koji način ne utječe na vrijeme u kojem je žalitelj dužan platiti pristojbu za ovu poduzetu radnju.

U Zagrebu 27. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća:

Ana Gradišek, v.r.