REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-669/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IS iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Lidiji Horvat, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-120/2022-2 od 30. ožujka 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1307/2021-45 od 21. prosinca 2021., u sjednici održanoj 27. kolovoza 2024.,
p r e s u d i o j e :
I Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i preinačuje presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-120/2022-2 od 30. ožujka 2022. i sudi:
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1307/2021-45 od 21. prosinca 2021.,u dijelu pod točkama I. i III. izreke presude.
II Odbija se revizija tužitelja u preostalom dijelu kao neosnovana.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak revizijskog postupka u iznosu od 373,66 Eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. kolovoza 2024. pa do isplate.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju plati 36.480,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 28. kolovoza 2013. do isplate (toč. I izreke) te je odbijen preostali dio zahtjeva za isplatu preostalog dijela od 13.520,00 kn (toč. II izreke). Ujedno je naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka od 9.740,16 kn (toč. III izreke) i odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka od 6.000,00 kn (toč. IV izreke).
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak od 5.000,00 kn te trošak žalbe od 1.250,00 kn.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-4307/2022-2 od 7. veljače 2023., dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
„Da li uvjeti izdržavanja kazne zatvora u prenapučenim sobama koje ne zadovoljavaju zakonske uvjete u pogledu kvadrature, u kojima sanitarni čvor nije u potpunosti odvojen od ostatka prostorije što narušava privatnost zatvorenika, u kojim sobama su zatvorenici primorani boraviti 22, odnosno 23 sata dnevno zato što imaju pravo na dnevnu šetnju od svega 1 ili 2 sata, u kojim sobama se konzumira hrana obzirom da ne postoji zajednička blagovaonica, pri čemu nema dovoljno mjesta za sve osobe za stolom pa su neki zatvorenici primorani jesti na krevetu te u kojima je tuširanje dozvoljeno svega jednom ili dva puta tjedno, predstavljaju kršenje čl. 23. st. 1. i čl. 25. st. 1. Ustava RH u vezi sa čl. 3. Konvencije i posljedično povredu prava osobnosti?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je protiv navedene presude podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev i obvezati tuženicu na nadoknadu parničnih troškova, podredno ukinuti presudu drugostupanjskog suda te vratiti predmet drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je djelomično osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7.1. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koju tvrdi da ju je pretrpio radi nehumanih uvjeta u zatvoru u Zagrebu u kojem je kao zatvorenik boravio u razdoblju od 21. svibnja 2012. do 20. kolovoza 2013.
8.1. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da je tužitelj osuđen na kaznu zatvora od 1 godine i 3 mjeseca koju kaznu je izdržavao u zatvoru u Zagrebu te da je tijekom kazne boravio u sobama koje nisu zadovoljavale zakonske uvjete u pogledu kvadrature (4m2) i kubikaže (10 m3) koju svaki zatvorenik mora imati za sebe kao i da je tužitelj osoba koja ima ozbiljne zdravstvene poteškoće – boluje od akutnog psihotičnog poremećaja i disocijalnog poremećaja ličnosti pa je tužitelj često imao ispade, dolazio u sukob sa zatvorenicima kao i djelatnicima zatvorske ustanove.
9. Prvostupanjski sud, cijeneći sva navedena utvrđenja zaključuje da je tužitelj uslijed uvjeta smještaja i života u zatvoru u Zagrebu i to prvenstveno uslijed neodgovarajućih smještaja u odnosu na površinu prostorija, a koji nedostatak nije u dovoljnoj mjeri kompenziran veličinom drugog prostora dostupnog zatvorenicima te uslijed potpuno neadekvatnog postupanja prema tužitelju kao osobi sa ozbiljnim zdravstvenim problemom, povrijeđeno pravo osobnosti u vidu prava na dostojanstvo.
10. Drugostupanjski sud zaključuje da spavaonice u kojima je tužitelj boravio nisu uvijek ispunjavale zakonski kriterij minimalne površine i opsega po zatvoreniku propisan odredbom čl. 74. Zakona o izvršenju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99, 55/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13), kao i da sanitarni čvor nije bio potpuno odijeljen od ostatka prostora. Svi ostali uvjeti boravka u zatvoru (opskrba higijenskim potrepštinama, čista posteljina, tuširanje, pranje tijela, obroci, posjete članova obitelji, mogućnost dopisivanja) su bili primjereni. Uz to, drugostupanjski sud zaključuje da je zatvorenicima bio osiguran boravak na svježem zraku, da su zatvorenici imali pravo ići i na društvene aktivnosti (nogomet), čime je kompenzirana objektivna prenapučenost zatvorskih prostorija. Stoga sud zaključuje da proizlazi da tužitelj nije bio izložen trpljenju ili ponižavanju takvog intenziteta koji prelazi neizbježnu razinu trpljenja povezanu s naravi izvršavanja kazne zatvora odnosno legitimnog lišenja sloboda, a koje bi opravdavalo dosudu pravične novčane naknade.
11. Iz sadržaja revizije i u okvirima postavljenog pitanja razvidno je da se revizija podnosi zbog citiranog dopuštenog pravnog pitanja o kojem ovisi odluka u ovom sporu i koje je važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a koje se odnosi samo na boravak tužitelja u penalnoj ustanovi zatvora u Zagrebu u trajanju od 21. svibnja 2012. do 20. siječnja 2013. pa je stoga sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a predmet ispitivanja pobijane presude samo onaj dio u kojem je odlučivano o tom dijelu zahtjeva jer se pitanjem osporava navedeni zaključak drugostupanjskog suda.
12. Tužitelj se u reviziji poziva na odluku ESLJP Muršić protiv Hrvatske, rješenje ovog suda Rev-947/2021 od 15. rujna 2021., te na odluku Ustavnog suda RH broj U- III-1367/2018 od 15. srpnja 2021. u kojoj je istaknuto da su uvjeti u Zatvoru u Zagrebu nečovječni i ponižavajući te da su podnositelju povrijeđena prava iz članaka 23. i 25.Ustava te članka 3. Konvencije.
13. Također i prema ocjeni ovog suda uvjeti koje je imao tužitelj u zatvoru u Zagrebu nisu bili adekvatni i primjereni te stoga nije pravilan zaključak drugostupanjskog suda da tužitelj nije bio izložen trpljenju ili ponižavanju takvog intenziteta koji prelazi neizbježnu razinu trpljenja povezanu s naravi izvršavanja kazne zatvora, odnosno legitimnog lišenja sloboda koje bi opravdavalo dosudu pravične novčane naknade. Sama činjenica da je zatvorenicima bio osiguran boravak na svježem zraku, da su zatvorenici imali pravo ići i na društvene aktivnosti (nogomet), ne znači da je time u cijelosti kompenzirana objektivna prenapučenost zatvorskih prostorija.
14. Stoga je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP valjalo preinačiti pobijanu presudu na način da je tužitelju priznata naknada u iznosu koju mu je dosuđen prvostupanjskom presudom. Na temelju čl. 393. ZPP valjalo je reviziju, u odnosu na dio koji mu nije prihvaćen prvostupanjskom presudom, odbiti tako neosnovan.
15. Na temelju čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo je tužitelju priznati trošak revizijskog postupka i to sastav revizije 298,63 Eura, uz 25% PDV.
Zagreb, 27. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
