Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-510/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišić, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Sabine Dugonjić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. K., Z., OIB:…, koju zastupa opunomoćenik D. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o., Z., Podružnica Z. c., Z., OIB:…, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva D. i p. j.t.d., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2073/2019-30 od 24. ožujka 2022., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pn-2073/2019-40 od 26. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 27. kolovoza 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2073/2019-30 od 24. ožujka 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-2073/2019-40 od 26. svibnja 2023., u toč. I i III izreke.
II. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u toč. II izreke.
III. Preinačava se navedena presuda u dijelu u kojem tužiteljica nije uspjela sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 82,95 eur i u tom dijelu odlučuje: Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu od 82,95 eur, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnihpoena, počam od 27. kolovoza 2024. do isplate, u roku od 15 dana.
IV. Odbijaju se tužiteljica i tuženik sa zahtjevima za naknadu troška žalbi, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja ispravljenom u izreci navedenim rješenjem naloženo je tuženiku naknaditi štetu tužiteljici u iznosu od 27.600,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznose i razdoblja kako je navedeno u izreci (toč. I), odbijena je tužiteljica sa zahtjevom za naknadu štete u daljnjem iznosu od 4.000,00 kn kao i sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 5.600,00 kn tekućom od 14. kolovoza 2019. do 23. ožujka 2022. (toč. II), te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 16.588,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 24. ožujka 2022. do isplate (toč. III).
2. Protiv navedene presude u toč. I i III izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1 - 3 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11., 148/11, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 142/22.- dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude ukine ili preinači, uz naknadu parničnog troška i troška žalbe.
3. Protiv navedene presude u toč. II izreke, kao i u dijelu u kojem nije uspjela sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, žalbu je podnijela tužiteljica zbog zakonom predviđenog žalbenog razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 3 ZPP, s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači, uz naknadu troška žalbe.
4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete uzrokovane štetnim događajem (pad na javnoj površini) od 14. svibnja 2019.
6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 ZPP, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP.
7. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturiječna i ista se može ispitati.
8. Također, nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik, jer nenavođenje u obrazloženju propisa na kojima se presuda temelji nije bitna povreda odredaba parničnog postupka, ako se iz obrazloženja presude, kao u konkretnom slučaju, može zaključiti na kojim propisima ju je sud utemeljio.
9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja koji je istaknuo tuženik, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu o (djelomičnoj) osnovanosti tužbenog zahtjeva.
10. Na ročištu 17. ožujka 2021. su parnične stranke učinile nespornim da se štetni događaj dogodio na javnoj površini, za koju odgovara ovdje tuženik.
11. Prvostupanjski je sud utvrdio, sa kojim utvrđenjima je suglasan i ovaj sud:
- da je kritične zgode tužiteljica sa svoje dvije kćeri išla pješice i to desnom stranom … ceste u Z. i to po nogostupu, ususret im je dolazio biciklist, pa se je stoga tužiteljica uklonila u desnu stranu, dakle, stala uz žičanu ogradu, nakon prolaska istog biciklista htjela je tužiteljica nastaviti hodati, no zapela je za nešto što je bilo na nogostupu i pala na svoju desnu stranu, ozlijedivši desno zapešće, te desnu arkadu i desni maksilarni sinus, naknadno su tužiteljičine kćeri otišle na mjesto štetnog događaja te su fotografirale mjesto štetnog događaja i utvrdile da je tužiteljica zapela za ostatak željeznog stupa, kao nosača vjerojatno prometnog znaka, koji je stršao oko 10 cm, da je tužiteljica pala u 21 sat kritičnog dana, dakle, po mraku, te da je kritične zgode nosila primjerenu obuću, dakle, cipele bez povišene pete, koje inače ne nosi, neposredno pred štetni događaj kretala se normalnom brzinom, dakle ne ubrzano, dok u rukama nije ništa držala, na mjestu štetnog događaja bila je upaljena ulična rasvjeta, neposredno pred štetni događaj nije gledala u pod, jer nije niti pretpostavljala da bi nešto bilo ispred kao prepreka,
- da je očevidom na mjestu štetnog događaja, utvrđeno da je tužiteljica kritične zgode pala na nogostupu u Z., … cesta, koje mjesto štetnog događaja se nalazi oko 50 m južno od ulaza u višestambenu zgradu k.br 11 i to na zapadnom nogostupu … ceste, te da je zapadni nogostup … ceste širine oko 1,5 m, dok je sa zapadne strane omeđen žičanom ogradom od S. d. C. n., kao i da je na sredini istog nogostupa položen ostatak željeznog stupa, najvjerojatnije nosača prometnog znaka, a da je isti ostatak metalnog stupa izdignut od razine nogostupa za 3-5 cm, dok se je tužiteljica neposredno pred štetni događaj kretala prema jugu, a iza tužiteljice su se kretale njezine dvije kćeri, dok je tužiteljici u susret istim nogostupom dolazio biciklist pa se stoga tužiteljica uklonila u sebi desnu stranu i prislonila na prethodno opisanu metalnu ogradu, dok je po prolasku istog biciklista tužiteljica nastavila kretanje prema jugu te je lijevom nogom zapela za navedeni metalni ostatak koji je stršao, s tim da se je isti događaj dogodio u 21:00 sati, dakle bila je noć, te nije bio osvijetljen predmetni ostatak metalnog stupa, s obzirom da je stup ulične rasvjete postavljen 25- 30 m istočnije od predmetnog metalnog stupa.
12. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo (iako ne izrijekom), kada je zaključio da se odgovornost tuženika, kao komunalnog trgovačkog društva, temelji na propustu u obavljanju komunalne djelatnosti, jer kao komunalna djelatnost utvrđena je i djelatnost uređenja i održavanja cesta, ulica, trgova i putova. Uredno održavanje navedenih javnih površina svakako predmnijeva da one budu osposobljene za siguran i bezopasan prolaz i kretanje pješaka što je u predmetnom slučaju nesumnjivo propušteno. Komunalnim djelatnostima smatraju se one djelatnosti kojima se osiguravaju nezamjenjivi uvjeti života i rada građanstva. Ujedno, nisu osnovani ni prigovori tuženika o isključivoj odnosno djelomičnoj odgovornosti same tužiteljice za nastanak predmetne štete, jer je u postupku utvrđeno da tužiteljica nije ničim pridonijela nastanku štetnog događaja, već naprotiv isključivo tuženik i to zbog propusta u održavanju nogostupa na kojem se nalazio ostatak metalnog stupa izdignut od razine nogostupa za 3-5 cm. Stoga, po mišljenju suda prvog stupnja, u ponašanju tužiteljice nema suodgovornosti za ovaj štetni događaj. Naprotiv, tuženik je mora održavati ulice Grada Z., gdje spada i nogostup, u takovom stanju da se tim ulicama mogu nesmetano i bez opasnosti kretati svi građani bez obzira na njihove psihofizičke sposobnosti, jer se ulicama kreću i stari i mladi ljudi, bolesni i zdravi, kao i djeca, pa tuženik pravilnim održavanjem ulica u gradu mora omogućiti sigurno i nesmetano kretanje svih ljudi ulicom i korištenje istih bez opasnosti, a radi čega je u propustu održavanja ulice tuženik, po mišljenju ovog suda, isključivo odgovoran za štetni događaj. Dakle, tužiteljica pri nastanku predmetnog štetnog događaja nije prekršila upravo niti jednu odredbu niti jednoga pozitivnopravnog propisa Republike Hrvatske, a niti tuženik ukazuje na bilo koju određenu odredbu koju je tužiteljica prekršila, a zbog navedenog na strani tužiteljice nema nikakve protupravnosti, pa, stoga, niti bilo kakve odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja. S druge strane, upravo i isključivo na strani tuženika je sva odgovornost zbog nezakonitog propusta u ispunjavanju njegove zakonom propisane obveze u održavanju javnoprometnih površina u stanju propisanom i podobnom za sigurno i nesmetano kretanje upravo onih, kojima su te javnoprometne površine i namijenjene. Naprotiv, tuženik nije pružio niti jedan dokaz na okolnost urednog i redovitog održavanja nogostupa na mjestu štetnog događaja. Odlučujući o tuženikovom prigovoru promašene pasivne legitimacije sud prvog stupnja isti nije našao osnovanim, pa je tuženik pasivno legitimiran i odgovoran za štetu koja je posljedica pada pješaka na nogostupu zbog neodržavanja, tj. neuklanjana ostataka metalnog stupa koji strši par centimetara u odnosu na razinu nogostupa u Z., … cesta. Slijedom navedenog, utvrđen je sam nastanak štetnog događaja, mjesto štetnog događaja te uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete te isključiva odgovornost tuženika za štetu nastalu tužiteljici padom na neodržavanom nogostupu u Zagrebu.
13. Na navode žalbe tuženika je za odgovoriti da obzirom da se štetni događaj dogodio na nogostupu … ceste u blizini zgrade br. 11, to se nedvojbeno utvrđuje kako tako utvrđeno mjesto štetnog događaja predstavlja nerazvrstanu cestu u smislu odredbe čl. 98 i čl. 100 sve Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22) namijenjenu za kretanje pješaka, održavanje koje je u smislu odredbe čl. 107 i čl. 109 Zakona o cestama u vezi odredaba čl. 1, čl. 3, čl. 4, čl. 19, čl. 22 i čl. 30 sve Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" 68/18, 110/18, 32/20, dalje u tekstu ZKG) u nadležnosti tuženika.
13.1. Kako je mjesto štetnog događaja u nadležnosti održavanja i zaštite upravo tuženika u smislu ranije navedenih odredaba ZKG-a to sud prvog stupnja nalazi tuženika odgovornim za štetu koju je tužiteljica pretrpjela padom u smislu odredbe čl. 1084 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) obzirom da isti, a uzimajući u obzir nesporno utvrđeno stanje nogostupa u vrijeme nastanka štetnog događaja, očito nije provodio mjere održavanja predmetnog nogostupa u smislu odredaba ZKG-a, jer da je tada do štetnog događaja ne bi niti došlo.
13.2. Pri tome sud prvog stupnja pravilno na strani tužiteljice ne nalazi doprinos nastanku štetnog događaja, pa time niti predmetnom ozljeđivanju u smislu odredbe čl. 1067 ZOO-a. Predmetno iz razloga što se tužiteljica tom prigodom kretala upravo na način primjeren kretanju prosječnog čovjeka-pješaka, odnosno, obzirom se u trenutku nastanka štetnog događaja kretala pješačkom stazom - nogostupom na gradskom području Grada Z., tužiteljica se kretala pozornošću primjerenom kretanju pješaka nogostupom. Opće je poznata činjenica iz svakodnevnog života, da ljudi u kretanju u prometu, u naseljenim mjestima, a posebno u kretanju u uređenim gradskim cjelinama, prate posebno cjelokupnu prometnu situaciju, te se pokušavaju usredotočiti na trenutnu prometnu situaciju (kretanje drugih pješaka i ostalih sudionika u prometu), polazeći, pri tome, od pretpostavke da su javnoprometne površine na gradskom području, koje su namijenjene isključivom kretanju pješaka, izgrađene, održavane i uređene na zakonom propisani način podoban za siguran i nesmetan promet i kretanje upravo onih, kojima su i namijenjene. Stoga, a obzirom da na strani tužiteljice, koja se kritične zgode kretala nogostupom sa svoje dvije kćeri, u ravnoj obući, zapevši u hodu za ostatak željeznog stupa koji je stršao oko 10 cm iz poda-asfalta, nema nikakve protupravnosti, pa, stoga, niti bilo kakve odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja to je sva odgovornost za predmetni štetni događaj na strani tuženika i to zbog nezakonitog propusta u ispunjavanju njegove zakonom propisane obveze u održavanju javnoprometnih površina u stanju propisanom i podobnom za sigurno i nesmetano kretanje upravo onih kojima su te javnoprometne površine i namijenjene.
14. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. med. D. D., spec. ortopedske kirurgije i traumatologije, od 10. veljače 2021.utvrđeno je da se radilo o teškoj tjelesnoj ozljedi (natučenju glave, o defektu prednjeg i lateralnog zida desnog maksilarnog sinusa i natučenju regije desne orbite te je nađena fraktura stiluidnog nastavka desnog radijusa bez značajnijeg pomaka ulomaka). S obzirom na kvalifikatorne okolnosti: pretrpljene fizičke boli: jakog intenziteta trajali su od trenutka ozljeđivanja kumulativno 3 sata, srednjeg intenziteta kumulativno 6 tjedana, slabog intenziteta i povremene boli 8 tjedana; pretrpljeni strah: primarni strah jakog intenziteta bio je prisutan u trenutku štetnog događaja 1 sat, sekundarni strah jakog intenziteta 7 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta kumulativno 14 dana, sekundarni strah malog intenziteta kumulativno 1 mjesec; pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti (trajne posljedice): 6%.; tuđa pomoć i njega bila je potrebna u trajanju od 4 sata dnevno 8 tjedana (tužiteljica je nosila imobilizaciju od 12. lipnja 2019. do 31. srpnja 2019.).
15. Navedeni pisani nalaz i mišljenje liječnika vještaka, sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio, ocijenivši ga nepristranim i stručnim, to tim više što na isti niti stranke nisu imale primjedbe.
16. Usvajajući u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka kirurga i traumatologa, sud prvog stupnja je utvrdio da je zbog ozljeđivanja u predmetnoj nezgodi došlo do povrede prava osobnosti tužiteljice u obujmu koji opravdava dosudu pravične novčane naknade, pa primjenom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, te pravilno sud smatra primjerenim s osnove nastale neimovinske štete tužiteljici iznos od tadašnjih 22.000,00 kn, dok je odbijen ostatak zahtjeva u iznosu 4.000,00 kn, a pri odlučivanju o visini pravične naknade sud prvog stupnja je, protivno žalbenim navodima tužiteljice, vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih boli, što uključuje fizičke boli i duševne boli i strahovanje, a vodilo se računa i o cilju kojem naknada služi kao i tome da ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
17. U smislu odredbe čl. 1095. ZOO, tužiteljici pripada pravo i na naknadu za tuđu pomoć, koju joj je pružala kćer, te je sud prvog stupnja pravilno, po slobodnoj ocjeni, temeljem čl. 223. ZPP, procijenio vrijednost sata tuđe pomoći u iznosu 25,00 kn. Imajući na umu broj sati potrebne tuđe pomoći kako je to utvrdio liječnik vještak (28 dana x 4 sata = 224 sata x 25,00 kn/sat = 5.600,00 kn), tužiteljici temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO pripada naknada u zahtijevanom iznosu 5.600,00 kn. Naime, navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO smatraju se imovinskom štetom, a zatezne kamate na imovinsku štetu se, sukladno odredbi čl. 1086. ZOO teku od dana nastanka štete. Budući da je na dan presuđenja utvrđen iznos koji je tuženik dužan platiti tužiteljici, odnosno utvrđen je točan iznos troškova tuđe pomoći, smatra se da je s tim danom nastala navedena imovinska šteta pa stoga od tada teku zatezne kamate na navedeni oblik štete, dok je odbijen zahtjeva za isplatu zateznih kamata po istoj osnovi tekućim od 14. kolovoza 2019. do 23. ožujka 2022.
18. Protivno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tužiteljici pripada naknada štete u sveukupnom iznosu 27.600,00 kn, od toga iznos 22.000,00 kn s osnove neimovinske štete sa zateznim kamatama tekućim od 14. kolovoza 2019. (dan podnošenja tužbe) do isplate i iznos 5.600,00 kn s osnove nenovčane imovinske štete sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.
18.1. Zatezne kamate dosuđene su na utvrđenu neimovinsku štetu od dana utuženja, a na imovinsku štetu od dana nastanka iste, a primjenom čl. 1086. i čl. 1103. ZOO, pa je kamata dakle, na utvrđenu naknadu za tuđu pomoć pravilno dosuđena od presuđenja, kada je utvrđena visina te naknade, s tim da je o zateznoj kamati pravilno odlučeno i primjenom čl. 29. st. 1. i 2. ZOO. (toč. I. izreke presude), dok je za ostatak tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke).
19. Nesporno je da je tužiteljica tijekom postupka, nakon izmjene orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su IV-47/20 na 2. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.) preinačila tužbu i povisila tužbeni zahtjev, koji je sud pobijanom presudom, protivno žalbenim navodima tužiteljice, imajući u vidi Orjentacijske kriterije, djelomično usvojio, a djelomično odbio.
20. Radi navedenog, temeljem odredbi čl. 368 st. 1 ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
21. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita, kako u osnovi tako i u visini (čl. 155 st.1 i čl. 154 st. 5 ZPP-a).
22. Neosnovano tuženik prigovara da je sud prvog stupnja propustio obrazložiti koji su troškovi bili potrebni za vođenje postupka, jer je iz detaljno obrazložene odluke o parničnom trošku razvidno da je istu utemelji na odredbama čl. 155 st. 1 ZPP.
23. Osnovano u žalbi ističe tužiteljica da je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1., 155. st. 1. i 164. st. 3. ZPP-a istoj valjalo priznati zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer se radi o procesnoj dispoziciji tužiteljice da njezin punomoćnik na isto pristupi, što je i učinio dana 24. ožujka 2022., čime je taj trošak za tužiteljicu nastao i to u zatraženom iznosu od 82,95 eur (Tbr. 9/3, 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine" broj 142/12, 103/14,118/14i 107/15–u daljnjem tekstu: OT/).
27. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 380. toč. 3. ZPP-a).
28. Tužiteljica i tuženik su odbijeni sa zahtjevima za naknadu troška sastava žalbi, jer tuženik sa istom nije uspio u cijelosti, dok je tužiteljica uspjela samo u dijelu koji se odnosi na sporedno potraživanje.
U Zagrebu, 27. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća
Josip Grubišić, v.r.
