Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-411/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice M. P.1 iz R., OIB: …, zastupane po punomoćnici D. K., odvjetnici u V., protiv tuženika I.–V. d.o.o. iz I., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku iz O. društva K. & R. j.t.d. u V., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Pn-19/2022-6 od 15. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 27. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika I.–V. d.o.o. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Pn-19/2022-6 od 15. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici M. P.1 trošak parničnog postupka u iznosu preko 15.795,39 kn (2.096,41 EUR–a ) do 16.695,39 kn (2.215,86 EUR–a) (za iznos od 900,00 kn (119,45 EUR–a)).

II. Odbija se zahtjev tuženika I.–V. d.o.o. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetnom je presudom odlučeno sljedeće:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 18.149,76 kn (2.408,89 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 15. srpnja 2022. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 16.695,39 kn (2.215,86 EUR–a) u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu preko 15.795,39 kn (2.096,41 EUR–a) do 16.695,39 kn (2.215,86 EUR–a), dakle za iznos od 900,00 kn (119,45 EUR–a), žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se zahtjev tužiteljice u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 1.562,50 kn (207,38 EUR–a).

3. Žalba je neosnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik na ime naknade imovinske štete u smislu odredaba iz čl. 1045. st. 1. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOO) isplati iznos od 18.149,76 kn (2.408,89 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 21. studenog 2018. pa do isplate.

4.2. Tužiteljici je šteta čiju naknadu u ovom predmetu potražuje nastala istjecanjem vode iz vodovodne cijevi koja prolazi kroz zemljište u vlasništvu tužiteljice, a koja je sastavni dio lokalnog vodovoda kojim upravlja tuženik, zbog čega je došlo do naplavljivanja nasada božićnih drvaca.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, predmetna presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tuženik upire.

6. Prilikom ispitivanja predmetne presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka, postupajući pritom u smislu odredbe iz čl. 8. ZPP–a, pravilno utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- na temelju izvatka iz zemljišnih knjiga od 3. svibnja 2017. (list 4 spisa), tužiteljičinog dopisa od 30. kolovoza 2016. (list 5 spisa), tuženikovog dopisa od 29. rujna 2016. (list 6 spisa), iskaza tužiteljice i svjedoka M. P.2 saslušanih na ročištu od 7. rujna 2018. (list 100-101 spisa) te činjeničnih navoda koje je tužiteljica iznijela tijekom postupka:

- da je tužiteljica upisana kao proizvođač božićnih drvaca u Upisnik dobavljača božićnih drvaca Ureda za državnu upravu V. županije,

- da je tužiteljica vlasnica nekretnine kč. br. … upisane u zk. ul. b. … k.o. C. T., u naravi oranica P. površine 1575 m², na kojoj su već godinama zasađena božićna drvca, i to smreke,

- da je tuženik ovlaštena osoba za upravljanje javnom vodoopskrbom na području katastarske općine C. T.,

- da kroz tužiteljičino zemljište prolazi vodovodna cijev lokalnog vodovoda kojim upravlja tuženik, da je vodovodna cijev porozna zbog čega je dolazilo do istjecanja vode i naplavljivanja nasada božićnih drvaca tužiteljice te da je zbog tih problema tužiteljica u više navrata kontaktirala tuženika koji je onda vodovodnu cijev "krpao",

- da je tužiteljica dopisom od 30. kolovoza 2016. obavijestila tuženika da je ponovno došlo do kvara na vodovodnoj cijevi te istjecanju vode i naplavljivanja božićnih drvaca, kao i o šteti koja je tužiteljici nastala na nasadu božićnih drvaca,

- da je tuženik dopisom od 29. rujna 2016. obavijestio u bitnom tužiteljicu o tome da je kvar u potpunosti saniran 31. kolovoza 2016., da je sustav vodovodnih cijevi na tom području (na kojem se nalazi zemljište tužiteljice) dotrajao i da se često događaju kvarovi, da tuženik provodi intenzivne kontinuirane aktivnosti kako bi se smanjile količine izgubljene vode na ukupnom vodoopskrbnom području, da tuženik u skladu s raspoloživim financijskim sredstvima i planovima rekonstrukcije mijenja dotrajale cjevovode te da je činjenica da su tuženikova vlastita sredstva premala za sve zahvate koje je potrebno provesti pa da se programi za projekte redovito dostavljaju Hrvatskim vodama i Ministarstvu gdje se traži sufinanciranje, predlažući pritom tužiteljici da dostavi mišljenje poljoprivrednog vještaka koji će utvrditi nastalu štetu,

- da je tužiteljica u skladu s tuženikovim prijedlogom angažirala poljoprivrednog vještaka J. H. koji je 20. listopada 2016. izradio nalaz, odnosno procjenu vrijednosti nastale štete na nasadu božićnih drvaca tužiteljice, iz kojeg proizlazi da je ukupan iznos štete 19.635,00 kn (2.606,01 EUR–a) te da je tužiteljica nalaz vještaka poslala tuženiku 24. listopada 2016., ali da tuženik nije isplatio tužiteljici navedeni iznos,

- na temelju radnih naloga broj 522, broj 43 i broj 377 (list 54-56 spisa):

- da su radnici tuženika intervenirali na zemljištu tužiteljice radi sanacije puknute vodovodne cijevi 13. studenog 2015., 5. veljače 2016. i 31. kolovoza 2016.,

- na temelju pisanog nalaza i mišljenja dipl. ing. poljoprivrede B. K., stalnog sudskog vještaka za gospodarstvo od 18. travnja 2018. (list 85-91 spisa), dopunskog pisanog očitovanja vještaka na prigovore koje je tuženik iznio na nalaz i mišljenje vještaka u podnesku predanom na ročištu od 13. lipnja 2018. (list 104-106 spisa) te iskaza svjedokinje B. K. (u međuvremenu je prestala biti sudski vještak) saslušane na ročištu od 27. lipnja 2022. u kojem se još dodatno očitovala na prigovore koje je tuženik iznio na nalaz i mišljenje vještaka (list 140-141 spisa):

- da je vještak prisustvovao očevidu koji je 24. listopada 2017. održan na tužiteljičinom zemljištu na poziv prvostupanjskog suda,

- da predio u kojem se nalazi tužiteljičino zemljište ima nešto teže tlo, tj. tlo s više glinastih čestica,

- da su teža tla nešto zbijenija pa se suvišna oborinska voda teže i dulje procjeđuje, zbog čega biljke u sušnim razdobljima dobro odolijevaju u suši,

- da je u težim tlima zakorovljenost tla prednost jer se oborinska voda brže procjeđuje u podzemne vode, a i korovske biljke pomažu izvlačenje suvišne vode putem transpiracije,

- da zakorovljenost biljaka, naročito ako su korovi visoki, imaju utjecaj na smanjen rast biljaka, ali ne takav utjecaj da bi biljke propale, naročito kada se radi o drvenastim kulturama, poput crnogorice,

- da je iz podataka dobivenih od Državnog hidrometeorološkog zavoda Republike Hrvatske za područje V. vidljivo da je 2016. godina bila vrlo prosječna godina što se tiče kišnih oborina jer je ukupno u cijeloj 2016. godini bilo 886 mm, dok se godišnji raspon u tom podneblju kreće od 600 do 1200 mm, s time da snježnih oborina u zimi na prijelazu s 2015. na 2016. godinu gotovo i nije bilo, budući da je samo u siječnju 2016. bilo 9 cm snijega, a u ožujku 1 cm, tako da nije bilo suvišne zimske vlage od snijega,

- da, kako su navedene oborine u 2016. godini bile sasvim u prosjeku, tako oborinske vode nisu mogle naštetiti propadanju biljaka u toj godini, unatoč tome što je dio tužiteljičinog zemljišta gdje su biljke propale na nižem položaju, a tlo teže, budući da je isto moglo, premda i teže propusno, postepeno upiti svu količinu oborina, naročito ako je zemljište zakorovljeno, kao što je to u konkretnom slučaju,

- da je iz podataka dobivenih od Državnog hidrometeorološkog zavoda Republike Hrvatske za područje V. vidljivo i da je 2014. godina bila vrlo kišovita (zima 2013./2014. godine je bila gotovo bez snijega), a što je moglo utjecati na smanjen rast sada propalih biljaka za oko 20% jer je cijednih voda bilo previše, ali biljke nisu propale radi toga jer su u 2016. bile još u vegetaciji,

- da je dolaskom na očevid na tužiteljičino zemljište uočeno da su na južnom dijelu zemljišta sve biljke u normalnom stanju rasta i vegetacije, dok su na sjevernom dijelu zemljišta, naročito na sjeveroistočnom dijelu, uglavnom sve biljke sasušene, većinom njih u potpunosti,

- da su sasušene biljke vrlo male visine, u prosjeku oko 0,40 m, za razliku od živih biljaka na zemljištu čija je prosječna visina oko 1 m,

- da su biljke na južnom dijelu parcele i krajnjem zapadnom dijelu u prosjeku 0,80 do 1 metar visine, a da je na tom dijelu zemljišta teren najviši te da upravo ta činjenica, da su biljke na povišenom dijelu zemljišta najviše u rastu, a na najnižem dijelu zemljišta najniže i još su k tome propale (sasušile se u nekoj ranijoj fazi rasta), ukazuje na zaključak da je uzrok propadanja biljaka veća količina vode u tlu,

- da voda iz vodovodnih cijevi i oborinska voda imaju vrlo različit sadržaj jer je oborinska voda gotovo destilirana voda, osim onog što pokupi u atmosferi ako je zrak zagađen, dok voda iz vodovoda, osim mineralnih tvari u obliku iona, sadrži dosta velike količine klora koji je u danim količinama toksičan samo za mikroorganizme, ali u većim količinama i za ostale organizme,

- da je ''dosta velika količina klora'' relativan pojam, ali da je za biljku to uvijek štetno,

- da je istjecanjem vode iz vodovodnih cijevi došlo do naplavljivanja biljaka na tužiteljičinom zemljištu s neutvrđenom količinom vode, u kojem slučaju je biljka bila izložena dosta velikoj količini klora, pri čemu kod procjeđivanja vode kroz tlo veća koncentracija klora ostaje u zoni korijena, a čista voda se procjenjuje u dublje slojeve,

- da je prebrojavanjem na očevidu utvrđeno da je u 13 redova propala po 31 biljka, s time da je između njih oko 50 biljaka djelomično suho, a dio krošnji još vegetira te da su u potpunosti propale 353 biljke, dok daljnjih 50 biljaka još djelomično vegetira, ali je njihova vrijednost za oko 70% manja od vrijednosti prikazanih za propale biljke,

- da su na smanjen rast tih biljaka, i to za oko 20%, prije nego što su propale, utjecale oborinske vode radi konfiguracije terena, naročito 2014. godine, dok je zakorovljenost i ostali faktori koje se u uzgoju bilja teško identificiraju (genetska osnova biljke, trenutni uvjeti kod sjetve, presađivanja, klimatski uvjeti i dr.) utjecali na rast daljnjih 10%, zbog čega je cijena biljaka za toliko manja manja, ali na štetu tužiteljice, a ne na štetu tuženika,

- da smatra da su biljke na tužiteljičinom zemljištu propale radi istjecanja vodovodne vode iz cijevi tuženika, i to krajem 2015. do početka 2016. godine i u ljetu 2016. godine,

- da je u nalazu prilikom utvrđivanja iznosa štete uzeta cijena sijanca plave smreke – Piceae pungens,

- da tužiteljica trpi štetu na zasađenim biljkama radi istjecanja vode iz vodovodne cijevi koja je postavljena na tužiteljičinoj nekretnini u ukupnom iznosu od 18.149,76 kn (2.408,89 EUR–a),

- da je šteta na biljkama utvrđena vizualno na terenu prilikom očevida,

- da je općepoznato u znanosti o tlu da prevelika količina vlage, a naročito u teškom tlu, kakvo je predmetno, dovodi do zakiseljavanja, dakle radi se o nauci o kemiji tla,

- da kemijska analiza tla na tužiteljičinom zemljištu nije provedena, a da uzorak tla nije uzet upravo iz razloga koji je naveden u vezi kemije tla u vrijeme velike vlažnosti pa da je u takvom slučaju kemijska analiza tla nepotrebna, s obzirom na ph vrijednost,

- da načelno uvijek mogu postojati neki uvjeti u tlu uslijed kojih biljke mogu propadati, no količina vlage u tlu je najbitniji element koji uzrokuje propadanje, i to višak vlage ili manjak vlage,

- da je nepuni mjesec prije očevida na tužiteljičinom zemljištu palo ukupno 242 litre kiše na 1 m² površine u tom predjelu, a da je prilikom očevida od 24. listopada 2017. hodanjem po tlu utvrđeno da tlo nije bilo prezasićeno vlagom jer se hodalo po zemljištu bez uočljivih vlažnih dijelova, s time da je to vrijedilo po cijelom zemljištu, uključujući i najniže dijelove parcele gdje bi se to očekivalo nakon toliko kiše prije mjesec dana, slijedom čega nije bilo potrebe izvoditi neke druge radnje u svezi vlažnosti tla,

- da, iako u spisu ne postoji podatak o količini vode koja je u periodu 2015. i 2016. istekla iz vodovodnih cijevi na tužiteljičinom zemljištu, biljka propada i kada je suvišak vode, budući da biljke koje su zasađene na tužiteljičinom zemljištu nisu vodene biljke,

- da je na smanjen rast biljaka mogao utjecati suvišak vode i ranijih godina, s obzirom na konfiguraciju terena i sastav tla, no to bi se samo očitovalo u smanjenom rastu biljke, ali ne i u propadanju biljke kao u konkretnom slučaju i upravo radi toga je onih 20% i 10% uzeto kao smanjena cijena na predmetnim biljkama prilikom prodaje jer na smanjeni rast i kvalitetu biljke vrlo često utječe mnogo različitih faktora,

- da suvišak oborinske vode u ovom konkretnom slučaju nikako nije ključan upravo iz razloga jer je prije očevida na tom području palo 242 litre kiše na m², i to samo mjesec dana prije očevida, a vidljivih znakova vlažnosti tla i u najdonjem dijelu tužiteljičinog zemljišta nije bilo.

8.1. Uzimajući u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik, kao osoba koja je ovlaštena za upravljanje javnom vodoopskrbom na području katastarske općine C. T., a koja obuhvaća i vodovodnu cijev koja prolazi kroz predmetno tužiteljičino zemljište, odgovoran za štetu koja je tužiteljici nastala zbog naplavljivanja zasađenih božićnih drvaca (smreki) uslijed puknuća vodovodne cijevi i posljedično propasti dijela zasađenih drvaca te da ju je dužan tužiteljici i naknaditi, sve u smislu odredbe iz čl. 1045. st. 1. ZOO–a (Onaj tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje), u svezi čl. 1046. ZOO–a (Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

8.2. Samim time, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je pod točkom I. izreke predmetne presude naložio tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 18.149,76 kn (2.408,89 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 15. srpnja 2022. pa do isplate koje tužiteljici u smislu odredbe iz čl. 1086. ZOO–a, u svezi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO–a također pripadaju.

9.1. Tužitelj u svojim daljnjim žalbenim navodima (koje je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka) neosnovano ističe da se na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka ne može utvrditi postojanje uzročno– posljedične veze između istjecanja vode uslijed pucanja vodovodne cijevi na tužiteljičinom zemljištu do kojeg je došlo jer cijev nije bila na odgovarajući način održavana od strane tuženika i štete koja je tužiteljici zbog toga nastala na zasađenim božićnim drvcima (smrekama), smatrajući da je prethodno trebalo utvrditi količinu vode koja je konkretnog dana (30. kolovoza 2016.) istekla iz same cijevi, zatim je li upravo ta količina vode uvjetovala propast ili oštećenje biljaka u tužiteljičinom vlasništvu te stanje (vrijednosti) tla u trenutku puknuća cijevi, a što tijekom postupka nije učinjeno.

9.2. Naime, postojanje uzročno–posljedične veze između istjecanja vode uslijed pucanja vodovodne cijevi na tužiteljičinom zemljištu do kojeg je došlo jer cijev nije bila na odgovarajući način održavana od strane tuženika i štete koja je tužiteljici zbog toga nastala na zasađenim božićnim drvcima (smrekama) utvrđeno je na temelju nalaza i mišljenja vještaka te njegovih dopunskih očitovanja, iz kojih u bitnom proizlazi sljedeće:

- da je općepoznato u znanosti o tlu da prevelika količina vlage, a naročito u teškom tlu, kakvo je predmetno, dovodi do zakiseljavanja, a da kemijska analiza tla na tužiteljičinom zemljištu nije provedena, kao što ni uzorak tla nije uzet, upravo iz razloga koji je naveden u vezi kemije tla u vrijeme velike vlažnosti, tako da je u takvom slučaju kemijska analiza tla nepotrebna, s obzirom na ph vrijednost,

- da su biljke na tužiteljičinom zemljištu propale radi istjecanja vodovodne vode iz cijevi tuženika, i to krajem 2015. do početka 2016. godine i u ljetu 2016. godine,

- da, iako u spisu ne postoji podatak o količini vode koja je u periodu 2015. i 2016. istekla iz vodovodnih cijevi na tužiteljičinom zemljištu, biljka propada i kada je suvišak vode, budući da biljke koje su zasađene na tužiteljičinom zemljištu nisu vodene biljke.

10. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je na ročištu od 27. lipnja 2022. odbio tuženikov prijedlog za provođenje novog vještačenje, a koji upućuju na to da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a, budući da su nalaz i mišljenje dipl. ing. poljoprivrede B. K., stalnog sudskog vještaka za gospodarstvo izrađeni savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine, dakle u smislu odredbe iz čl. 258. st. 1. ZPP–a pa nisu bili ispunjeni uvjeti da se odredi provođenje novog vještačenja sukladno odredbi iz čl. 261. st. 2. ZPP–a.

11.1. Konačno, suprotno mišljenju tuženika, činjenica što je B. K. na ročištu od 27. lipnja 2022. nije saslušana u svojstvu vještaka, već u svojstvu svjedoka jer je ista u međuvremenu prestala biti vještak, ni na koji način nije utjecala na pravilnost i zakonitost predmetne presude.

11.2. Naime, činjenica da je B. K. u međuvremenu prestala biti vještak ne oduzima vjerodostojnost i stručnost saznanjima i spoznajama do kojih je ona došla kao vještak prilikom očevida koji je 24. listopada 2017. održan na tužiteljičinom zemljištu, pogotovo kada se uzme u obzir da je ista detaljno i obrazloženo odgovorila na sva pitanja koja su joj postavljena od strane punomoćnika tuženika, a što je vidljivo iz zapisnika s ročišta od 27. lipnja 2022.

12. Na kraju, neosnovani su i preostali žalbeni navodi tuženika u kojima on odluku o trošku parničnog postupka pod točkom II. izreke predmetne presude pobija u dijelu u kojem je tužiteljici dosuđen iznos od 500,00 kn (66,36 EUR–a) koji se odnosi na trošak pristupa svjedoka B. K. na ročište od 27. lipnja 2022. te iznos od 400,00 kn (53,90 EUR–a) na ime troška pribave podataka od Državnog hidrometeorološkog zavoda Republike Hrvatske, s obzirom na to da su navedeni troškovi bili potrebni za vođenje ovog postupka, sve u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a.

13. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

14. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu glavne stvari u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 27. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac, v.r.