REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: U-zpz-3/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, OIB 26635293339, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba J. T. iz Z., i J. T. iz Z., , oboje zastupani po punomoćniku I. M., odvjetniku u Z., radi utvrđivanja prava vlasništva, povodom Zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Državnog odvjetništva Republike Hrvatske poslovni broj GZ-DO-314/2021-6 od 21. siječnja 2022., protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2234/21-2 od 9. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2234/21-2 od 9. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Djelomičnim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Odjela za upravo-pravne poslove, Prvi područni odsjek, KLASA: UP/I-942-01/05-13/130, URBROJ: 251-14-02/202-13-26 od 18. studenog 2013. vraćen je u vlasništvo S. T. (predniku zainteresiranih osoba) iz Zagreba odgovarajući posebni suvlasnički dio nekretnine kuće popisni broj 4917 i dvorišta u ... , sagrađena na zk.č.br. ... površine 86,00 m2 upisane u zk. ul. br. ... k. o. ..., s kojim je neodvojivo povezano ¾ dijela suvlasništva posebnog dijela nekretnine u naravi: poslovni prostor koji se sastoji od tri prostorije u ukupnoj površini od 85,06 m2, upisan u poduložak 1 (1 etaža – kojeg koristi D. O. kao zakupnik u ¼ dijela, a bez valjane pravne osnove u ¾ dijela) (točka I. alineja prva). Grad Zagreb utvrđen je obveznikom naknade (točka II. izreke).

2. Rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-942- 01/14- 01/157, URBROJ: 514-04-02-01-01-17-08 od 9. siječnja 2017. odbijena je žalba Republike Hrvatske podnijeta protiv djelomičnog rješenja KLASA: UP/I-942- 01/05- 13/130, URBROJ: 251-14-02/202-13-26 od 18. studenog 2013.

3. Presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-422/17-16 od 7. travnja 2021. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-942-01/14-01/157, URBROJ: 514-04-02-01-01- 17-08 od 9. siječnja 2017.

4. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2234/21- 2 od 9. srpnja 2021. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-422/17-16 od 7. travnja 2021. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev zainteresiranih osoba za naknadu troškova žalbenog postupka (točka II. izreke).

5. Protiv navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Podnositelj) podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude (dalje u tekstu: Zahtjev) zbog pogrešne primjene odredbe čl. 100. Zakona o općem upravnom postupku, jer smatra da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske pogrešno zauzeo pravno shvaćanje da djelomičnim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko- pravne poslove i imovinu Grada, Odjela za upravo-pravne poslove, Prvog područnog odsjeka, KLASA: UP/I-942-01/99-01/87 URBROJ: 251-18- 02/104-04-37 od 1. travnja 2004. nije odlučeno u cijelosti o naknadi S. T. za nekretninu u Z. u zgradi , sagrađene na z.k. č. br. ..., upisane u z. k. ul. br. ... k. o. ... te da je postojala osnova za donošenje djelomičnog rješenja od 18. studenog 2013. Predlaže da ovaj sud prihvati zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pobijane pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2234/21-2 od 9. srpnja 2021. i istu preinači na način da usvoji žalbu tužitelja i ukine presudu Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI- 422/17- 16 od 7. travnja 2021. i predmet vrati tom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

6. Odgovor na Zahtjev podnijele su zainteresirane osobe, koje predlažu Zahtjev odbiti kao neosnovan.

7. Zahtjev nije osnovan.

8. Ovaj sud pobijanu odluku ispituje samo u granicama zahtjeva, na temelju odredbe čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje u tekstu: ZUS/10), a koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24).

9. Podnositelj smatra da je djelomičnim rješenjem od 1. travnja 2004. pravomoćno odlučeno u cijelosti o zahtjevu S. T., kao i da S. T. nema pravo na naknadu temeljem priraštanja u smislu čl. 9. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19, dalje u tekstu: Zakon o naknadi), a ako je smatrao da mu to pravo pripada da je mogao podnijeti pravna sredstva, a što je propustio učiniti, slijedom čega je to djelomično rješenje postalo pravomoćno.

10. Sporna je primjena odredbe čl. 100. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09, 110/21, dalje u tekstu: ZUP/09) odnosno čl. 215. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 103/96, dalje u tekstu: ZUP/91).

11. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je, povodom zahtjeva S. T. (prednika zainteresiranih osoba), prvostupanjsko upravno tijelo 1. travnja 2004. donijelo djelomično rješenje kojim je S. T. vraćena u vlasništvo ¼ dijela poslovnog prostora koji se sastoji od tri prostorije u ukupnoj površini 85,06 m2, s kojim vlasništvom su neodvojivo povezani odgovarajući suvlasnički dijelovi nekretnine i to kuće popisni broj ... i dvorišta u ..., izgrađene na z.k. č. br. ... zk. ul. br. ... k. o. ... (točka 1. izreke),

-da navedenim rješenjem u dispozitivu nije odbijen zahtjev S. T. za utvrđenje prava na povrat u vlasništvo za ¾ preostalog suvlasničkog dijela opisanog poslovnog prostora,

- da je prvostupanjsko upravno tijelo 18. studenog 2013. donijelo djelomično rješenje kojim se S. T. daje u vlasništvo odgovarajući suvlasnički dio nekretnine i to kuće popisni broj ... i dvorišta u ..., izgrađene na z.k. č. br. ... zk. ul. br. ... k. o. ... s kojim su neodvojivo povezane ¾ dijela suvlasništva posebnog dijela nekretnine u naravi poslovni prostor koji se sastoji od tri prostorije u ukupnoj površini 85,06 m2, upisan u poduložak 1 (1 etaža – kojeg koristi D. O. kao zakupnik u ¼ dijela, a bez valjane pravne osnove u ¾ dijela).

12. Pozivajući se na odredbu čl. 215. st. 1. ZUP/96, drugostupanjski sud je ocijenio da je pravilno tuženik utvrdio da u konkretnom slučaju dispozitivom prvostupanjskog djelomičnog upravnog rješenja od 1. travnja 2004. nije u cijelosti odlučeno o zahtjevu prednika zainteresiranih osoba za predmetnu nekretninu, jer je navedenim dispozitivom odlučeno samo o pravu vlasništva u odnosu na ¼ dijela oduzete imovine.

13. Odredbom čl. 215. st. 1. ZUP/91 propisano je da kad se o jednoj stvari rješava u više točaka a samo su neke od njih dozrele za rješavanje, i kad se pokaže kao svrsishodno da se o tim točkama riješi posebnim rješenjem, nadležni organ može donijeti rješenje samo o tim točkama (djelomično rješenje) te je odredbom čl. 100. ZUP/09 propisano da kad se u upravnoj stvari rješava o više pitanja, a samo se o nekima od njih može riješiti na temelju utvrđenoga činjeničnog stanja, može se donijeti rješenje samo o tim pitanjima (djelomično rješenje).

14. Prema ocjeni ovog suda pravilno podnositelj navodi da je djelomično rješenje od 1. travnja 2004. postalo pravomoćno, međutim postala je pravomoćna izreka (dispozitiv) rješenja. U izreci tog rješenja nije odlučeno o osnovanosti zahtjeva za povrat u odnosu na cjelokupno oduzetu imovinu, već samo u odnosu na ¼ dijela oduzete imovine, odnosno odlučeno je samo o ¼ dijela zahtjeva S. T., a njegov zahtjev nije odbijen u ¾ dijela, pa da bi mogao postati u tom dijelu pravomoćan. Dakle, o ¾ zahtjeva nije odlučivano obzirom u tom dijelu zahtjev nije odbijen. Stoga neosnovano podnositelj tvrdi da je djelomičnim rješenjem od S. T. odbijen sa zahtjevom za ¾ dijela odnosno da je pravomoćno odlučeno da S. T. nema pravo na naknadu temeljem priraštanja.

14.1. Naime, u obrazloženju navedenog rješenja (od 1. travnja 2004.) navedeno je da sukladno čl. 9. Zakona o naknadi predlagatelja treba smatrati ovlaštenikom naknade u ¼ dijela, budući da je njegov djed A. T. imao i kćer H. J. T. odnosno unuku (sestru predlagatelja S. T.) A. T. koje nisu podnijele zahtjev za povrat zgrade u Z., .

14.2. Međutim, u izreci tog rješenja zahtjev S. T. nije odbijen za ¾ dijela, slijedom čega prema ocjeni ovog suda S. T. nije niti bio u mogućnosti podnijeti pravni lijek za te ¾, obzirom pravomoćna postaje izreka rješenja, a izrekom zahtjev nije odbijen, već je odlučeno samo o ¼ dijela zahtjeva.

14.3. Naime, svojstvo pravomoćnosti stječe samo izreka (dispozitiv) odluke, a to znači da se o stvari o kojoj je odlučeno ne može ponovno odlučivati. Prema tome, pravomoćna postaje odluka o osnovanosti zahtjeva napisana u dispozitivu odluke. Razlozi kojima se odluka opravdava, napisani u obrazloženju, ne postaju pravomoćni. U konkretnom slučaju dispozitivom je odlučeno samo o ¼ zahtjeva S. T., dok o ¾ nije odlučeno, slijedom čega se o ¾ zahtjeva može ponovno odlučivati.

15. Ovaj sud je u odlukama iz 2009. (Uzz-3/07, Uzz-40/08, Uzz-6/09, Uzz-11/07) u cijelosti prihvatio shvaćanje Upravnog suda Republike Hrvatske o primjeni čl. 9. Zakona o naknadi na slučajeve kada neki nasljednik prijašnjeg vlasnika nije podnio zahtjev za naknadu da pravo na naknadu za cjelokupnu oduzetu imovinu prijašnjeg vlasnika ostvaruje nasljednik koji je podnio zahtjev te da je pritom irelevantno državljanstvo nasljednika koji nije podnio zahtjev. Dakle, prihvaćeno je shvaćanje o tzv. priraštanju prava nasljednika koji nije podnio zahtjev onom nasljedniku koji je zahtjev podnio.

15.1. Stoga ne dolazi do primjene odredba čl. 77. Zakona o naknadi, kojom je propisano da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini prijašnjeg vlasnika za koju zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen. 16. Slijedom navedenog, pravilno je Visoki upravni sud Republike Hrvatske primijenio odredbu čl. 215. st. 1. ZUP/96 (podnositelj navodi čl. 100. ZUP/09) ocijenivši da je S. T. dispozitivom prvostupanjskog djelomičnog rješenja od 1. travnja 2004. ostvario pravo na povrat u odnosu na ¼ dijela izrijekom navedene imovine te da dispozitivom istog rješenja nije (ni pozitivno ni negativno) odlučeno o osnovanosti zahtjeva u odnosu na preostale ¾ dijela opisane imovine, pa činjenica da nije izjavljena žalba protiv tog prvostupanjskog rješenja, čime je isto postalo pravomoćno, ne predstavlja zapreku za donošenje djelomičnog rješenja o dijelu zahtjeva o kojem nije odlučeno.

17. Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe čl. 78. st. 3. i 6. ZUS/10.

Zagreb, 27. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković