Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3035/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz S. B., OIB: …, koga zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik iz S. B. protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:…, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u P., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja punomoćnika i tužitelja osobno te žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-77/2023-47 od 6. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 27. kolovoza 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe punomoćnika tužitelja i tužitelja M. B. osobno, kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-77/2023- 47 od 6. svibnja 2024., pod toč. III., kao i pod toč. IV. izreke u dijelu kojim je odbijen preostali zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

II. Odbija se žalba tužene Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-77/2023-47 od 6. svibnja 2024., pod toč. I. i toč. III. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.285,98 eur sa zateznom kamatom.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Nalaže se Republici Hrvatskoj, Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske da tužitelju M. B. s osnova naknade neimovinske štete isplati iznos od 4.500,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 10. travnja 2012. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

II S preostalim zahtjevom za naknadu neimovinske štete u iznosu od 8.639,55 eura tužitelj s kao s neosnovanim odbija.

III Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju M. B., OIB … naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.285,98 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

S preostalim zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka tužitelj se kao s neosnovanim odbija.

2. Protiv navedene presude pod toč. II. izreke i toč. III. izreke u dijelu kojim je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka žale se tužitelj putem punomoćnika i osobno zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, parničnom postupku

88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22, 155/23 i 21/24 dalje: ZPP). Predlažu u tom dijelu pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Protiv presude pod toč. I., kao i pod toč. III. izreke u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka žali se tužena zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP. Predlaže u tom dijelu pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje

4. Žalbe su neosnovane.

5. Po ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

6. Sud prvog stupnja nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Također je djelomičnim prihvaćanjem zahtjeva tužitelja pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i to zbog neodgovarajućih i nehumanih uvjeta u razdoblju od 2. srpnja 2008. do 18. studenog 2010. u koje se tužitelj nalazio u istražnom pritvoru u Zatvoru u P..

9. Među strankama nije sporno da je tužitelju bio određen pritvor rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, a pritvor mu je bio i produljavan pa je tužitelj bio u pritvoru u Zatvoru u P. u vremenskom periodu od 2. srpnja 2008. do 18. studenog 2010.

10. Uvidom u podatke Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvora u P. utvrđeno je da je tužitelj tijekom cijelog vremena boravka u pritvoru bio smješten u odjelu pritvora u sobama broj 12 i 14 koje su bile površine 13 m2 i predviđene su za smještaj četiri osobe. Tijekom cijelog vremena boravka u pritvoru tužitelj je imao osiguran vlastiti krevet i niti jedan dan i noć nije proveo na tzv. pomoćnom ležaju. Soba broj 14 u kojoj je boravio u okviru sanitarnog čvora ima toplu vodu, a u njoj je tužitelj boravio od 7. srpnja 2008. do 9. lipnja 2009. Povremeno se događalo da se u sobi u kojoj je boravio tužitelj smjesti i peta osoba, a takva vrsta smještaja bila je privremena do oslobađanja mjesta u drugim sobama. Sobe u kojima je tužitelj boravio u navedenom periodu opremljena je krevetom, garderobnim ormarićem za osobne stvari. U okviru kvadrature sobe nalazi se sanitarni prostor s umivaonikom i uvijek dostupnom tekućom i pitkom vodom te wc školjkom. Od ostalog prostora odvojen je zidom. Sobe imaju centralno grijanje te prozor kojeg zatvorenici sami po potrebi otvaraju i prozračuju prostor u kojem borave i umjetnu rasvjetu. Zatvorske sobe liče se najmanje jednom godišnje. Posteljina se mijenja svakih petnaest dana, a urednost sobe održavaju sami zatvorenici za što dobivaju sredstva za čišćenje od zatvora. Jednom tjedno se sredstvima za dezinfekciju tretiraju svi sanitarni čvorovi i kupaonice, a dezinsekcija i dezinfekcija prostora u kojem borave zatvorenici vrši se četiri puta godišnje. Zatvorenicima je omogućeno dva puta mjesečno prozračivanje deka i madraca, a deke se redovito peru nekoliko puta godišnje. Zavod za javno zdravstvo najmanje četiri puta godišnje uzima uzorke posuđa i namirnica pri čemu unazad dvije godine nije bilo nikakvih primjedbi. Zatvorenicima je omogućeno pranje rublja i ostale odjeće u prostoru kupaonice gdje je dostupna topla voda. Sušenje rublja omogućeno je svim zatvorenicima tijekom zime u podrumskim sobama koje su grijane dok tijekom ljetnih mjeseci postoji prostor unutar kruga zatvora gdje se može osušiti rublje. Prilikom dolaska posjetitelja u posjet zatvorenicima omogućava se razmjena prljavog s čistim rubljem i odjećom. Zatvorenicima je omogućen boravak na svježem zraku najmanje dva sata dnevno u za to određenom prostoru pri čemu je osim šetnje i boravka na zraku moguće bavljenje košarkom i nogometom. Svakom zatvoreniku omogućena je posudba knjiga iz zatvorskog fonda dostupnih knjiga. Vrata zatvoreničkih soba su svo vrijeme zaključana, a otvaraju se na temelju poziva osobe koje u njima borave kod obilaska od strane službenika zatvora i sudaca nadležnih sudova te prilikom podjele hrane i lijekova, prilikom odlazaka na šetnju, k liječniku ili na razgovor kod službenika zatvora. Tijekom boravka u pritvoru tužitelj se nije obraćao sa zamolbom da mu se omogući radni angažman. Svaki zatvorenik od zatvora dobiva redovni mjesečni pribor za osobnu higijenu i sredstva za pranje rublja. Zatvorenicima je prema tjednom rasporedu omogućeno kupanje dva puta tjedno, a tužitelju je po preporuci liječnika odobreno tuširanje tri puta tjedno. Tužitelju je bio odobren posjet članova obitelji i drugih osoba, a tužitelj se više puta obraćao upravitelju da mu se odobri produljeno trajanje posjete supruge i maloljetnog sina što mu se u većini slučajeva i odobravalo. Tužitelju je bilo omogućeno nabavljanje prehrambenih proizvoda i narudžbe hrane iz ugostiteljskog objekta. Tužitelj tijekom boravka u pritvoru nije osobno podnosio pritužbu upravitelju zatvora, a dana 15. veljače 2010. zaprimljena je njegova predstavka u Središnjem uredu uprave za zatvorski sustav u kojoj se tužio na uvjete boravka u pritvoru, postupanje s pritvorenicima te nepridržavanje odredbi Zakona o izvršenju kazne zatvora i Pravilnika o kućnom redu. U periodu boravka tužitelja u pritvoru u Zatvoru u P. obavljeno je ukupno 150 obilazaka od strane sudaca i nije evidentirana niti jedna primjedba od strane tužitelja.

11. Ministarstvo pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Središnjeg ureda u odgovoru na pritužbu tužitelja kao pritvorenika od 15. ožujka 2010. zaključuje da su navodi pritvorenika neosnovani.

12. Očevidom na licu mjesta u Zatvoru u P. dana 15. prosinca 2023. pregledane su sobe (ćelije) broj 12 i 14 Zatvora u P. u kojima je u kritičnom razdoblju boravio tužitelj. Soba broj 14 dužine je cca 3,96 m, širine 3,22 m i visine 3,00 m. U trenutku očevida u sobi su se nalazila dva kreveta na kat, a između stranaka nije sporno da su ti kreveti u toj sobi bili i u vrijeme kada je u njima boravio tužitelj i da se radi o četiri ležaja, zatim se u prostoru nalazi i stol i dvije stolice, a tužitelj nije osporavao da je u vrijeme kada je on tu boravio bilo i više stolica te se u toj sobi nalaze tri ormarića. Unutar sobe nalazi se wc dimenzija 110x170 i wc sada čini samostalni prostor jer je potpuno zagrađen do stropa i ima vrata te se unutar wc-a nalazi školjka, lavabo i bide. Nije sporno da je prostor wc-a iz vremena kada je boravio tužitelj bio zatvoren samo paravanom s tim da paravan nije bio do stropa, a do stropa je bio prazan prostor dimenzije od oko 1,20 m. U sobi se nalaze dva prozora koja su sada od plastike, a prema navodima tužitelja prozori su istih dimenzija s tim da su to u vrijeme kad je on boravio bili drveni. U sobi se nalazi televizor, a tužitelj ne spori da je u toj sobi imao svoj televizor dok je u njoj boravio. Na zidu gdje se nalazi prozor je i radijator. Soba broj 12 identična je po sve sobi broj 14 s tim da se u njoj nalaze dva kreveta na kat te da se i sada kao i u vrijeme kada je tužitelj u njoj boravio nalaze tri željezna ormara. U dvorištu koje se nalaze iza zgrade zatvora gledajući od ulaza u zatvor i u koje dvorište se ulazi iz hodnika zgrade zatvora je širine zgrade zatvora odnosno 10x25 m. U tom dvorištu se sada nalazi košarkaško igralište, a nije sporno da je košarkaško igralište manjih dimenzija bilo i u vrijeme kada je tužitelj boravio u zatvoru. Dio dvorišta na kojemu je sada stol za stolni tenis, u vrijeme kada je tužitelj u njemu boravio, nije bilo stola, a dio dvorišta je sa spravama za vježbanje i te sprave u vrijeme kada je tužitelj boravio tamo nisu bile. Jedan manji dio dvorišta je zagrađeni prostor unutar kojega se nalazi stražar. 13. Sud prvog stupnja ocjenom izvedenih dokaza utvrđuje da je tužitelj za vrijeme boravka u pritvoru u Zatvoru u P. u periodu od 2. srpnja 2008. do 18. studenog 2010. boravio u Odjelu pritvora u dvjema prostorijama, soba broj 12 i soba broj 14 koje sobe su bile predviđene za smještaj 4 osobe, da je za vrijeme boravka u pritvoru imao u sobama u kojima je boravio svoj krevet, a samo povremeno je u prostoriji u kojoj je tužitelj boravio bilo pet osoba tako da je jedna osoba bila na pomoćnom ležaju dok je za ostale osobe postojao krevet jer je soba imala četiri kreveta, da su prostorije u kojima je boravio tužitelj za vrijeme trajanja pritvora održavali sami pritvorenici, posteljina se redovito mijenjala, a redovito se vršila dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija, da je tužitelju bilo omogućeno da sam opere svoju odjeću ili da mu čistu odjeću donesu posjetitelji, da je tužitelju bilo omogućeno da se na prijedlog njegovog liječnika tušira i više puta od onoga što je pritvorenicima bilo dopušteno, a tužitelju je po odobrenju upravitelja Zatvora bilo omogućeno da više od propisanoga po odobrenju upravitelja koristi posjete obitelji, da je tužitelj imao pravo dva puta dnevno provesti na otvorenome i na vlastiti zahtjev biti radno angažiran, a tužitelj nije htio u pritvoru raditi. Isto tako tužitelju kao i drugim pritvorenicima bilo je omogućeno da se hrane i narudžbom hrane iz restorana što je on i činio.

14. Nadalje, temeljem iskaza svjedoka i iskaza tužitelja utvrđeno je, da su u sobama u kojima je tužitelj boravio tijekom trajanja pritvora u zatvoru u P., površine 12 m2 i uz tužitelja bila još tri pritvorenika, a povremeno i četiri pritvorenika. Sanitarni čvor odvojen je od ostatka sobe zidom, ali wc nije imao vrata već samo paravan koji nije dosezao niti do poda niti do stropa jer je iznad i ispod bio otvoren prostor. U tim sobama su im posluživali hranu, dobivali su obroke i u sobama su jeli. Budući da je soba takve veličine tužitelj je hranu konzumirao na krevetu jer za stolom koji je u sobama bio nije bilo dovoljno mjesta za sve pritvorenike.

15. Uvidom u medicinski karton tužitelja utvrđeno je da se tužitelj tijekom boravka u pritvoru nije javljao liječničkoj službi koja je u Zatvoru u P. bila organizirana radi posebnih zdravstvenih tegoba osim što je tužitelj koristio redovite preglede liječnika s propisivanjem lijekova.

16. Polazeći od iznesenog, sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj u pritvoru u Zatvoru u P. boravio 2 godine, 3 mjeseca i 16 dana i bio je u sobama u kojima je sve to vrijeme imao na raspolaganju manje od 3 m2 prostora jer su sobe veličine 12-15- m2, a sve vrijeme su u sobi bila četiri pritvorenika, a povremeno i više od četiri, da period koji je tužitelj proveo u takvim uvjetima je vrlo dug što se može smatrati nedostatkom osobnog prostora što kao posljedicu ime pretpostavku povrede članka

("Narodne

3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda novine-Međunarodni ugovori", broj: 18/97, 14/02, 14/02, 1/06 i 13/17; dalje: Konvencija). Nadalje, utvrđeno je da sanitarni čvor koji se nalazi u sobama u kojima je boravi tužitelj nije na adekvatan način bio odvojen od ostatka sobe i korištenjem istoga i tužitelj i ostali pritvorenici dolazili su u neugodne situacije. Dakle, okolnost da sanitarni čvor nije adekvatno odijeljen od ostatka sobe je potpuno neprimjereno, a tim više što se u takvim uvjetima u takvom prostoru još poslužuje i hrana.

17. Slijedom naprijed navedenog, imajući u vidu odredbu čl. 3. Konvencija, čl. 23. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90, 135/97,

, te

08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje: Ustav RH) čl. 19. čl. 1036. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21-dalje: ZOO) sud prvog stupnja dosuđuje tužitelju pravičnu novčanu naknadu iznosu od 4.500,00 eur sa zateznim kamatama koje teku od podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora (tj. od 10. travnja 2012.) do isplate, primjenom odredbe čl. 1103. ZOO, dok u preostalom dijelu (za iznos od 8.639,55 eur) zahtjev tužitelja odbija.

18. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita.

19. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja mjerodavno pravo koje treba primijeniti na konkretan slučaj jest:

-čl. 23. Ustava RH koji propisuje da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima,

-čl. 25. Ustava RH koji propisuje da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo,

-čl. 3. Konvencije koji propisuje da se nitko ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni,

-Zakon o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj: 128/1999, 55/2000, 59/2000, 129/2000, 59/2001, 67/2001, 11/2002, 76/2007, 27/2008, 83/2009, 18/2011, 48/2011, 125/2011, 56/2013, 150/2013, 98/2019, 14/2021 – dalje: ZIKZ) koji propisuje da se izvršavanjem kazne zatvora zatvorenika može ograničiti u temeljnim pravima samo u granicama nužnim za ostvarivanje svrhe izvršenja kazne,

-čl. 19. ZOO koji propisuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

20. Pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva valja voditi računa o tome je li riječ o nečovječnom i ponižavajućem postupanju koje predstavlja takvu povredu, koja opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. u svezi čl. 19. st. 1. ZOO, te se moraju uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu na kvalitetu života zatvorenika u određenoj zatvorskoj ustanovi.

21. Domaća sudska praksa mora uvažavati međunarodnopravne obveze koje za Republiku Hrvatsku proizlaze iz Konvencije, te mora biti u suglasnosti s relevantnim pravnim stajalištima i praksom Europskog suda za ljudska prava jer su one za Republiku Hrvatsku obvezujući međunarodnopravni standardi.

22. Naime, a kako se to navodi u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U- III-1554/2022 od 7. veljače 2024. : "U članke 23. i 25. Ustava, te u članak 3. Konvencije ugrađena je jedna od temeljnih vrijednosti demokratskog društva. Njome se potpuno zabranjuje mučenje i nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, neovisno o okolnostima i ponašanju žrtve

23. U skladu sa pravnim shvaćanjem Europskog suda za ljudska prava izraženim u navedenom predmetu Muršić protiv Hrvatske domaći sudovi pri odlučivanju o zahtjevima za naknadu neimovinske šteke, ukoliko raspoloživi osobni prostor po zatvoreniku padne ispod 3 m2 površine u smještaju u zatvorima u kojem boravi više zatvorenika, nedostatak osobnog prostora smatra se toliko ozbiljnim da dolazi do čvrste pretpostavke o povredi članka 3. Konvencije, koju tužena strana može oboriti samo u slučaju kumulativnog ispunjenja tri uvjeta: da je smanjenje minimalnog prostora ispod 3 m2 kratkog trajanja i povremeno; da su takva smanjenja popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan zatvoreničke sobe; i da ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta boravka u zatvoru. Ukoliko se pak radi o zatvorskoj sobi veličine od 3 do 4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku-prostorni čimbenik i nadalje ostaje snažan čimbenik u ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru, no u takvim će se slučajevima povreda članka 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na mogućnost vježbanja i bavljenja sportskim aktivnostima na otvorenom, dotok prirodnog svjetla i svježeg zraka, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima.

24. Dokazi koji su provedeni u konkretnom slučaju ukazuju da tijekom tužiteljeva boravka u zatvoru nisu bili kumulativno ispunjeni gore navedeni čimbenici.

25. U konkretnom slučaju tužena nije s uspjehom oborila presumpciju povrede Konvencije, posebno imajući u vidu da se u konkretnom slučaju, kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja, radilo o boravku tužitelja u ćeliji s više zatvorenika u kojoj je na raspolaganju imao manje od 3 m2 osobnog prostora, međutim, potrebno je bilo sagledati sve uvjete boravka prednika tužitelja u svojoj ukupnosti, pa tako imajući u vidu da je isti 22 sata dnevno boravio u ćeliji u kojoj je bio smješten i sanitarni čvor, koji nije bio potpuno odvojen od ostatka prostorije, da je isti bio bez ventilacije, kao i da se u toj istoj sobi posluživala i konzumirala hrana, to je na takav način postupljeno suprotno Konvenciji, mjerodavnim načelima i standardima utvrđenim u presudi Europskog suda za ljudska prava i odredbama ZIKZ.

26. Sve to i bez obzira na činjenicu što je navedene nedostatke tuženica pokušala kompenzirati mogućnošću boravka na otvorenom odnosno svježem zraku dva sata dnevno, što je tužitelju po preporuci liječnika odobreno tuširanje tri puta tjedno, što su tužitelju bili odobreni produljeni posjeti članova obitelji i drugih osoba, i da je tužitelj imao mogućnost narudžbe hrane iz restorana te posuđivanja knjiga iz knjižnice

27. Dakle, ovaj sud utvrđuje da u odnosu na uvjete u Zatvoru u P. postoji povreda članka 3. Konvencije obzirom da je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru.

28. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja, da je tužitelj u navedenom razdoblju bio izložen trpljenju i poniženju koje nadilazi stupanj trpljenja i poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan, te predstavlja povredu dostojanstva korisnika u smislu čl. 19. ZOO, a u vezi sa čl. 1046. ZOO i opravdava dosuđenje pravične novčane naknade.

29. Pri razmatranju dostatnosti i primjerenosti dosuđenog iznosa zadovoljštine, ovaj sud je imao u vidu sudsku prakse ESLJP-a, uzimajući u obzir i specifične okolnosti svakog pojedinog predmeta (v. Muršić protiv Hrvatske [Vv], broj: 7334/13, presuda od 20. listopada 2016.; Longin protiv Hrvatske, broj: 49268/10, presuda od 6. studenoga 2012.; te Cenbauer protiv Hrvatske, broj: 73786/01, presuda od 9. ožujka 2006.).

30. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj cijelo vrijeme (2 godine, 3 mjeseca i 16 dana) boravio u sobama koje su manje površine i volumena po zatvoreniku od onih propisanih odredbom čl. 74. st. 3. ZIKZ, prema kojoj u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, da se u sobama u kojima je boravio nalazio sanitarni čvor koji je od ostatka sobe odvojen zidom koji ne ide do stropa i vratima koja ne idu do poda, dakle nije osiguran ni minimum privatnosti odnosno sprječavanje prolaza zvukova i mirisa, već se fiziološke potrebe obavljaju u blizini većeg broja ljudi i zatvorenik je prisiljen zadovoljavati prehrambene potrebe praktički na istom mjestu kao i fiziološke, da je tužitelj u sobama morao boraviti pretežiti dio dana jer je imao pravo samo na dva sata šetnje, a obroci se nisu konzumirali u posebnim prostorijama, da za vrijeme izdržavanja kazne zatvora bilo organiziranih aktivnosti izvan sobe koje su zatvorenici mogli konzumirati, pa nedostatak prostora u prostorijama u kojima je tužitelj boravio nije kompenziran na drugi način, na primjer dužim boravkom na otvorenom, slobodnim aktivnostima, kretanjem po zajedničkim prostorijama u zatvoru i slično.

31. Slijedom iznesenog i po ocjeni ovog suda ukupni uvjeti smještaja tužitelja u Zatvoru u P. neprimjereni su poštivanju osnovnog ljudskog dostojanstva i prava na privatnost pa je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je došlo do povrede prava osobnosti u mjeri koja premašuje neizbježno trpljenje ili poniženje povezano s legitimnim lišenjem slobode, koja opravdava dosudu pravične novčane naknade u dosuđenom iznosu od 4.500,00 eur.

32. Slijedom iznesenog, žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja nepotpuno utvrdio činjenično stanje, i posljedično tome pogrešno primijenio materijalno pravo (smatrajući da je tužitelju valjalo priznati cjelokupno zatraženi iznos naknade štete) nisu osnovani.

33. Vezano za žalbene navode tužene valja kazati da je na državi, u ovoj pravnoj stvari na tuženoj, teret dokaza da je manjak prostora bio kompenziran na drugi odgovarajući način, a u ovom postupku, prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, u razdobljima u kojima je utvrđeno da je tužitelju prilikom izdržavanja kazne zatvora u svim u trima zatvorima povrijeđeno pravo na dostojanstven život, tužena navedene okolnosti nje dokazala.

34. Nadalje, i za navesti je, da je izvršavanje kazne zatvora (pa tako i istražnog zatvora) skup mjera i radnji državne vlasti, kojim se očituje skrb za zaštitu ljudskih prava, a u konkretnom slučaju je sud prvog stupnja pravilno zaključio, da su u ovom konkretnom slučaju, tužitelju ista prava povrijeđena, kako neprimjerenim poštivanjem ljudskog dostojanstva, tako i privatnosti osobnog života, osobito prilikom obavljanja fizioloških potreba u sanitarnim čvorovima, koji nisu u cijelosti udaljeni od spavaonice, a u kojim uvjetima se u takvom prostoru zatvorenicima još poslužuje i hrana tako i nedovoljnom veličinom prostorija, u kojima je tužitelj boravio, na koji način tužitelju nisu osigurani uvjeti boravka u zatvorima spojivi s ljudskim dostojanstvom, kako to ispravno i zaključuje sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude.

35. Tome valja dodati da je tužena tijekom postupka tek iznijela paušalnu tvrdnju, da je tužitelj mogao (ali nije tražio) da bude radno angažiran, bez konkretnih navoda o kakvim se poslovima radilo, u kojim razdobljima i gdje je bilo moguće njihovo održavanje. Upravo suprotno (o nemogućnost radnog angažmana) iskazivali su tužitelj, kao i svjedoci M. R. i D. B. iz čijih iskaza proizlazi da pritvorenici u istražnom zatvoru ne mogu obavljati određene poslove (odnosno biti radno angažirani).

36. U vezi s tim, neosnovane su tvrdnje tuženice da duševna bol koju je tužitelj trpio ne prelazi onaj neizbježni element trpljenja ili poniženja povezan s oblikom legitimnog postupanja prema osobi lišenoj slobode te da sama činjenica nedostatnog prostora soba u kojima je tužitelj boravio ne predstavlja ni oblik poniženja, niti nečovječnog postupanja prema tužitelju kao zatvoreniku, kojim bi mu bilo povrijeđeno dostojanstvo, odnosno pravo osobnosti.

37. I odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovu pa tako i po visini dosuđenih troškova, pri čemu tužitelj i tužena ne navode u čemu bi se nezakonitost odluke o troškovima sastojala (osim što osporavaju visinu troškova osporavajući odluku o glavnoj stvari).

38. Tužitelj je s obzirom na osporavanu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva uspio u parnici sa 67,50%, a tužena 32,50%, što znači da je sukladno odredbi članka 154. st.

2. ZPP tužena dužna naknaditi tužitelju 35% pripadajućih troškova, dakle upravo dosuđeni iznos od 1.285,98 eur.

39. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

40. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa mu ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP)

U Zagrebu 27. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.