1

Poslovni broj: 37 Gž-1290/2023-2

Poslovni broj: 37 Gž-1290/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Bosilj kao predsjednice vijeća, te Tanje Novak-Premec kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Dijane Hofer, kao članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača N. L., OIB:..., K. S., povodom žalbe vjerovnika T. H. d.o.o., OIB:..., Z.,  zastupanog po punomoćnicima D. H. Ž. i dr., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu H. & P. d.o.o. Z. izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu od 17. listopada 2023. poslovni broj: Sp-1610/2023-5, u sjednici vijeća održanoj dana 13. prosinca 2023.,

r i j e š i o   j e

Žalba vjerovnika T. H. d.o.o., OIB:..., Z., odbija  se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Sp-1610/2023-5 od 17. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača N. L. (točka I. izreke) te je zaključen jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača N. L. (točka II. izreke). Točkom III. izreke oslobođen je potrošač N. L. od preostalih obveza u odnosu na osnovu broj OVRV-5952/13 izdavatelja javni bilježnik, P. M., S., vjerovnik T. H. d.o.o., OIB:... zaprimljena 24. ožujka 2021., glavnica: 391,64 EUR, kamata: 318,09 EUR, trošak: 211,21 EUR (točka a), i u odnosu na osnovu broj OVRV-42329/11 izdavatelj javni bilježnik, Š. S. L. Z., vjerovnik H. d.d., OIB:..., zaprimljena 3. ožujka 2012., glavnica: 263,85 EUR, kamata: 193,54 EUR, trošak: 0,00 EUR, s datumom prestanka izvršenja 4. kolovoza 2018. (točka b).

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija vjerovnik T. H. d.o.o., OIB:..., Z., (dalje u tekstu: žalitelj) zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom drugostupanjskom sudu da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba žalitelja nije osnovana.

4. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je Financijska agencija podnijela prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača nad imovinom potrošača N. L. iz kojeg prijedloga je utvrdio da se potrošač u roku od 15 dana od primitka poziva Financijske agencije nije očitovao o tome je li suglasan da se pred nadležnim sudom provede jednostavni postupak stečaja potrošača nad njegovom imovinom zbog čega se temeljem članka 79.c. stavka 2. Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj: 100/15, 67/18 i 36/22 – dalje u tekstu: ZSP) smatra da je potrošač suglasan da se može provesti jednostavni postupak stečaja potrošača nad njegovom imovinom. Polazeći od članka 79.a stavka 2. ZSP kojim su propisane pretpostavke za otvaranje jednostavnog postupka stečaja potrošača i to da na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošač ima jedno ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbina u iznosu do 20.000,00 kn (2.654,46 EUR) s osnova glavnice i ako je razdoblje u kojem je potrošač imao jedno ili više evidentiranih osnova za plaćanje neprekidno trajalo duže od 3 godine, prvostupanjski sud iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija utvrđuje da za predmetnog potrošača na dan 17. listopada 2023. postoji evidentirana neizvršena osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbine u iznosu od 391,64 EUR/2.950,81 HRK s osnova glavnice te s osnova za plaćanje koje na dan otvaranja jednostavnog stečaja potrošača nije evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje koju je Financijska agencija brisala iz tog Očevidnika istekom roka prema posebnom zakonu u iznosu od 263,85 EUR/1.987,98 HRK s osnova glavnice uslijed čega su u odnosu na tu tražbinu ispunjeni uvjeti za provođenje postupka jednostavnog stečaja potrošača propisani člankom 79.a stavka 3. ZSP, dok iz potvrde o insolventnosti utvrđuje da razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje neprekinuto traje 4059 dana te konačno iz podataka Financijske agencije utvrđuje da potrošač nema imovine koja bi se mogla unovčiti u smislu članka 79. ZSP niti je potrošač ostvario dohodak u razdoblju od 1. rujna 2020. do 31. kolovoza 2023., dok iz, po službenoj dužnosti, izvršenog uvida u zajednički informacijski sustav zemljišnih knjiga i katastra, utvrđuje da ne postoje podaci o imovini potrošača. Posljedično iznesenom činjeničnom utvrđenju prvostupanjski sud zaključuje da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 79.g stavka 1. ZSP za donošenje rješenja o otvaranju i zaključenju jednostavnog stečaja potrošača te za oslobođenje potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje u odnosu na vjerovnike iz članka 79.a tog Zakona, sukladno članku 79.g stavku 4. ZSP.

5. U žalbi žalitelj smatra da u odnosu na njegovu tražbinu utvrđenu rješenjem o ovrsi OVRV-5952/13 nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 79.a stavka 2. ZSP jer obveza OVRV-5952/13 nije neprekidno upisana u Očevidnik dulje od 3 godine budući je zavedena u redoslijed 24. ožujka 2021. zbog čega je sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Smatra da mu je takvim postupanjem suda uskraćeno pravo da pokuša namiriti svoju tražbinu na zakonitom predmetu prisilnog namirenja i to tako da ono bude upisano u Očevidnik najmanje 3 godine. Zauzimanjem takvog stava i ovakvim tumačenjem ZSP da se dovodi u pitanje smisao vođenja sudskih postupaka, obezvrjeđuje se pružena pravna zaštita te narušava pravna sigurnost, a osim toga protivno je cilju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stečaju potrošača. Ističe da mu je ovakvim tumačenjem ZSP u velikoj mjeri ograničeno pravo vlasništva, a što je dopušteno samo iznimno i kad isto ima legitiman cilj u skladu s načelom razmjernosti, na kojem počiva ustavni poredak RH, a koji je sadržan u članku 16. Ustava. Konačno ističe da iz obrazloženja pobijanog rješenja nije razvidno na koji je način prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice zbog čega je taj sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2 točka 11. Zakona o parničnom postupku, a i stoga što pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu navoda žalbe, ali i po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje u tekstu: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 10. Stečajnog zakona (Narodne novine br. 71/15., 104/17. i 36/22., u daljnjem tekstu: SZ) u svezi članka 23. ZSP utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP na koje bitne povrede pazi po službenoj dužnosti, a niti je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP budući je iznio iz kojih isprava pribavljenih po službenoj dužnosti i onih dostavljenih po Financijskoj agenciji je utvrdio činjenice odlučne za ocjenu da li su ispunjene pretpostavke za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača N. L. propisanih člankom 79. stavkom 2. ZSP, te pobijano rješenje nema nikakvih nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ispitati njegovu pravilnost i zakonitost.

7. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

7.1. Naime, prema članku 79. stavku 2. ZSP jednostavni stečaj potrošača može se provesti nad imovinom potrošača ako su kumulativno ispunjena dva uvjeta i to da potrošač na dan otvaranja postupka u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija ima evidentiranu jednu ili više osnova u iznosu do 20.000,00 kuna s osnove glavnice i ako je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanja neprekinuto trajalo duže od tri godine.

8. U odnosu na osnovu za plaćanje žalitelja kao vjerovnika OVRV-5952/13 - izdavatelja Javni bilježnik M. P. iz S. - utvrđeno je da je zaprimljena kod Financijske agencije 24. ožujka 2021. te da razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje neprekinuto traje 4.059 dana. Prema pravnom shvaćanju ovog suda razdoblje od tri godine iz zakonske odredbe iz članka 79.a stavaka 2. ZSP utvrđuje se na temelju trajanja ukupne blokade po svim osnovama koje su ikad upisane u Očevidniku, a ne samo u odnosu na trajanje blokade na temelju osnove za koje je pokrenuti postupak stečaja kako to pogrešno smatra žalitelj, a što je u skladu i s općom svrhom i ciljem Zakona o stečaju potrošača, odnosno njegovih Izmjena i dopuna („Narodne novine“ broj 67/18) koje su stupile na snagu 1. siječnja 2019., a kako se to i navodi u obrazloženju Vlade Republike Hrvatske za donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stečaju potrošača. Tako se između ostalog u obrazloženju Vlade RH navodi citirano: „Svrha i cilj predloženoga Zakona jest omogućiti dijelu insolventnih građana, koji su u tzv. „dugotrajnoj blokadi“ za relativno male iznose, da u ubrzanom i pojednostavljenom postupku namire vjerovnike iz imovine koja je za to podobna i da se oslobode od preostalog duga. Konkretno, predloženim Zakonom uređuju se uvjeti, način i postupak provođenja jednostavnog postupka stečaja potrošača u kojem bi se većem broju osoba koji imaju blokirane račune duže od tri godine, a čiji iznos glavnice duga iznosi do 20.000,00 kuna, omogućilo da se oslobode od obveza, a čime bi se smanjio broj insolventnih građana i ovršnih postupaka.“.

9. O problematiziranoj odredbi članka 79. stavak 2. ZSP svoje stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske kojemu je ustavna zadaća osiguravati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (članak 116. Ustava Republike Hrvatske) u više svojih odluka pa tako i u rješenju poslovni broj: Rev-1316/2021-2 od 30. studenog 2021. u kojem je povodom prethodno dopuštene revizije (Revd-2727/2021-2 od 13. srpnja 2021.) vjerovnici Republici Hrvatskoj zbog pitanja koje glasi: „Utvrđuje li se trajanje razdoblja od tri godine iz čl. 79.a st. 2. Zakona o stečaju potrošača na temelju trajanja ukupne blokade računa potrošača po svim osnovama koje su ikad bile upisane u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija ili samo s obzirom na trajanje blokade potrošača po osnovama za koje je pokrenut postupak jednostavnog stečaja?" odgovorio na postavljeno pravno pitanje slijedećim shvaćanjem: „Trajanje razdoblja od tri godine iz članka 79.a st. 2. Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine" broj 100/15 i 67/18) utvrđuje se na temelju ukupne neprekidne blokade računa potrošača po svim osnovama koje su ikad bile upisane u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje koje vodi Financijska agencija, a ne samo s obzirom na trajanje blokade potrošača po osnovama za koje je pokrenut postupak jednostavnog stečaja."

10. Obzirom na već sada ustaljenu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koju prihvaća i prvostupanjski sud pozivajući se na identično pravno shvaćanje tog Suda izraženo u odluci broj Rev-995/2021. od 14. rujna 2021., pogrešno je stajalište žalitelja da se u konkretnom slučaju trajanje neprekidnog razdoblja blokade od tri godine iz odredbe čl. 79.a st. 2. ZSP-a utvrđuje za svaku osnovu za koju je pokrenut postupak jednostavnog stečaja potrošača zasebno, a ne na temelju ukupne neprekidne blokade računa potrošača po svim osnovama koje su ikad bile upisane u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje koje vodi FINA-e. U tom kontekstu neodlučna je i žalbena tvrdnja žalitelja da je njegova osnova zavedena u redoslijed 24. ožujka 2021.

11. Kako iz naprijed navedenih razloga nisu osnovani žalbeni razlozi žalitelja, a niti su ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, valjalo je primjenom članka 380. točka 2. ZPP u vezi članka 10. SZ i članka 23. ZSP odbiti žalbu žalitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

U Varaždinu 13. prosinca 2023.