REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-655/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. v. d.o.o., K., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u R., protiv tuženika M. M. iz L., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Gž-4488/2019-3 od 7. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj Povrv-1091/2015-39 od 14. listopada 2019., u sjednici održanoj 27. kolovoza 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja se odbija, kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim je naložena tuženiku isplata 403,60 kuna tužitelju, sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je tamo navedeno, odlučeno je o trošku parničnog postupka, dok su istobrojnim rješenjem prvostupanjskog suda punomoćniku tuženika dosuđeni troškovi nastali delegacijom spisa.
2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda, dok je istobrojnim rješenjem drugostupanjskog suda odbačena žalba protiv prvostupanjskog rješenja i odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4303/2021-2 od 17. studenoga 2021. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pravnog pitanja: "Prestaje li u slučaju demontaže vodomjera radi neplaćanja cijene vodne usluge pravni odnos isporučitelja i korisnika vodne usluge, slijedom čega ne postoji niti obveza korisnika da ispuni tražbine isporučitelja s osnove fiksnog dijela cijene vodne usluge, a koji dio upravo ovisi o postojanju vodomjera?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), koji se pri ovome odlučivanju primjenjuje na temelju odredbe čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predložio je preinačiti pobijanu presudu, prihvatiti tužbeni zahtjev te je potražio daljnje troškove postupka.
5. Tuženik je podnio odgovor na reviziju, usprotivio se revizijskim navodima i predložio je odbiti reviziju. Potražio je trošak sastava odgovora na reviziju.
6. Revizija je neosnovana.
7. Predmet tužbenog zahtjeva je potraživanje iznosa za pružanje komunalnih usluga opskrbe vodom i usluge gospodarenja otpadom, dok je u revizijskom stadiju postupka sporan dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na tzv. fiksnu naknadu za korištenje vodnog priključka, ali u pogledu priključaka na kojim je postojao, ali je demontiran vodomjer.
8. Nižestupanjski su sudovi utvrdili sljedeće činjenično stanje (svedeno na bitno za odlučivanje u ovom stadiju postupka):
– da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi D., otok K., u naravi kuća za najam;
– da je tužitelj tuženiku ispostavio račune zbog neplaćanja komunalnih usluga (fiksni dio voda - domaćinstva za jedno mjerno mjesto u iznosu od po 52,80 kn, te naknade za gospodarenje otpadom) za nekretninu na navedenoj adresi, u razdoblju od 1. rujna 2013. do 31. prosinca 2013., svaki u iznosu od 100,90 kn, što ukupno iznosi 403,60 kn;
– da je na svim računima navedeno da se odnose na br. vodomjera ..., D.;
– da je 30. kolovoza 2010., tuženik trgovačkom društvu P. d.o.o., K., koje sada posluje pod istim OIB-om i matičnim brojem, samo pod nazivom P. v. d.o.o., K., podnio zahtjev za isključenjem brojila: ..., ..., ... i ..., navodeći u zahtjevu da ta brojila ne koristi, da na istima nema potrošnje, da će sve režije za navedena brojila podmiriti sa danom 31. kolovoza 2010., a za daljnji period brojila smatra odjavljenima, a da je u zahtjevu naveo i da bi jedno brojilo ostalo važeće i to br. ...;
– da je tužitelj (nesporno je, prije razdoblja na koji se odnosi tužbeni zahtjev) izvršio demontažu brojila, tj. vodomjera, navedenih u zahtjevu tuženika, no da je tužitelj tijekom postupka kao razlog demontaže naveo neplaćanje računa od strane tuženika, a ne njegov zahtjev.
9. Dalje su nižestupanjski sudovi utvrdili da tužitelj u spis nije dostavio ugovor o priključku na javnu vodovodnu mrežu, odnosno ugovor o isporuci vodne usluge, sklopljen sa tuženikom kao potrošačem i korisnikom njegove usluge isporuke vode iz javnog vodovodnog sustava u pogledu obračunskog mjesta odnosno vodomjera ..., koji se navodi u ispostavljenim računima, pa su ocijenili da u tom smislu nije dokazano postojanje ugovornog odnosa sa tuženikom za broj vodomjera ... (na koji se odnose računi). Već slijedom tog utvrđenja su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.
10. Osim toga, nižestupanjski sudovi su ocijenili tužbeni zahtjev neosnovanim i zbog činjenice što je u pogledu isporuke vode predmetni vodomjer demontiran od strane radnika tužitelja, pa da je time, čak i ako je ugovor između parničnih stranaka za predmetni vodomjer i postojao, raskinut je sa 30. kolovozom 2010.
11. Revizijom postavljenim pravnim pitanjem se problematizira pravno shvaćanje nižestupanjskog suda izraženo u točki 10. ovoga obrazloženja i u tom smislu je kratko za uputiti da je revizijski sud u odluci poslovnog broja Rev-629/2021-2 od 12. rujna 2023., a u pogledu činjeničnopravne situacije (u pogledu tog pravnog pitanja) podudarne sa ovopredmetnom, izrazio sljedeće pravno shvaćanje:
"U slučaju samo demontaže vodomjera ne prestaje pravni odnos između isporučitelja i korisnika vodne usluge, jer demontažom vodomjera obvezno pravni odnos istih nije raskinut pa ugovorni odnos između isporučitelja i korisnika vodne usluge i dalje postoji, a time i obveza tuženika da ispuni tražbinu s osnove fiksnog dijela cijene vode.".
12. Reafirmirajući to pravno shvaćanje, ovaj sud ocjenjuje da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, kada su izrazili pravno shvaćanje kako je navedeno u toč. 10. ovoga obrazloženja.
13. Međutim, unatoč tome, i pravilna primjena materijalnog prava u pogledu problematike koja se potencira postavljenim pravnim pitanjem, ne dovodi do promjene odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva u konkretnim okolnostima utvrđenja ovoga predmeta.
13.1. Naime, primarno pravno shvaćanje na kojem su utemeljene nižestupanjske odluke je da nije dokazano postojanje ugovornog odnosa za konkretni priključak na koji se odnose računi, jer nema dokaza da je za vodomjer tog broja ikada sklopljen ugovor o korištenju (v. toč. 9. ovoga obrazloženja). Prethodno je neovisno o dodatnom pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova o utjecaju demontaže vodomjera na postojanje pravnog odnosa među strankama.
13.2. To pravno shvaćanje revizijom postavljenim pitanjem nije osporeno i, čak uz utvrđenje pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu mogućnosti raskida eventualno postojećeg ugovornog odnosa demontiranjem vodomjera (toč. 10. – 12. ovoga obrazloženja), pobijana odluka opstaje na revizijom nepropitivanom utvrđenju da ugovorni odnos među strankama, a u pogledu konkretnog vodomjera br. ..., (nikad) nije niti nastao.
13.3. Naglašava se, u potonje utvrđenje i pravno shvaćanje revizijski sud ne može intervenirati, jer, prema odredbi čl. 391. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
14. Slijedom svega navedenog, ovaj, revizijski sud ocjenjuje da razlozi zbog kojih je revizija podnesena ne utječu na donošenje drukčije odluke, pa je, na temelju čl. 393. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci, pod toč. I.
15. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije (toč. II. izreke).
Zagreb, 27. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
