REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-990/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AS, iz [adresa]/6, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dini Mimica Urošević, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Rubeša, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-618/2021-3 od 4. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-767/2020-8 od 23. travnja 2021., u sjednici održanoj 27. kolovoza 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Preinačava se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž- 618/2021-3 od 4. veljače 2022. pod stavkom I. i stavkom III. izreke i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-767/2020-8 od 23. travnja 2021. u dijelu pod stavkom I., stavkom III. i stavkom IV. izreke te se sudi:
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-691/19 od 2. prosinca 2019. godine, u dijelu koji se odnosi na naplatu iznosa od 21.019,44 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 1.751,62 kn od 5. siječnja 2003. godine pa do naplate,
- na iznos od 1.751,62 kn od 5. veljače 2003. godine pa do naplate,
- na iznos od 1.751,62 kn od 5. ožujka 2003. godine pa do naplate,
- na iznos od 1.751,62 kn od 5. travnja 2003. godine pa do naplate,
- na iznos od 1.751,62 kn od 5. svibnja 2003. godine pa do naplate,
- na iznos od 1.751,62 kn od 5. lipnja 2003. godine pa do naplate,
- na iznos od 1.751,62 kn od 5. srpnja 2003. godine pa do naplate,
- na iznos od 1.751,62 kn od 5. kolovoza 2003. godine pa do naplate,
- na iznos od 1.751,62 kn od 5. rujna 2003. godine pa do naplate,
- na iznos od 1.751,62 kn od 5. listopada 2003. godine pa do naplate,
- na iznos od 1.751,62 kn od 5. studenog 2003. godine pa do naplate,
- na iznos od 1.751,62 kn od 5. prosinca 2003. godine pa do naplate,
potom u dijelu koji se odnosi na naplatu troškova ovrhe u iznosu od 520,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. listopada 2006. godine do isplate, te u dijelu koji se odnosi na naplatu parničnih troškova u iznosu od 3.660,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. listopada 2006. godine do isplate.".
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak od 1.809,34 eur i to u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-691/19 od 2. prosinca 2019. godine, u dijelu koji se odnosi na naplatu iznosa od 21.019,44 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 1.751,62 kn od 5. siječnja 2003. godine pa do naplate,
- na iznos od 1.751,62 kn od 5. veljače 2003. godine pa do naplate,
- na iznos od 1.751,62 kn od 5. ožujka 2003. godine pa do naplate,
- na iznos od 1.751,62 kn od 5. travnja 2003. godine pa do naplate,
- na iznos od 1.751,62 kn od 5. svibnja 2003. godine pa do naplate,
- na iznos od 1.751,62 kn od 5. lipnja 2003. godine pa do naplate,
- na iznos od 1.751,62 kn od 5. srpnja 2003. godine pa do naplate,
- na iznos od 1.751,62 kn od 5. kolovoza 2003. godine pa do naplate,
- na iznos od 1.751,62 kn od 5. rujna 2003. godine pa do naplate,
- na iznos od 1.751,62 kn od 5. listopada 2003. godine pa do naplate,
- na iznos od 1.751,62 kn od 5. studenog 2003. godine pa do naplate,
- na iznos od 1.751,62 kn od 5. prosinca 2003. godine pa do naplate,
potom u dijelu koji se odnosi na naplatu troškova ovrhe u iznosu od 520,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. listopada 2006. godine do isplate, te u dijelu koji se odnosi na naplatu parničnih troškova u iznosu od 3.660,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. listopada 2006. godine do isplate.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-691/19 od 2. prosinca 2019. godine, nedopuštenom u dijelu koji se odnosi na naplatu troškova u iznosu od 1.810,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. travnja 2018. godine do isplate.
III. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu naknaditi tužitelju AS trošak parničnog postupka u iznosu od 4.990,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2021. godine do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženika radi naknade troška parničnog postupka.".
1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P-767/2020-8 od 23. travnja 2021. u pobijanom dijelu u točkama I., III. i IV. izreke.
II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P-767/2020-8 od 23. travnja 2021. u pobijanom dijelu u točki II. izreke.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.".
2. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd-4764/2022-2 od 14. veljače 2023. dopušteno je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu pod stavkom I. i stavkom III. izreke radi sljedećeg pravnog pitanja:
"Dolazi li do zastoja zastarnog roka u periodu od smrti dužnika iz ovršne isprave pa do pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju i to slučaju kad se radi o dužniku koji duguje vjerovniku novčani iznos određen na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne kondemnatorne presude suda gdje je kao dužnik naveden njegov univerzalni prednik, a rješenje o nasljeđivanju je dopunska ovršna isprava bez koje se ne može pokrenuti ovršni postupak te predstavlja li nepostojanje pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, u periodu od smrti dužnika pa do pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, za vjerovnika nesavladivu prepreku iz članka 237. Zakona o obveznim odnosima?".
3. Tuženik je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude u dijelu pod stavkom I. i stavkom III. izreke podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
3.1. Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju tuženika.
4. Revizija tuženika je osnovana.
4.1. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštenja i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
5. Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je tužbeni zahtjev tužitelja naveden pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude.
6. Nižestupanjski sudovi su utvrdili sljedeće:
-da je tuženik imao predmetnu novčanu tražbinu protiv prednika tužitelja (US) i to temeljem presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2951/2005 od 5. listopada 2006.,
-da je ta presuda postala pravomoćna 31. siječnja 2007.,
-da je prednik tužitelja umro **.**.2014.,
-da je tužitelj proglašen nasljednikom sada pok. US rješenjem o nasljeđivanju Javnog bilježnika Ljiljane Herceg Miličević poslovni broj O-7099/14 od 18. siječnja 2017., a koje rješenje je postalo pravomoćno 31. srpnja 2017.,
-da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu predmetne tražbine dana 22. ožujka 2018., da je taj prijedlog Općinski sud u Novom Zagrebu prihvatio, no postupak je kasnije obustavljen zbog nemogućnosti naplate tražbine putem FINA-e,
-da je tuženik nakon toga podnio prijedlog za ovrhu 13. svibnja 2019., a koji prijedlog je Općinski sud u Novom Zagrebu prihvatio rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-691/19 od 2. prosinca 2019.,
-da je ovdje tužitelj kao ovršenik protiv tog rješenja o ovrsi podnio žalbu, između ostalog, i iz razloga nastupa zastare, te da je povodom tog žalbenog razloga Općinski sud u Novom Zagrebu uputio tužitelja na pokretanje ove parnice.
7. Suština spornog odnosa među strankama ogleda se u pitanju da li je u razdoblju od smrti prednika tužitelja, tj. od 11. srpnja 2014. do pravomoćnosti prije navedenog rješenja o nasljeđivanju, tj. do 31. srpnja 2017. tekao desetogodišnji zastarni rok za spornu tražbinu tuženika (čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 -dalje: ZOO).
8. Nižestupanjski sudovi zaključuju da je u tom razdoblju tekla zastara, a uslijed čega prihvaćaju predmetni tužbeni zahtjev te zbog nastupan zastare proglašavaju predmetnu ovrhu nedopuštenom.
9. Nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 327. ZOO kada su prihvatili predmetni tužbeni zahtjev.
10. Prema odredbi čl. 237. ZOO zastara ne teče za sve vrijeme za koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze.
10.1. U konkretnom slučaju na strani ovdje tuženika u razdoblju od smrti prednika tužitelja do pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, postojala je nesavladiva prepreka koja je onemogućavala tuženika da u tom razdoblju sudskim putem (predlaganjem ovrhe) zahtijeva ispunjenje predmetne obveze. Tu nesavladivu prepreku činila je okolnost da je dužnik iz ovršne isprave (prije navedene pravomoćne presude) umro, a da je tužitelj tek pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju proglašen njegovim nasljednikom. Tuženik u promatranom razdoblju bez pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju (kao dopunske ovršne isprave u smislu odredbe čl. 32. st. 1. i st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14 -dalje: OZ)) nije mogao pokretati ovršni postupak protiv ovdje tužitelja kao ovršenika. Ovdje je za ukazati na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 24. svibnja 2021. koje glasi:
"Kad je dužnik iz ovršne isprave umro prije pokretanja ovršnog postupka i ako u trenutku pokretanja tog postupka u odnosu na preminulog dužnika nije doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, ovršni sud ne može odrediti ovrhu protiv nasljednika umrlog dužnika bez postojanja pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju (kao tzv. dopunske ovršne isprave).".
10.2. Kako u razdoblju od 11. srpnja 2014. do 31. srpnja 2017. zastara nije tekla to je evidentno da od 31. siječnja 2007. do 22. ožujka 2018., a niti do 13. svibnja 2019. nije protekao desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO. Radi toga, dakle, prigovor zastare nije osnovan, a uslijed čega se kao neosnovanim ukazuje predmetni tužbeni zahtjev.
11. Kako je tuženik u konačnici u cijelosti uspio u parnici, to mu je tužitelj u obvezi naknaditi sav potreban parnični trošak (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i st. 2. ZPP). Kao potreban parnični trošak tuženika ukazuje se trošak nagrade za zastupanje po odvjetniku i to 100 bodova za sastav odgovora na tužbu, 100 bodova za pristup na ročište od 1. ožujka 2021., 125 bodova za sastav žalbe, 150 bodova za sastav prijedloga za dopuštenje revizije te 150 bodova za sastav revizije (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 10. toč. 1. i toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23). Dakle, ukupno 625 bodova što uz vrijednost boda od 2 eur, te 25%-tno uvećanje na ime PDV predstavlja iznos od 1.562,50 eur. Nadalje, kao potreban parnični trošak tuženika ukazuje se trošak sudskih pristojbi u iznosu od po 82,28 eur i to za podnošenje žalbe, podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije i podnošenje revizije. Stoga dakle, tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 1.809,34 eur.
12. S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. i odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 27. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
