REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-428/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice 1. M. J., OIB …, 2. tužitelja M. J., OIB …, 3. tužitelja maloljetnog M. J., OIB … i 4. tužiteljice maloljetne A. J., OIB …, svi iz N. N., tužitelje 3. i 4. zastupa zakonski zastupnik M. J., kojeg zastupaju, kao tužiteljicu 1. punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Š. &. Š. iz Z., protiv tuženika U. osiguranje d.d., OIB …, sa sjedištem u Z., kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva R. &. P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-921/2022-2 od 27. ožujka 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2559/2021-100 od 20. lipnja 2022. godine, u sjednici održanoj 27. kolovoza 2024.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se tužiteljima revizija protiv točke II. i III. izreke presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-921/2022-2 od 27. ožujka 2023., zbog pravnih pitanja:

1. U slučaju zahtjeva za naknadu neimovinske štete, kad je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka iz članka 230. Zakona o obveznim odnosima, ali je tijekom postupka preinačio tužbu u dijelu zahtjeva na način da je zahtjev povisio, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara;

2. Je li podnošenjem tužbe prekinut tijek zastare i glede preinačenog dijela tužbenog zahtjeva;

3. U predmetima naknade štete kod povećanja tužbenog zahtjeva, ocjenjuje li se u odnosu na povećani dio zahtjeva zastara samostalno ili navedeno nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka roka zastare?

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-921/2022-2 od 27. ožujka 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2559/2021-23 od 20. lipnja 2022. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelji navode da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu, a i zbog povrede temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 6. Konvencije i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06 - dalje: EKLJP), te prava na mirno uživanje imovine iz članka 1. Protokola broj 1. EKLJP.

2. Pitanja koja su tužitelji u prijedlogu naznačili glase:

"1. U slučaju zahtjeva za naknadu neimovinske štete, kad je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka iz članka 230. Zakona o obveznim odnosima, ali je tijekom postupka preinačio tužbeni zahtjev, na način da je isti povisio, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara;

2. Je li podnošenjem tužbe prekinut tijek zastare i glede preinačenog dijela tužbenog zahtjeva;

3. U predmetima naknade štete kod povećanja tužbenog zahtjeva, ocjenjuje li se u odnosu na povećani dio zahtjeva zastara samostalno ili navedeno nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka roka zastare?".

2.1. Kao razlog zbog kojeg bi bilo važno dopustiti reviziju predlagatelji navode nepodudarnost pravnog shvaćanja na kojem je utemeljena pobijana presuda s praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženoj primjerice u odlukama broj Rev-231/2004-2 od 10. ožujka 2004., Revr-537/2006 od 5. listopada 2006., kao i neujednačenost prakse drugostupanjskih sudova smatrajući da je pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nepodudarno s pravnim shvaćanjima primjerice Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž-669/2009 od 15. lipnja 2009, Županijskog suda u Splitu, broj Gž-2439/2016 od 8. lipnja 2017., Županijskog suda u Puli - Pola, broj Gž-1287/2020 od 22. siječnja 2021. i dr.

3. Tuženik je odgovorio na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, ocijenio ga je neosnovanim i predložio odbiti.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da su pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni primarno zbog nepodudarnosti s praksom revizijskog suda, kao i zbog potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu.

5. Naznačena pravna pitanja tiču se okolnosti da je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu ocijenivši da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljima naknadu neimovinske štete dosudio u iznosima prema preinačenom tužbenom zahtjevu kako su to zatražili podneskom od 15. studenoga 2021. u kojem na ime naknade neimovinske štete umjesto ranije zatraženih iznosa, a zbog promjene Orijentacijskih kriterija iznosa za utvrđivanje pravične naknade neimovinske štete, koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio na drugoj sjednici građanskog odjela 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Su-IV- 47/2020-5), zahtijevaju iznose uvećane za 50%. Drugostupanjski je sud, pozivajući se na praksu revizijskog suda izraženu u oduci broj Revr-1460/2013 od 24. siječnja 2017. ocijenio da se u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje samostalno tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe. Stoga, kako je prednik tužitelja S. J. preminuo 13. rujna 2011., a tužba je preinačena 15. studenoga 2021., žalbeni je sud zaključio da je dio zahtjeva zatražen tim podneskom podnesen izvan roka propisanog odredbom članka 230. Zakona o obveznim odnosima (″Narodne novine″ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO), pa je ocijenio osnovanim tuženikov prigovor zastare.

6. Ovakvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, međutim, nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim primjerice u odlukama poslovni broj Revd-3756/2023-2 od 28. svibnja 2024. i Rev-1016/2023-4 od 29. svibnja 2024. vezi s pitanjem prekida zastare za preinačeni dio zahtjeva tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka), a koje shvaćanje glasi:

"U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog

zahtjeva.".

7. Ovo je pravno shvaćanje u odlukama revizijskog suda zaživjelo nakon što je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024., kojoj je povod bila upravo neujednačena praksa revizijskog, a i drugostupanjskih sudova, i potreba ujednačavanja te prakse u skladu s ustavnom ulogom najvišeg suda iz članka 116. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav). Detaljnije obrazloženje ovog pravnog shvaćanja i razloga njegovog zauzimanja sadržano je u rješenju broj Revd- 3756/2023-2 od 28. svibnja 2024. To je shvaćanje, u bitnom, utemeljeno na zaključku da su u opisanim okolnostima prvotni i konačni tužbeni zahtjev utemeljeni na istoj činjeničnoj osnovi, kao i na okolnosti da je ovakvo shvaćanje u skladu s razvojem prava u praksi Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske prema kojima je, među ostalim, u razrješavanju sukoba između prava žrtve na pristup sudu i prava tuženika na pravnu sigurnost, važno ocijeniti može li se primjena rokova zastare smatrati predvidivom s obzirom na mjerodavno zakonodavstvo i konkretne okolnosti predmeta, a posebno u kontekstu ispitivanja je li postojalo bilo što bi sprječavalo tužitelja da ranije preinači svoj zahtjev i može li se i u slučaju preinačenja tužbe povećanjem zahtjeva ostvariti svrha zastare i osigurati pravna sigurnost u vidu zaštite postojećeg stanja ako ono traje dulje vrijeme.

8. Slijedom navedenog je valjalo na temelju odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP tužiteljima dopustiti reviziju protiv točke II. i III. izreke drugostupanjske presude i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 27. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.