Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-243/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišić, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Sabine Dugonjić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. O., OIB:…, iz Z., zastupanog po punomoćnici B. M., odvjetnici iz Z., OD M. i s., protiv tuženika K. H. k.d., OIB:…, Z., zastupanog po punomoćnici A. C., odvjetnici iz Z., OD B. i P., i umiješača na strani tuženog U. o. d.d., OIB:…, Z., zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-17138/2021-32 od 28. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 27. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 17138/2021-32 od 28. prosinca 2023. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od ukupno 14.000,00 kn / 1.858,11 EUR1 zajedno sa zateznom kamatom s tijekom od dana podnošenja tužbe (toč. I.), i da se naloži tuženiku naknaditi mu parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom s tijekom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (toč. II), dok je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 1.500,00 € / 11.301,75 kn sa zateznim kamatama tekućim od 28.12.2023.g., pa do isplate (toč. III).
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine, uz naknadu parničnog troška i troška žalbe.
3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu, u kojem u bitnome ističe kako je žalba tužitelja neosnovana pa predlaže da je drugostupanjski sud odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troška odgovora.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja kao radnika za naknadom neimovinske i imovinske štete koju da je pretrpio kao posljedicu ozljeđivanja na radu dana 4. siječnja 2019., a koju naknadu štete potražuje od tuženika kao svog poslodavca.
6. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio slijedeće činjenice, odnosno došao do slijedećih zaključaka:
- da je tužitelj, koji je na dan štetnog događaja 04.01.2019. bio zaposlenik tuženika na radnom mjestu radnika – roba (rad u prodaji), dobio radni zadatak, da popunjava police u prodavaonici tuženika, s novim proizvodima, koji je obavljao tako da je prazne kartonske kutije iz kojih je izvadio robu kojom je popunjavao police bacao u pokretni spremnik (box), kartonske kutije nije slagao u smislu, da bi ih razdvojio, da se one mogu složiti, već ih je samo bacao u pokretni spremnik, te kad je pokretni spremnik napunio kartonskim kutijama, tužitelj nije isti odvezao u skladište, nego je kartonske kutije u pokretnom spremniku želio pritisnuti kako bi u pokretni spremnik mogao staviti još kartonskih kutija, te je prilikom pokušaja pritiskanja kartonskih kutija koje su se nalazile u spremniku poskočio pri čemu mu je ruka propala kroz šuplji karton, te se tužitelj udario u prsa na metalni rub pokretnog spremnika,
- da uvidom u prijavu tuženika o ozljedi na radu tužitelja proizlazi da se tužitelj ozlijedio dana 04.01.2019. između 20, i 21 sat na lokaciji tuženika Z., … na način da je slagao police i kartone stavljao u željezni boks koji je bio pun kartona, te je krenuo te kartone pritiskati, no u tom trenutku se nabio na žičani boks, i pretrpio ozljede,
- da tužitelj u vrijeme ozljeđivanja nije radio posao s posebnim uvjetima rada,
- da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način s datumom teoretskog osposobljavanja 10.12.2018. i praktičnog dijela osposobljavanja od 27.12.2018. te da su u zapisniku o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način navedeni poslovi radnika u prodaji i to zaprimanje, i skladištenje robe, popunjavanje polica i rashladnih vitrina,
- da dana 04.01.2019. tužitelj nije prvi puta radio posao popunjavanja polica proizvodima, i odlaganja praznih kartonskih kutija u pokretne bokseve, već je to radio i prije,
- da Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje nije tužitelju ozljeđivanje u štetnom događaju od 04.01.2019. priznao kao ozljedu na radu iz razloga što je smatrao, da tužitelj u konkretnom slučaju posao nije obavljao s dužnom pažnjom, i nije vodio računa o svojoj sigurnosti, i zaštiti svoga zdravlja,
- da iz provedenog vještačenja po vještaku za zaštitu na radu sud smatra utvrđenim da je tužitelj u konkretnom slučaju isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, i za štetu koja mu je nastupila, jer nije postupao u skladu s pravilima zaštite na radu, te da nije utvrđeno, da bi na strani poslodavca postojala ijedna povreda pravila o zaštiti na radu,
- da za oslobođenje odgovornosti poslodavca traži se krivnja samog radnika za nastalu štetu, pri čemu nije bitno o kojem se stupnju krivnje radnika radi, te se poslodavac oslobađa odgovornosti za štetu, i kad je ona nastala zbog obične nepažnje radnika.
7. Po mišljenju suda prvog stupnja tužitelj je u konkretnom slučaju suprotno pravilima zaštite na radu, uputama za rad na siguran način, tečajevima za rad s pokretnim spremnikom, umjesto, da spremnik koji je napunio praznim kartonom (kartonskim kutijama) odveze do stroja za prešanje, nesavjesno, i lakomisleno pokušao u pretrpanom pokretnom spremniku pritisnuti prazne kartonske kutije na način, da je skočio kako bi "nabio" kartone, zbog čega mu je ruka "propala" kroz šuplji karton, a zbog čega je i on "propao", i prsima se nabio cijelom težinom tijela o rub boxa i ozlijedio se. Nije dokazano, da bi na strani poslodavca bilo ikakvih povreda pravila o zaštiti na radu. Za poslove na kojima se tužitelj ozlijedio nije bio u obvezi koristiti zaštitna sredstva. Slijedom navedenoga do ozljeđivanja tužitelja došlo je isključivom krivnjom samog tužitelja, jer do ozljeđivanja tužitelja nije došlo uslijed tuženikovih propusta u provedbi zaštite na radu, i organizacije procesa rada, već isključivo uslijed krivnje tužitelja.
8. Stoga je sud prvog stupnja tužbeni zahtjev tužitelja odbio u cijelosti kao neosnovan, jer smatra utvrđenim da je do ozljede tužitelja došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog, i neodgovornog ponašanja tužitelja na radnom mjestu.
9. U svezi pitanja odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu šteti tužitelju, kao i odgovornosti za naknadu te štete za reći je slijedeće:
Odredbom članka 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/14., 118/14.,154/14., 94/18. i 96/18., dalje: ZZR), propisano je da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama članka 111. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14. i 127/17., dalje: ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.
Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. stavak 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe članka 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti. Iz sadržaja odredbe članka 25. stavak 2. ZZR-a proizlazi kako se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Poslodavac se neće moći pozivati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe, što u svojoj žalbi sugerira i tužitelj. 10. Ovdje je za napomenuti da budući je članak 25. ZZR-a poseban (specijalan) propis, pravo poslodavca na oslobađanje od objektivne odgovornosti u konkretnom slučaju mora se prvenstveno prosuđivati kroz primjenu tog propisa, a tek podredno, zbog primjene načela lex specialis derogat legi generali, primjenjivati će se odredbe članka 1067. ZOO-a kao opći propis.
11. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je prvostupanjski sud mišljenja da je za ekskulpaciju tuženika dostatna sama okolnost da je šteta tužitelju nastala isključivo radnjom njega samog, koju radnju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
12. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju razvidno je da takav stav prvostupanjskog suda, nije za prihvatiti kao pravilan.
13. Naime pod pretpostavkom da je tuženik kao poslodavac zaista postupio po svim propisima koji reguliraju problematiku zaštite na radu, isti bi se oslobodio odgovornosti za naknadu štete tužitelju tek ako je do štete došlo namjerno ili krajnjom nepažnjom tužitelja što je kao ekskulpacijski razlog navedeno u odredbi članka 25. stavak 2. ZZR-a.
14. Sa ovom okolnošću prvostupanjski se sud uopće nije bavio tijekom postupka i u pobijanoj presudi, pa je ostalo nejasno je li do ozljeđivanja tužitelja kritične zgode i s time do nastale mu štete, došlo zbog njegove krajnje nepažnje (teško je zamisliti njegovu namjeru), ili zbog obične nepažnje.
15. Iz navedenog razloga ostvaren je žalbeni razlog predviđen odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koji izričito upućuje žalitelj, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
16. Stoga je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP a u svezi s tim ukinuta je i odluka o parničnom trošku, koja ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku.
17. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud prije svega otkloniti uočenu bitnu povredu parničnog postupka, raspraviti će i sve ostale žalbene prigovore koji su od utjecaja na ishod ovog postupka, te doći do pravilnog zaključka je li do ozljeđivanja tužitelja, a uvažavajući sve okolnosti predmetnog slučaja, došlo zbog njegove krajnje ili obične nepažnje, a od koje okolnosti zavisi i pravilna primjena materijalnog prava.
18. Konačno, prvostupanjski će sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava te vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221. a ZPP-a, kao i o odredbi članka 135. ZR-a, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu kao i o troškovima postupka.
19. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
U Zagrebu, 27. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća
Josip Grubišić, v.r.
