REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4283/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LO iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj] koga zastupa punomoćnik Marko Jaklin, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33., OIB 26187994862, kojeg zastupa IO, dipl iur., zaposlena kod tuženika, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru, broj Gž-951/2021-2 od 18. travnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama, broj Pn-222/2019-58 od 30. ožujka 2021., ispravljena rješenjem istog suda broj Pn-222/2019-62 od 15. travnja 2021., u sjednici održanoj 27. kolovoza 2024.,

r i j e š i o  j e :

Dopušta se revizija tužitelja u odnosu na pravna pitanja;

1. “Da li se u postupcima za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, u slučaju preinake tužbenog zahtjeva povećanjem istog na način da se potražuje veći iznos naknade štete iz iste činjenične osnove, zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe i to prvenstveno donošenje novih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske (sjednica VSRH od 5.3.2020. i 15.6.2020. pod posl.br. Su-IV-47/2020-5), zastara u odnosu na takav preinačeni/povećani dio tužbenog zahtjeva prekida podnošenjem tužbe ili pak se (kako je to utvrđeno u pobijanoj županijskoj presudi) pitanje zastare preinačenog/povećanog dijela tužbenog zahtjeva ocjenjuje samostalno na način da bi za pitanje zastare bio odlučan trenutak preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva?“

2. “Da li se u postupku za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti koja je počinjena kaznenim djelom (u konkretnom slučaju KD iz čl.227. st.2. u svezi st.1. Kaznenog zakona, a što drugostupanjski sud sam navodi u obrazloženju svoje presude, u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, na takav preinačeni/povećani dio zahtjeva, ima primjenjivati zastarni rok sukladno odredbi čl.230. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08,125/11,78/15,29/18, 126/21,114/22,156/22 dalje u tekstu: ZOO) ili se primjenjuje odredba čl.231. ZOO-a prema kojoj zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona (u konkretnom slučaju 10 godina), odnosno da li bi tužitelju zbog takve evenutalno pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno pogrešno utvrđenog roka zastare, bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?”.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju plati 165.150,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2016. pa do isplate (toč. I izreke). Ujedno je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatom daljnjeg iznosa od 270.265,76 kn (toč. II izreke), te je odlučeno da svaka strana snosi svoj trošak (toč. III izreke).

2. Drugostupanjskom presudom djelomično je potvrđena prvostupanjska presuda pod toč. II izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva preko iznosa od 5.969,61 Eur do iznosa od 57.789,60 Eur (toč. I izreke) te je djelomično preinačena prvostupanjska presuda u toč. II izreke tako da je naloženo tuženiku da tužitelju plati daljnji iznos naknade štete od 5.969,61 Eur sa zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2016. pa do isplate (toč. II izreke). Ujedno je preinačena i odluka o trošku postupka tako da je naloženo tuženiku da tužitelju plati parnični trošak od 3.573,50 Eur (toč. III izreke).

3. Tužitelj je protiv navedene presude podnio prijedlog za dopuštenje revizije postavljajući pitanja, uz prijedlog da se dopusti revizija protiv drugostupanjske presude.

4. U odgovoru na prijedlog tuženik predlaže odbiti prijedlog za dopuštenje revizije.

5. Prijedlog tužitelja je osnovan.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja koja je tuženik postavio važna za razrješenje konkretnog spora.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koja je prouzročena sudarom dvaju motornih vozila u pokretu u kojem su sudjelovali tužitelj i osiguranik tuženika. Drugostupanjski je sud zaključio da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak nezgode jer je skretao u lijevo a nije propustio motocikl kojim je upravljao tužitelj iz suprotnog smjera zadržavajući smjer kretanja. Doprinos tužitelja da iznosi 30% jer je s obzirom na njegovu alkoholiziranost (0,70 g/kg) utvrđeno da bi se vrijeme reagiranja tužitelja u takvoj situaciji produžilo za 10% i da se kretao brzinom manjom od 53 km/h.

8. Drugostupanjski sud, za razliku od prvostupanjskog, zaključuje da je tužiteljev zahtjev postavljen podneskom od 24. srpnja 2020. kojim je povisio tužbeni zahtjev u zastari jer da tužba koja je podnesena u ovom postupku ne prekida zastaru u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva.

9. Upravo zbog navedenog tužiteljevo pitanje;

„da li se u postupcima za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, u slučaju preinake tužbenog zahtjeva povećanjem istog na način da se potražuje veći iznos naknade štete iz iste činjenične osnove, zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe i to prvenstveno donošenje novih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske (sjednica VSRH od 5.3.2020. i 15.6.2020. pod posl.br. Su-IV-47/2020-5), zastara u odnosu na takav preinačeni/povećani dio tužbenog zahtjeva prekida podnošenjem tužbe ili pak se (kako je to utvrđeno u pobijanoj županijskoj presudi) pitanje zastare preinačenog/povećanog dijela tužbenog zahtjeva ocjenjuje samostalno na način da bi za pitanje zastare bio odlučan trenutak preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva?“

- ukazuje se kao pravno pitanje koje je važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. To stoga što pravno shvaćanje drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

10. Naime, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda odstupa ne samo od shvaćanja izraženog u odluci na koju se poziva tužitelj Rev-x 1196/11 nego i pravnog shvaćanja sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održane 27. svibnja 2024., broj: Su-IV-123/2024-5; „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

11. Naredno pitanje koje je tužitelj postavio u prijedlogu također se ukazuje kao pravno pitanje koje je važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, pri čemu tužitelj ističe da mu je drugostupanjski sud zauzetim pravnim shvaćanjem o zastari povrijedio temeljna ljudska prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Tužitelj je naime, postavio i sljedeće pitanje;

“Da li se u postupku za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti koja je počinjena kaznenim djelom (u konkretnom slučaju KD iz čl.227. st.2. u svezi st.1. Kaznenog zakona , a što drugostupanjski sud sam navodi u obrazloženju svoje presude, u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, na takav preinačeni/povećani dio zahtjeva, ima primjenjivati zastarni rok sukladno odredbi čl.230. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08,125/11,78/15,29/18, 126/21,114/22,156/22 dalje u tekstu: ZOO) ili se primjenjuje odredba čl.231. ZOO-a prema kojoj zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona (u konkretnom slučaju 10 godina), odnosno da li bi tužitelju zbog takve evenutalno pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno pogrešno utvrđenog roka zastare, bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?”.

12. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev 322/2023 od 25. travnja 2023. “prilikom primjene zastarnog roka iz čl.377. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 11/93, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje ZOO), zastara naknade štete prouzročene kaznenim djelom počinje teći od pravomoćnosti kaznene presude kojom je okrivljenik proglašen krivim (osuđujuća presuda), a ne od dana počinjenja kaznenog djela, nevisno o tome je li oštećenik u kaznenom postupku postavio imovinskopravni zahtjev, odnosno neovisno o tome je li od strane kaznenog suda upućen na pokretanje parnice u određenom roku i je li u tom roku podnio tužbu”. Isto pravno shvaćanje se odnosi i na čl. 231. ZOO/05, obzirom da se radi o zakonskoj odredbi identičnog sadržaja. Budući da drugostupanjski sud prilikom donošenja odluke o zastari potraživanja nije uzeo u obzir da je osiguranik tuženika u kaznenom postupku osuđen na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Čakovcu br. K-50/16-3 od 24. lipnja 2016. to proizlazi osnovanost navoda tužitelja da mu je drugostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava povrijedio pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

13. Tužiteljevo drugo postavljeno pitanje nije jasno i razgovijetno naznačeno dok u odnosu na četvrto postavljeno pitanje nisu iznijeti razlozi pa se sukladno čl. 389.b st. 3. ZPP-a u odnosu na njih smatra da su povučeni.

14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 389.b st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 27. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil