REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-309/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Višnja Ježić Sorić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4424/2019-3 od 20. listopada 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-726/2019-13 od 24. rujna 2019., u sjednici održanoj 27. kolovoza 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija, kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženoj isplatiti tužiteljici 57.800,00 kuna, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u visini 10.215,00 kuna, sve to sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Drugostupanjskom je presudom preinačena prvostupanjska presuda, odbijen tužbeni zahtjev (opisan u toč. 1. ovoga obrazloženja) i naloženo tužiteljici naknaditi tuženoj trošak parničnog (prvostupanjskog i žalbenog) postupka.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1144/2021-2 od 25. kolovoza 2021. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pravnih pitanja:
"Da li vlasnici stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci imaju pravo na naknadu štete od Republike Hrvatske u vidu razlike između zaštićene najamnine koju primaju sukladno odredbama ZNS-a i ekonomske najamnine koje bi primali da je stan iznajmljen na slobodnom tržištu, ukoliko su vlasništvo navedenih stanova stekli nakon stupanja na snagu ZNS-a?,
Da li je od utjecaja činjenica kada je vlasnik stana sa zaštićenom najamninom stekao stan u vlasništvo, pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu štete od Republike Hrvatske u vidu razlike između zaštićene najamnine koju vlasnik prima sukladno odredbama ZNS-a i ekonomske najamnine koje bi primao da je stan iznajmljen na slobodnom tržištu?,
Da li postoji uzročno posljedična veza kao pretpostavka odgovornosti za štetu, između postupanja Republike Hrvatske (koja odredbama ZNS-a ograničava vlasnička prava vlasnicima stanova sa zaštićenim najmoprimcima) i štete koju ti vlasnici stanova opterećenim zaštićenim najmoprimcima trpe jer stan ne mogu iznajmljivati na slobodnom tržištu, ne vezano na činjenicu kada su stekli predmetni stan u vlasništvo, odnosno i u situaciji kada su navedene stanove stekli u vlasništvo nakon stupanja na snagu ZNS-a?,
Da li je sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima kada je odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete koju tužiteljica kao vlasnik stana sa zaštićenim najmoprimcem trpi u vidu razlike između zaštićene najamnine i tržišne najamnine, zaključivši da nedostaje uzročno posljedična veza između postupanja Republike Hrvatske i eventualne štete iz razloga jer je tužitelj stan kupio nakon stupanja na snagu ZNS-a?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), koji se pri ovome odlučivanju primjenjuje na temelju odredbe čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predložila je preinačiti pobijanu presudu, prihvatiti tužbeni zahtjev te je potražila daljnje troškove postupka.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je neosnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, vlasnice stana kojega je stekla na temelju Ugovora o prodaji sklopljenim **.**.2008. sa ŠK (kao prodavateljem), za isplatu razlike prosječne tržišne najamnine za stan iste ili slične površine i kakvoće i iznosa najamnine koju prima od zaštićenog najmoprimca ( u tom stanu) SK. Naime, pravomoćnom presudom na temelju priznanja prvostupanjskog suda poslovni broj Ps-314/08-16 od 7. srpnja 2009., donesenoj u sporu između potonjeg i ŠK, zamijenjen je ugovor o najmu stana između ŠK i SK i sklopljen je (novi) ugovor o najmu stana, uz plaćanje zaštićene najamnine u mjesečnom iznosu 105,93 kn. Tužiteljica tako traži razliku između svote koju bi ostvarila da ima pravo na slobodno ugovorenu najamninu i (zaštićene) najamnine koju prima od (zaštićenog) najmoprimca, a sve to za razdoblje od studenog 2015. do kolovoza 2018.
8. Prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev prihvatio, primjenom odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05,41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO), jer je ocijenio da je tužiteljici prouzročena šteta po tuženici, a u vidu umanjenja imovine tužiteljice, odnosno izmakle koristi, zbog razlike u visini najamnine koju bi tužiteljica mogla ostvariti iznajmljivanjem stana na tržištu i najamnine koju ostvaruje od zaštićenog najmoprimca. Na naknadu takve štete tužiteljica da ima pravo jer joj je nastupila povreda čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97,6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), a koje pravo da je priznato presudama Europskog suda za ljudska prava Statileo c/a Hrvatska br. 12027/10 i V i dr. c/a Hrvatska br. 35444/12, 35576/12, 4155/12, 41558/12 i 48914/12.
9. Drugostupanjski je sud, preinačujući prvostupanjsku presudu i odbijajući tužbeni zahtjev, pošao od toga da je tužiteljici bilo poznato (nije joj moglo ostati nespoznato) da je u trenutku sklapanja Ugovora o prodaji kupila stan u kojem već stanuje zaštićeni najmoprimac u takvom statusu. Sustav zaštićenog najma da je uveden Zakonom o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96 i 48/98 - dalje: ZNS), a tim se Zakonom vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci nametnuo teret stambenog zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca, što da predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva i vlasnicima nameće nerazmjeran i pretjeran teret, što je suprotno odredbi čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, kao i čl. 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), uz ograničenja prema njegovoj odredbi čl. 50. st. 1. Drugostupanjski sud nastavlja da bi, stoga, tužbeni zahtjev bio osnovan, ali samo u slučaju da je tužiteljica u trenutku stupanja na snagu ZNS već bila vlasnica stana u odnosu na kojega mu je država nametnula prekomjerni teret, jer da stupanjem na snagu tog Zakona ne bi imala mogućnost izbora. Drugostupanjski sud, međutim, dalje navodi da je tužiteljica 12 godina nakon stupanja na snagu ZNS odlučila kupiti stan u kojem živi zaštićeni najmoprimac, za koju činjenicu je znala, i na taj je način pristala na primanje iznosa zaštićene, a ne tržišne najamnine, dok tužiteljica niti tvrdi (a niti dokazuje) da je mogla razumno očekivati kako će se sustav zaštićenog najma ukinuti u razumnom vremenu nakon kupnje pa taj sud stoga ocjenjuje da ne postoji uzročna veza između postupanja tuženice i eventualne štete koju tužiteljica trpi u vidu razlike između zaštićene i tržišne najamnine.
10. Dajući odgovor na prvo revizijom postavljeno pravno pitanje je za navesti da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (čl. 1089. st. 3. ZOO-a).
10.1. Po ocjeni ovog suda tužiteljica kao kupac, koji je 2008. godine, u vrijeme primjene ZNS-a, kupila stan u kojem stanuje najmoprimac koji ima pravo na zaštićenu najamninu, nije mogla osnovano, po redovnom tijeku stvari, očekivati da će ostvarivati tržišnu najamninu iznajmljivanjem kupljenog stana, odnosno da će od najmoprimca ostvariti pravo na plaćanje slobodno ugovorene najamnine.
11. Zato odgovor na prvo revizijom postavljeno pravno pitanje (sagledavajući ga u kontekstu ovopredmetnih činjeničnih utvrđenja) glasi:
Vlasnik stana u kojem se nalazi zaštićeni najmoprimac, a koji je vlasništvo stana stekao na temelju pravnog posla 2008., pritom znajući da se u stanu nalazi zaštićeni najmoprimac, nema pravo na naknadu štete u visini razlike između zaštićene i tržišne najamnine, tj. pravo na primjerenu naknadu zbog ograničenja njegova prava vlasništva na stanu zbog činjenice da se u predmetnom stanu nalazio zaštićeni najmoprimac.
12. U bitnom identično pravno shvaćanje, u dostatno podudarnoj činjeničnopravnoj situaciji je ovaj, revizijski sud već izrazio u odlukama poslovnih brojeva Rev-829/2022- 2 od 17. listopada 2023. i Rev-271/2023-2 od 18. travnja 2023. te ova odluka predstavlja reafirmaciju tog pravnog shvaćanja.
13. Sagledavajući prestala postavljena pravna pitanja, jasno je da se odgovor na njih u potpunosti iscrpio u prethodno danom odgovoru na prvo pravno pitanje, pa se ovaj sud nije upuštao u davanje zasebnih odgovora na preostala pravna pitanja te je jasno da prethodni odgovor stoji neizmijenjen, čak i neovisno o djelovanju tuženice s aspekta njezine pozicije donositelja relevantnih pravnih propisa.
14. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. st. 1. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu, dakle, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 27. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
