REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-216/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Split, Područna služba Šibenik, OIB 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, protiv tuženika Miab d.o.o., OIb 66932913230, Šibenik, Industrijska zona Podi, Dolačka 21, kojeg zastupa punomoćnik Šime Mrdeža, odvjetnik u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 1, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1855/2020-2 od 21. travnja 2023.,kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-187/2018-17 od 27. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e :
Tuženikova revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-187/2018-17 od 27. veljače 2020. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 18.804,16 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
2. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1855/2020-2 od 21. travnja 2023. odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2847/2023-2 od 17. listopada 2023. dopušteno je tuženiku podnošenje revizije protiv navedene drugostupanjske presude u odnosu na pravno pitanje koje glasi:
"Čini li sud drugog stupnja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1. u svezi sa čl. 375 st. 1. ZPP-a kada je samo formalno ponovio zaključke suda prvog stupnja i paušalno citirao zakonske odredbe, bez da je ocijenio i obrazložio žalbene navode koji su od odlučnog značaja?"
4. Tuženik je protiv drugostupanjske presude, u odnosu na dopušteno pravno pitanje, podnio reviziju, ističući da je drugostupanjski sud zauzeo pravno stajalište da tuženik odgovara po načelu pretpostavljene krivnje, te da se tuženik mogao osloboditi krivnje ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje tj. da je šteta nastala unatoč tome što je poduzeo odgovarajuće mjere za zaštitu na radu. Ističe da je ovakvo stajalište u suprotnosti sa stajalištem prvostupanjskog suda prema kojem tuženik odgovara prema pravilima objektivne odgovornosti. Tvrdi da sud drugog stupnja nije jasno ocijenio i obrazložio žalbene navode koje su od odlučnog značaja, jer nije odgovorio koju to mjeru zaštite na radu tuženik kao poslodavac nije poduzeo. Predlaže pobijanu odluku preinačiti i podredno ukinuti.
5. Tužitelj u odgovoru na reviziju poriče revizijske navode te tvrdi da je ozljeda tuženikovog zaposlenika FT nastala zbog propusta u primjeni mjera zaštite na radu.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora je regresna odgovornost poslodavca za štetu nastalu radniku u vezi s ozljedom na radu.
8. U konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi svotu od 6.630,00 eur (50.000,00 kuna) sukladno odredbi čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč. tekst,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP).
9. Među strankama nije prijeporno da se tuženikov radnik FT ozlijedio na način što se u trenutku kada je pokušao sjesti na pomoćni stalak (kavalet) poskliznuo na karton koji je bio zalijepljen na tom pomoćnom staklu (karton se odlijepio) uslijed čega je pao i slomio lakat desne ruke.
10. Sud prvog stupnja utvrdio je, da tuženik nije osigurao, da se pomoćni stalak (kavalet), kao sredstvo rada, koristi u skladu s pravilima zaštite na radu, jer radnicima koji su taj pomoćni stalak koristili i za sjedenje nije zabranio korištenje pomoćnog stalka za sjedenje. To stoga, što taj pomoćni stalak nije predviđen za sjedenje, već kao stalak za slaganje elektroormara.
11. Drugostupanjski sud je, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjskog suda, a koje utvrđenje u sporu male vrijednosti nije mogao preispitivati, da tuženik kao poslodavac, nije osigurao, da se pomoćni stalak kao sredstvo rada, koristi u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilno primijenio materijalno pravo, kada je na temelju pretpostavljene tuženikove krivnje, naložio isplatu utuženog iznosa.
12. Prema tome, sud drugog stupnja, dao je jasne razloge na žalbene navode od odlučnog značaja, pa nije pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a.
13. Sijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 27. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
