REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: U-zpz-41/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, OIB 26635293339, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba NC iz [adresa] i TC iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Ivici Mazalinu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđivanja prava vlasništva, povodom Zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Državnog odvjetništva Republike Hrvatske poslovni broj GZ-DO-155/2021-2 od 30. lipnja 2021., protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-248/19-3 od 11. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-248/19-3 od 11. rujna 2020.

Obrazloženje

1. Djelomičnim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Odjela za upravo-pravne poslove, Prvi područni odsjek, KLASA: UP/I-942-01/05-13/130, URBROJ: 251-14-02/202-13-29 od 9. prosinca 2013. utvrđeno je IC (predniku zainteresiranih osoba) iz Zagreba pravo na naknadu i visina naknade za 7268/10000 dijela oduzetih i otkupljenih stanova u zgradi u [adresa], sagrađenoj na zk.č. br. 287/2, površine 172,00 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to: jednosobni stan na trećem katu, ukupne površine 39,80 m2, šifra stana 05337224, jednosobni stan u prizemlju, ukupne površine 35,60 m2, šifra stana 05337224, jednosobni stan na četvrtom katu, ukupne površine 39,14 m2, šifra stana 05337216, jednosobni stan na četvrtom katu, ukupne površine 38,94 m2, šifra stana 05337194, jednosobni stan na trećem katu, ukupne površine 40,68 m2, šifra stana 05337178, jednosobni stan na drugom katu, ukupne površine 40,68 m2, šifra stana 05337143, jednosobni stan na prvom katu, ukupne površine 40,68 m2, šifra stana 05337119, jednosobni stan u prizemlju, ukupne površine 35,35 m2, šifra stana 05337097, jednosobni stan u podrumu, ukupne površine 15,96 m2, šifra stana 05337089, u ukupnom iznosu od 470.920,34 kn (točka I. izreke), obveznik naknade je Fond za oduzetu imovinu (točka II. izreke), koji će isplatit IC u novcu iznos od 150.816,19 kn u roku šest mjeseci od pravomoćnosti tog djelomičnog rješenja (točka III. izreke), a iznos od 320.104,35 kn isplatit će u obveznicama Republike Hrvatske u četrdeset (40) polugodišnjih rata koje dospijevaju 1. siječnja i 1. srpnja svake godine, počevši od 1. siječnja 2000. (točka IV. izreke),

2. Rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-942-01/14- 01/156, URBROJ: 514-04-02-01-01-16-05 od 13. prosinca 2016. odbijene su žalba Republike Hrvatske i žalba Fonda za naknadu oduzete imovine podnijete protiv djelomičnog rješenja KLASA: UP/I-942-01/05-13/130, URBROJ: 251-14-02/202-13- 29 od 9. prosinca 2013.

3. Presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-291/17-10 od 18. listopada 2018. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa, KLASA: UP/II-942-01/14-01/156, URBROJ: 514-04-02-01-01-16-05 od 13. prosinca 2016.

4. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-248/19-3 od 11. rujna 2020. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-291/17-10 od 18. listopada 2018. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev zainteresiranih osoba za naknadu troškova žalbenog postupka (točka II. izreke).

5. Protiv navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Podnositelj) podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude (dalje u tekstu: Zahtjev) zbog pogrešne primjene odredbe čl. 100. Zakona o općem upravnom postupku, jer smatra da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske pogrešno zauzeo pravno shvaćanje da djelomičnim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko- pravne poslove i imovinu Grada, Odjela za upravo-pravne poslove, Prvog područnog odsjeka, KLASA: UP/I-942-01/99-01/87 URBROJ: 251-18-02/104-05-55 od 4. siječnja 2005. nije odlučeno u cijelosti o naknadi IC za stanove u [adresa] u zgradi [adresa], sagrađenoj na zk.č.br. 287/2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.k. Grad Zagreb te da je postojala osnova za donošenje djelomičnog rješenja od 9. prosinca 2013. Predlaže da ovaj sud prihvati zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pobijane pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-248/19-3 od 11. rujna 2020. i istu preinači na način da usvoji žalbu tužitelja i ukine presudu Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-291/17-10 od 18. listopada 2018. i predmet vrati tom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

6. Odgovor na Zahtjev nije podnesen.

7. Zahtjev nije osnovan.

8. Ovaj sud pobijanu odluku ispituje samo u granicama zahtjeva, na temelju odredbe čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21 - dalje u tekstu: ZUS/10), a koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24).

9. Podnositelj smatra da je djelomičnim rješenjem od 4. siječnja 2005. pravomoćno odlučeno da ĐC nema pravo na naknadu temeljem priraštanja, u smislu čl. 9. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19 - dalje u tekstu: Zakon o naknadi), a ako je smatrao da je to rješenje protivno čl. 9. Zakona o naknadi da je mogao podnijeti pravna sredstva, a što je propustio učiniti, slijedom čega je to djelomično rješenje postalo pravomoćno.

10. Sporna je dakle primjena odredbe čl. 100. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09, 110/21 - dalje u tekstu: ZUP/09) odnosno čl. 215. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 103/96 - dalje u tekstu: ZUP/91).

11. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je, povodom zahtjeva IC prvostupanjsko upravno tijelo 4. siječnja 2005. donijelo djelomično rješenje kojim je IC utvrđeno pravo na naknadu za oduzete stanove sukladno nalazu sudskog vještaka, na koji nalaz nije imao primjedbi, s time da iz obrazloženja rješenja proizlazi da mu je pravo na oduzete stanove utvrđeno u 1/4 dijela, na način da je iznos naknade dobiven stavljanjem u razmjer cjelokupne vrijednosti svih stanova sa suvlasničkim omjerom koji je priznat IC, a nije mu priznato pravo i za suvlasnički omjer koji bi pripao ostalim sunasljednicima da su podnijeli zahtjev, pri čemu se na izračun naknade očitovao Fond za naknadu oduzete imovine, dok se ĐC na izračun naknade nije očitovao,

-da navedenim rješenjem u dispozitivu nije odbijen zahtjev IC za utvrđenje prava na naknadu za preostali dio oduzetih otkupljenih stanova na adresi [adresa],

- da je prvostupanjsko upravno tijelo 9. prosinca 2013. donijelo djelomično rješenje kojim se IC utvrđuje pravo na naknadu i visina naknade za 7268/1000 dijela oduzetih otkupljenih stanova na adresi [adresa] (preostale ¾).

12. Pozivajući se na odredbu čl. 215. st. 1. ZUP/96, drugostupanjski sud je ocijenio da je pravilno tuženik utvrdio da u konkretnom slučaju dispozitivom prvostupanjskog djelomičnog upravnog rješenja od 4. siječnja 2005. nije odlučeno o osnovanosti zahtjeva za naknadu u odnosu na cjelokupno oduzetu imovinu, već samo u odnosu na ¼ dijela oduzete imovine te da navedenim rješenjem u dispozitivu nije odbijen sa zahtjevom za utvrđenje prava na naknadu za ¾ preostalog suvlasničkog dijela.

13. Odredbom čl. 215. st. 1. ZUP/91 propisano je da kad se o jednoj stvari rješava u više točaka, a samo su neke od njih dozrele za rješavanje, i kad se pokaže kao svrsishodno da se o tim točkama riješi posebnim rješenjem, nadležni organ može donijeti rješenje samo o tim točkama (djelomično rješenje) te je odredbom čl. 100. ZUP/09 propisano da kad se u upravnoj stvari rješava o više pitanja, a samo se o nekima od njih može riješiti na temelju utvrđenoga činjeničnog stanja, može se donijeti rješenje samo o tim pitanjima (djelomično rješenje).

14. Prema ocjeni ovog suda pravilno podnositelj navodi da je djelomično rješenje od 4. siječnja 2005. postalo pravomoćno, međutim postala je pravomoćna izreka (dispozitiv) rješenja. U izreci tog rješenja nije odlučeno o osnovanosti zahtjeva u odnosu na cjelokupno oduzetu imovinu, već samo u odnosu na ¼ dijela oduzete imovine, odnosno odlučeno je samo o ¼ dijela zahtjeva IC, a njegov zahtjev nije odbijen u ¾ dijela, pa da bi mogao postati u tom dijelu pravomoćan. Dakle, o ¾ zahtjeva nije odlučivano obzirom u tom dijelu zahtjev nije odbijen. Stoga neosnovano podnositelj tvrdi da je djelomičnim rješenjem od **.**.2005. ĐC odbijen sa zahtjevom za ¾ dijela odnosno da je pravomoćno odlučeno da ĐC nema pravo na naknadu temeljem priraštanja.

14.1. Naime, u obrazloženju navedenog rješenja (od 4. siječnja 2005.) navedeno je da sukladno čl. 9. Zakona o naknadi predlagatelja treba smatrati ovlaštenikom naknade u ¼ dijela, budući da je njegov djed ŠC imao i kćer NCF odnosno unuku (sestru predlagatelja IC) ŽC koje nisu podnijele zahtjev za povrat.

14.2. Međutim, u izreci tog rješenja zahtjev IC nije odbijen za preostale ¾ dijela, slijedom čega prema ocjeni ovog suda ĐC nije niti bio u mogućnosti podnijeti pravni lijek za te ¾, obzirom pravomoćna postaje izreka rješenja, a izrekom zahtjev nije odbijen, već je odlučeno samo o ¼ dijela zahtjeva.

14.3. Naime, svojstvo pravomoćnosti stječe samo izreka (dispozitiv) odluke, a to znači da se o stvari o kojoj je odlučeno ne može ponovno odlučivati. Prema tome, pravomoćna postaje odluka o osnovanosti zahtjeva napisana u dispozitivu odluke. Razlozi kojima se odluka opravdava, napisani u obrazloženju, ne postaju pravomoćni. U konkretnom slučaju dispozitivom je odlučeno samo o ¼ zahtjeva IC, dok o ¾ nije odlučeno, slijedom čega se o ¾ zahtjeva može ponovno odlučivati.

15. Ovaj sud je u odlukama iz 2009. (Uzz-3/07, Uzz-40/08, Uzz-6/09, Uzz-11/07) u cijelosti prihvatio shvaćanje Upravnog suda Republike Hrvatske o primjeni čl. 9. Zakona o naknadi na slučajeve kada neki nasljednik prijašnjeg vlasnika nije podnio zahtjev za naknadu da pravo na naknadu za cjelokupnu oduzetu imovinu prijašnjeg vlasnika ostvaruje nasljednik koji je podnio zahtjev te da je pritom irelevantno državljanstvo nasljednika koji nije podnio zahtjev. Dakle, prihvaćeno je shvaćanje o tzv. priraštanju prava nasljednika koji nije podnio zahtjev onom nasljedniku koji je zahtjev podnio.

15.1. Stoga ne dolazi do primjene odredbe čl. 77. Zakona o naknadi, kojom je propisano da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini prijašnjeg vlasnika za koju zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen.

16. Slijedom navedenog pravilno je Visoki upravni sud Republike Hrvatske primijenio odredbu čl. 215. st. 1. ZUP/96 (podnositelj navodi čl. 100. ZUP/09) ocijenivši da je ĐC dispozitivom prvostupanjskog djelomičnog rješenja od 4. siječnja 2005. ostvario pravo na naknadu za ¼ dijela izrijekom navedene imovine te da dispozitivom istog rješenja nije (ni pozitivno ni negativno) odlučeno o osnovanosti zahtjeva u odnosu na preostale ¾ dijela opisane imovine, pa činjenica da nije izjavljena žalba protiv tog prvostupanjskog rješenja, čime je isto postalo pravomoćno, ne predstavlja zapreku za donošenje djelomičnog rješenja o dijelu zahtjeva o kojem nije odlučeno.

16.1. U odnosu na odluku ovog suda poslovni broj U-zpz-17/2019-8 koga se navodi u Zahtjevu, valja reći da ista nije usporediva s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.

17. Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe čl. 78. st. 3. i 6. ZUS/10.

Zagreb, 27. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković