REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr-936/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Č. iz P., OIB …, koga zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik iz O., protiv tuženika O. p. d.d. O., OIB …, koga zastupa punomoćnik D. Z., odvjetnik u O. i J. M., odvjetnica u O., radi utvrđenja nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu, te u pravnoj stvari tuženika protiv tužitelja, radi sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika podnesen protiv presude Županijskog suda u Osijeku, broj Gž R-531/16-2 od 7. rujna 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, broj Pr-904/15-9 od 2. lipnja 2016., u sjednici održanoj 27. kolovoza 2024.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 6. kolovoza 2013. nedopuštena i nezakonita (toč. I izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslove pomoćnog radnika u kuhaonici te mu prizna kontinuitet svih prava iz radnog odnosa od dana donošenja odluke o otkazu do vraćanja na rad, kao i da mu naknadi troškove postupka od 2.500,00 kn (toč. II izreke). Ujedno je odbijen protutužbeni zahtjev kojim tuženik traži raskid ugovora o radu s danom izricanja prvostupanjske presude (toč. III izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I i III izreke, dok je preinačen u dijelu pod toč. II izreke tako da je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na druge odgovarajuće poslove i prizna mu sva prava iz radnog odnosa i da mu naknadi trošak postupka od 9.375,00 kn.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a), ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Budući da je u svojoj odluci drugostupanjski sud izrijekom naznačio da je tuženik prenio gospodarsku djelatnost te da u cijelosti prihvaća utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda (koji je utvrdio da je došlo do preuzimanja djelatnosti proizvodnje piva i bezalkoholnih napitaka) to tuženik neosnovano ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da nije obrazložio zbog čega smatra da je došlo do prenošenja gospodarske djelatnosti (da je u konkretnom slučaju došlo do prijenosa gospodarske djelatnosti zaključeno je i u nizu odluka ovog revizijskog suda poput Revr-786/2016 od 10. lipnja 2020., Revr-422/2016 od 1. srpnja 2020., Revr-574/2016 od 15 svibnja 2019.).
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da odluka o poslovno uvjetovanom otkazu nije dopuštena uz vraćanje na radno mjesto pomoćnog radnika u kuhaonici.
9. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju zbog poslovno uvjetovanih razloga u skladu s programom zbrinjavanja viška radnika, da je programom obuhvaćen tužitelj pod rednim brojem 6. i da je tužitelj radio na radnom mjestu pomoćnog radnika u kuhaonici; da je tužitelju ponuđen novi ugovor o radu 15. listopada 2012. ali za drugo radno mjesto (radnik u proizvodnji i punionici), koji je odbio potpisati; da mu je dostavljena Ponuda za sklapanje ugovora o radu u trgovačkom društvu P. d.o.o. (koji je potpisao) ali nije potpisao ponuđeni Sporazumni raskid postojećeg ugovora o radu od 15. listopada 2012.; da je između tuženika i P. d.o.o. O. 1. kolovoza 2012 sklopljen ugovor o korporativnom upravljanju – obavljanje poslova uprave, proizvodnje i prijevoza; da je između tuženika i P. d.o.o. O. sklopljen 3. kolovoza 2012 i ugovor o poslu; da je tuženik 11. ožujka 2013. donio Odluku o ukidanju i stavljanju izvan snage Odluke o donošenju i usvajanju Kataloga radnih mjesta i Pravilnika o radu (katalog radnih mjesta od 28. veljače 2013.) a da ponovno stupa na snagu ranije doneseni Katalog radnih mjesta od 11. listopada 2012. i Pravilnik o radu od 23. siječnja 2013.
10. Na temelju navedenog, nižestupanjski su sudovi pravilno zaključili da je sklapanjem ugovora o radu i ugovora o korporativnom upravljanju – obavljanju poslova uprave, prijevoza i prodaje došlo do prenošenja gospodarske djelatnosti u 2012. sa tuženika na P. O. d.o.o., pa time i do prijenosa ugovora o radu u smislu odredbe čl. 133. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 - dalje: ZR), odnosno da je ugovor o radu tužitelja prenesen na pravnu osobu na koju je prenesena gospodarska djelatnost. Upravo zbog navedenog, nisu osnovani revizijski navodi kojima se osporava zaključak da je došlo do prijenosa ugovora o radu.
11. Međutim, sudovi također zaključuju da tuženik kao poslodavac prije prenošenja gospodarske djelatnosti u 2012. nije postupio sukladno čl. 133. st. 6. ZR i obavijestio radničko vijeće, ali i sve radnike na koje se odnosi, i to prije dana prijenosa, a što je njegova obveza iz čl. 149. ZR.
12. Uzevši u obzir navedeno utvrđenje nižestupanjskih sudova, to se ukazuje pravilnim zaključak da je prijenos tužiteljeva ugovora o radu nezakonit, pa je posljedično tome nezakonita i odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.
13. Revizijski prigovor tužitelja da je radno mjesto tužitelja ukinuto te da ne postoji drugo odgovarajuće radno mjesto nije relavantan za ovaj dio revizijskog postupka. Naime, obveza tužitelja je vratiti na rad jer u suprotnom se postavlja pitanje svrhe vođenja postupka utvrđena nedopuštenosti otkaza ugovora o radu. Pri tome tek po vraćanju tužitelja na rad, tuženik može postupiti sukladno odgovarajućem realnom stanju u smislu postoji li tužiteljevo radno mjesto ili drugo odgovarajuće radno mjesto ili ne postoji.
14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 27. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
