REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3457/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja M. N. iz S., …, OIB …, i 2. tužiteljice B. N. iz S., …, OIB …, koje zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u S., protiv 1. tuženika E.-… d.o.o. u stečaju, S., …, OIB …, 2. tuženika E. d.o.o. u stečaju, S., …, OIB …, koje zastupa punomoćnik Z. S., odvjetnica u S. i 3. tuženika H.-T. d.o.o., Z., …, OIB …, kojega zastupa odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. & L. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1433/2023-2 od 18. prosinca 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-42/2020-30 od 3. svibnja 2023., na sjednici održanoj 27. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1433/2023-2 od 18. prosinca 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-42/2020-30 od 3. svibnja 2023.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Tužitelji su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavili sljedeća pravna pitanja: „1.) Predstavlja li ugovorno povjeravanje održavanja i vođenja pogona kojim druga osoba u ime i za račun vlasnika pogona koji predstavlja opasnu stvar i putem kojeg pogona vlasnik opasne stvari obavlja opasnu djelatnost razlog za oslobađanje vlasnika opasne stvari,koje uuedno i osoba koja se bavi opasnom djelatnošću odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1066.st.1. Zakona o obveznim odnosima, odnosno da li se osoba koja samo održava i vodi pogon, a istim se ne koristi za obavljanje djelatnosti, već se vlasnik opasne stvari i dalje koristi tom opasnom stvari za obavljanje svoje djelatnosti može smatrati osobom kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi, ili osobom koja je dužna stvari nadgledati, a nije na radu kod vlasnika opasne stvari?
2.) Da li se vlasnik opasne stvari i nositelj opasne djelatnosti može osloboditi odgovornosti za naknadu štete primjenom odredbe članka 1066.st.1. Zakona o obveznim odnosima ako je posebnim zakonom izričito propisana odgovornost vlasnika opasne stvari i nositelja opasne djelatnosti za održavanje i vođenje pogona?“.
4. Predlagatelji se u odnosu na naznačena pitanja pozivaju na različitost sudske prakse (Županijski sud u Zagrebu Gž-2126/2022 od 4. travnja 2023 i ovog suda Rev- 588/2005-2 od 21. veljače 2006 (u odnosu na prvo pitanje), te (u odnosu na drugo pitanje) na odluku Županijskog suda u Varaždinu Gž-1867/2017 od 26. travnja 2018. kao i da o navedenom pitanju nema prakse ovog suda.
5.1. Revizija nije dopuštena u odnosu na postavljena pitanja s obzirom na to da je riječ o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja u odluci Revr-758/13-2 od 7. rujna 2016. U navedenoj odluci naznačeno je da „... tuženik kao naručitelj radova odgovarao bi izvođaču prema odredbama ugovora o djelu, a radnik izvođača radova ne smatra se trećom osobom kojem bi naručitelj i izvođač radova solidarno odgovarali u smislu odredbe čl. 1108. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08
- dalje: ZOO). Dakle, tužiteljica se ne može smatrati trećom osobom u konkretnom slučaju, jer je bila radnica izvođača, pa niti po tom osnovu ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici po predmetnom štetnom događaju.“.
5.2. Praksa na koju se tužitelji pozivaju ne odnosi se na usporedive pravne situacije (ovdje oštećenik-1. tužitelj nije treća osoba).
6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. ZPP riješio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Tužitelji tvrde da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl.
6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima. U postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljima je bilo omogućeno da se izjasne o svojim zahtjevima i navodima protivne strane, iznose činjenice i predlažu dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Ništa ne upućuje na zaključak da tužitelji nisu imali pravično suđenje. Slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka (ili pogrešne primjene materijalnog prava) bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
8. Iz tih razloga prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP je odbačen, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, te je odlučeno kao u točki II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 27. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
