Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3516/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišić, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Sabine Dugonjić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB:…, zastupane po ODO u B., Građansko - upravni odjel, protiv tuženika Č. I., OIB:…, zastupanog po odvjetnici R. N. iz G. P., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P-238/2021-30 od 1. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 27. kolovoza 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P-238/2021-30 od 1. lipnja 2023. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom da se utvrdi da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. 583 k.o. V. B., i to kčbr. 532/3 oranica budin u travnjaku sa 748 m2, kčbr. 533/15 oranica kućište u travnjaku sa 5539 m2, što je tuženi dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u vlasništvo tužitelja, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda (toč I), te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.334,83 eura / 10.057,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja I. stupanjske presude pa do isplate (toč. II).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st.1 toč. 1- 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine ili preinači, uz naknadu parničnog troška i troška žalbe.

3. U svom odgovoru na žalbu tuženik je porekao žalbene navode i predložio da se tužitelj sa žalbom odbije kao neosnovanom, uz naknadu troška odgovora.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja prema tuženiku za utvrđenjem prava vlasništva dosjelošću na navedenim nekretninama te trpljenja uknjižbe, koju će u protivnom zamijeniti presuda.

6. Sud prvog stupnja smatra utvrđenim:

- uvidom u zk. izvadak broj 583 k.o. V. B. za sporne kčbr. 532/3 i 533/15 da se iste vode u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tuženika,

- uvidom u posjedovni list broj 917 za k.o. V. B. da se iste sporne nekretnine vode u posjedu tuženika,

- uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 23. 10. 2020., te uvidom u povijesni zk. izvadak broj 583 k.o. V. B. za sporne kčbr. 532/3 i 533/15, da je tuženik iste sporne nekretnine kupio dana 23.10.2020. od ranijeg zk. vlasnika S. M.,

- uvidom u Očitovanje H. š. d.o.o., U. š. Podružnica B. od 23.10.2020. da su iste sporne nekretnine od 01.01.1985. uključene u gospodarenje H. š., Š. Đ.,

- uvidom u Uvjerenje o povijesti promjena za sporne kčbr. 532/3 i 533/15 k.o. V. B., da su se iste nekretnine od 1978. vodile u posjedu Hrvatskih šuma, odnosno prednika H. š., a sve temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog s ranijim posjednikom K. S.,

- da tužitelj tijekom postupka nije dostavio sudu kao dokaz Ugovor o kupoprodaji zaključen sa K. S., a niti je tijekom postupka dokazao postojanje takvog Ugovora o kupoprodaji,

- da je u Uvjerenju o povijesti promjena za sporne kčbr. je navedeno da u Odjelu za katastar nekretnina takav Ugovor ne postoji, dok u Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 25.03.1975., zaključen između K. S. i prednika tužitelja (M. B. B. OOUR Š. M.) se ne navode sporne kčbr. 532/3 i 533/15 k.o. V. B..

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj ničim tijekom postupka nije dokazao pravni temelj stjecanja posjeda spornih nekretnina, pa je sud na stanovištu da su tužitelj i njegovi prednici stekli posjed u najmanju ruku uzrupacijom ili na drugi nezakoniti način. Stoga se prema stanovištu suda prvog stupnja tužitelj i ne može smatrati poštenim posjednikom na predmetnim spornim nekretninama, jer s obzirom na način stjecanja posjeda, tužitelj i njegovi pravni prednici su imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed spornih nekretnina. Kako nije ispunjen uvjet poštenost posjeda za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a temeljem čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/08, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) sud prvog stupnja odbio je tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP, na koju ukazuje i tužitelj, jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući da obrazloženje presude ne sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, dok pojedini razlozi nemaju uporište u sadržaju i cjelokupnom postupku. Naime, sud je, između ostalog propustio obrazložiti zašto nije prihvatio kao osnovu stjecanja prava vlasništva tužitelja prema Zakonu o šumama (NN 41/90) koji je stupio na snagu 16. listopada 1990. godine, ako je već odbio zahtjev tužitelja po osnovi stjecanja prava vlasništva dosjelošću sukladno odredbi čl. 159. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

9. Sud prvog stupnja nije dao jasne i određene razloge te je u cijelosti propustio obrazložiti je li tužitelj mogao steći pravo vlasništva temeljem Zakona o šumama, iako je tužitelj stjecanje temeljem zakona naveo u tužbi, navodeći da je Republika Hrvatska bila upisana u katastarskom operatu kao posjednik spornih nekretnina od 1978., te da su iste bile uključene u Osnovu gospodarenja Š. Đ. od 1.siječnja 1985., i na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama bile su izvanknjižno u društvenom vlasništvu, te su prema odredbama tog zakona sve šume i šumska zemljišta koja su bila društveno vlasništvo po sili zakona postala vlasništvo Republike Hrvatske. Pri tome je za istaknuti pravno stajalište iskazano u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-450/2011. od 11. siječnja 2020. iz koje je razvidno da šume i šumsko zemljište koje se na dan stupanja na snagu spomenutog Zakona o šumama nalaze u Osnovi gospodarenja Hrvatskih šuma, imaju postati po sili zakona vlasništvo Republike Hrvatske.

10. Nadalje, treba upozoriti na odredbu čl. 388. st. 2. ZV, prema kojoj se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. To znači da će se u svim onim slučajevima kada je pravo vlasništva stečeno prije 01.01.1997. godine pravni temelj stjecanja, a u svezi s tim i relevantne činjenice, cijeniti prema propisima koji su do tada bili na snazi, a što je sud prvog stupnja propustio učiniti.

11. U obrazloženju pobijane presude u potpunosti je izostala ocjena provedenih dokaza-iskaza svih preslušanih svjedoka (O. Ž., B. P., B. J., Č. F.), čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. u svezi s čl. 8 ZPP, na koju sadržajem žalbe ukazuje žalitelj.

12. Stoga ovaj sud ne može ispitati žalbene navode da, iako nedvojbeno da tužitelj ne raspolaže ispravom na temelju koje je evidencija u katastru provedena, prema kojoj je Š. D. evidentirana od 1978., iz ostalih izvedenih dokaza, osim isprava, uključujući iskaze svjedoka, koje sud niti ne spominje i potpuno zanemaruje u obrazloženju odluke, a iz kojih proizlazi da je tužitelj u samostalnom i nesmetanom posjedu od trenutka kada su H. š. ušle u posjed spornih nekretnina i da je protekom vremena faktično stanje pretvoreno u pravno, upravo primjenom instituta dosjelosti.

13. Pri tome je za navesti da se zaključak prvostupanjskog suda da zbog činjenice što tužitelj nije dokazao da je Š. D. imala valjani pravni temelj za upis posjeda i vlasništva predmetne nekretnine, se tužitelj ne može smatrati poštenim posjednikom jer je u zemljišnoj knjizi uknjižen kao vlasnik fizička osoba, ne može prihvatiti. Naime, točno je da nesavjesni posjednik ne može ni dosjelošću steći pravo vlasništva bez obzira na trajanje posjeda, međutim nesavjesnost posjednika, kao zapreka za stjecanje vlasništva dosjelošću, ne može se izvesti iz same činjenice da je kao vlasnik nekretnina upisana druga osoba, odnosno da tužitelj nema ispravu kojom dokazuje zakonitost ulaska u posjed prijeporne nekretnine, već je onaj koji se na nesavjesnost poziva dužan to dokazati. Savjesnost posjeda pretpostavlja se pa je na tužitelju teret dokaza da je u posjedu prijeporne nekretnine, a na tuženiku da je tužiteljev posjed nesavjestan.

14. Kako su izostali razlozi o naprijed navedenim odlučnim činjenicama, kao i ocjena svih provedenih dokaza, ovaj sud ne može ispitati žalbene navode tužitelja da je u okviru Osnove gospodarenja Š. Đ., unutar gospodarske jedinice "V. k.", izvršila na spornim nekretninama radove propisane Osnovom gospodarenja od prve osnove do četvrte koja je sada nas snazi i nitko u tom periodu od 38 godina do danas, nije smetao posjed tužitelja, te da je nejasno stajalište suda da je tužitelj nepošteni posjednik, a tuženik koji je pokrčio šumu, isjekao stabla i izvadio panjeve, zbog čega je sud u konačnici donio i privremenu mjeru rješenjem broj P-238/2021-14 od 11. svibnja 2022., da je pošteni posjednik.

15. Stoga ovaj sud za sada ne može prihvatiti kao pravilan zaključak suda prvog stupnja da su tužitelj i njegovi prednici stekli posjed spornih nekretnina uzurpacijom i na drugi nezakoniti način.

16. Radi svega naprijed navedenog trebalo je temeljem odredbe čl. 369 st. 1 ZPP-a riješiti kao u izreci, a u svezi s tim ukinuta je i odluka o parničnom trošku, koja ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku, dok će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

17. U nastavku postupka prvostupanjski će sud otkloniti naprijed navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, cijeniti će sve dokaze provedene tijekom postupka, a sve radi odgovora na pitanje da li je tužitelj sukladno gore navedenim odredbama imao potrebnu kvalitetu posjeda potrebnu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, je li stekao sporne nekretnine dosjelošću ili prema Zakonu o šumama, raspraviti će i ostale žalbene prigovore, ukoliko su od utjecaja na ishod ovog postupka, a potom donijeti novu, zakonitu odluku.

U Zagrebu, 27. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić, v.r.