REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-332/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II-tužiteljice PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], III-tužiteljice CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], IV-tužiteljice GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i V-tužitelja FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje sve zastupa punomoćnik Jozo Koprivica, odvjetnik u Cavtatu, protiv tuženika I-tuženika JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II-tužene ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje oboje zastupa punomoćnik Bojana Colarić Crneković, odvjetnica u Zagrebu, Antuna Stipančića 3, i III-tuženika Grad Dubrovnik, OIB: 21712494719, Dubrovnik, Pred dvorom 1, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o reviziji I. i II-tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-1336/22-3 od 15. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br. P-176/22 od 8. srpnja 2022., u sjednici održanoj 27. kolovoza 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Revizija I. i II-tuženika se odbija.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici nekretnine katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica], zgr. 3153, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada površine 329 m2, na adresi H [adresa] u [adresa] i to vlasnici stana, kao posebnog dijela te zgrade, s neodređenim omjerom, na III. katu zgrade ukupne površine 85,16 m2, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, i to HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za 4/8 dijela, PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za 1/8 dijela, CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za 1/8 dijela, GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za 1/8 dijela i BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/8 dijela prava vlasništva, a tuženici su dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini u cijelosti, u utvrđenim suvlasničkim dijelovima.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva i uknjižbu u preostalom dijelu zahtjeva."
2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem ovog suda posl. br. Revd-1937/23-2 od 30. kolovoza 2023. dopušteno je I. i II-tuženicima podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:
"Mogu li osobe koje protiv uknjiženog vlasnika vode parnicu radi povrata ulaganja u nekretninu tog uknjiženog vlasnika biti pasivno legitimirane u parnici u kojoj treće osobe traže da se utvrdi njihovo pravo vlasništva dijela te nekretnine, odnosno da li je sud dužan u odnosu na osobe koje nemaju pasivnu legitimaciju tužbu odbaciti odnosno odbiti?"
4. Povodom dopuštenja ovog suda, I. i II-tuženici su podnijeli reviziju u odnosu na dopušteno pravno pitanje. Ističu da je pobijani dio drugostupanjske presude, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda utvrđenja vlasništva stana posebnog dijela zgrade na 3. katu ukupne površine 85,16 m2 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine te u odnosu na trpljenje uknjižbe prava vlasništva, u odnosu na njih, u suprotnosti sa praksom drugostupanjskih sudova i zauzetim stajalištima Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama Rev-208/07 i Rev-1086/97, jer prema naznačenoj praksi, I. i II-tuženici nisu pasivno legitimirani u ovom sporu. Ističu da su im pobijanom odlukom povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo vlasništva, jer je njihova imovina umanjena za troškove postupka. Predlažu pobijanu odluku preinačiti, podredno ukinuti. Traže trošak revizijskog postupka u iznosu od 25.087,23 EUR.
5. Tužitelji u odgovoru na reviziju poriču revizijske navode I. i II-tuženika te ističu da pobijana odluka nije u suprotnosti sa izraženim stajalištem u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1086/97, jer I. i II-tuženici svojataju vlasništvo predmetnog stana. Predlažu reviziju odbiti te traže naknadu troška sastava odgovora na reviziju u iznosu od 8.640,00 EUR.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva.
8. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
9. Revidentima nije dopušteno podnošenje revizije zbog povrede temeljnih ljudskih prava, a zbog čega u tom dijelu nije niti razmatrana. Potrebno je napomenuti, da revidenti u prijedlogu za dopuštenje revizije, uopće nisu isticali da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava, a niti su predlagali da im se dopusti podnošenje revizije zbog povrede temeljnih ljudskih prava.
10. Nižestupanjski sudovi su utvrdili:
- da su prednici tužitelja P i ZJ, kao kupci, sklopili ugovor o prodaji 16. studenoga 1970. s prodavateljem Društvenim poduzećem za gospodarenje stambenim zgradama "Standard" Dubrovnik i da je predmet kupoprodajnog ugovora bio 3-sobni stan u zgradi koju prodavatelj, kao investitor, gradi na k. č. br. [katastarska čestica] površine 85,16 m2,
- da su prednici tužitelja 17. lipnja 1971. sklopili Anex ugovora s Poduzećem za gospodarenje stambenim zgradama "Standard" Dubrovnik kojim su izmijenili kupoprodajnu cijenu,
- da je zemljište na kojem je izgrađena zgrada bilo upisano kao društveno vlasništvo čiji nositelj prava korištenja od 1989. Općina Dubrovnik,
- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br. P-402/93 od **.**.1994. UJ utvrđen vlasnikom predmetnog stana,
- da je dopušteno ponavljanje postupka Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br. P- 402/93 te je tužbeni zahtjev UJ na utvrđenje prava vlasništva predmetnog stana u ponovljenom postupku pravomoćno odbijen (predmet Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br. P-824/07),
- da je UJ I. i II-tuženicima prodao predmetni stan temeljem ugovora o prodaji 1. veljače 1996,
- da predmetni stan kao posebni dio zgrade nije upisan u zemljišne knjige,
- da je Grad Dubrovnik upisan kao vlasnik preostalog dijela čestice zgrade izuzev opisanih etaža,
- da su tužitelji opet u posjedu predmetnog stana nakon što su u siječnju 2013. u ovršnom postupku iselili I. i II-tuženike iz predmetnog stana,
- da I. i II-tuženici nisu bili savjesni posjednici od 1. lipnja 2000. kada su primili tužbu za iseljenje,
- te da je odbijen zahtjev I. i II-tuženika za upis prava vlasništva predmetnog stana u zemljišne knjige, jer UJ nije upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik.
11. U revizijskoj fazi postupka, a s obzirom na sadržaj dopuštenog i postavljenog pravnog pitanja, sporna je pasivna legitimacija tuženika.
12. Presuda ovog revizijskog suda posl. br. Rev-208/07-2 od 26. rujna 2007. nije usporediva u ovoj pravnoj stvari, jer nije bilo sporno da je pretvorba društvenog vlasništva na nekretninama koje su do 16. listopada 1990. predstavljale šume odnosno šumsko zemljište, izvršena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 56/90), čime su šume i šumsko zemljište koje je bilo u društvenom vlasništvu po sili zakona postale vlasništvo Republike Hrvatske, dok iz sadržaja odluke ne proizlaze da Hrvatske šume d.o.o. svojataju pravo vlasništva na spornoj nekretnini (za razliku od predmetnog slučaja u kojem su i. i II. tuženici svojatali pravo vlasništva).
13. U odnosu na pasivnu legitimaciju I. i II-tuženika odlučno je svojataju li I. i II- tuženici pravo vlasništva na predmetnom stanu.
14. Točno je da su I. i II-tuženici, kao tužitelji, protiv Grada Dubrovnika 12. svibnja 2017. podnijeli tužbu koja se vodi pod poslovnim brojem P-471/17, radi isplate ulaganja u predmetni stan te da su postavili fakultativni tužbeni zahtjev ( fakultas alternativa) prema kojem se tuženi Grad Dubrovnik može osloboditi svoje obveze plaćanja iznosa izvršenih ulaganja u predmetni stan, ako im prizna pravo vlasništva na predmetnom stanu. Dakle, predmet spora u tom postupku je isključivo isplata, a ne utvrđenje prava vlasništva. Taj postupak je u prekidu do pravomoćnog okončanja postupka Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. P-952/18 i P-181/19.
15. Međutim, I. i II-tuženici su u odgovoru na tužbu naveli da su oni izvanknjižni vlasnici predmetne nekretnine, u žalbi su protiv drugostupanjske presude (str. 161 do 171 spisa) u zadnjem odlomku na str. 169. spisa priznali činjenicu da u drugim parnicama traže utvrđenje svog prava vlasništva na neupisanom posebno dijelu nekretnine tj. na predmetnom stanu, te je I-tuženik JJ je 19. veljače 2019. podnio i tužbu protiv Grada Dubrovnika radi utvrđenja prava vlasništva predmetnog stana, a koji postupak se vodi pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod posl. br. P- 181/19.
16. Dakle, I. i II-tuženici svojataju pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, a zbog čega su i pasivno legitimirani u ovoj parnici, a što je i u skladu sa ustaljenom praksom ovog revizijskog suda koja je izražena u odluci posl. br. Rev-1086/97.
17. Prema tome, odgovor na postavljeno pitanje glasi:
Osobe koje protiv uknjiženog vlasnika vode parnicu radi povrata ulaganja u nekretninu tog uknjiženog vlasnika, mogu biti pasivno legitimirane u parnici u kojoj treće osobe traže da se utvrdi njihovo pravo vlasništva dijela te nekretnine u slučaju kada u odnosu na tu nekretninu svojataju pravo vlasništva spornog dijela nekretnine.
18. Budući da je utvrđeno da I. i II-tuženici svojataju pravo vlasništva na spornoj nekretnini, isti su pasivno legitimirani, pa je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 27. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
