REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1095/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice ŠK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja EK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ivan Rađa, odvjetnik u Splitu, protiv prvotuženika NK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Tihana Kozina Barišić, odvjetnica u Zagrebu, drugotuženika JK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i trećetuženice DK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Darko Šuper, odvjetnik u Osijeku, radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, te u pravnoj stvari prvotuženika-prvoprotutužitelja NK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tihana Kozina Barišić, odvjetnica u Zagrebu, drugotuženika-drugoprotutužitelja JK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i trećetuženice-trećeprotutužiteljice DK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Darko Šuper, odvjetnik u Osijeku, protiv prvotužiteljice-prvoprotutuženice ŠK, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja- drugoprotutuženika EK, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ivan Rađa, odvjetnik u Splitu, radi iseljenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-688/2022-2 od 14. srpnja 2022. kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-4941/2017 od 25. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2024.,

r i j e š i o  j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-688/2022-2 od 14. srpnja 2022. i presuda Općinskog suda u Splitu broj P-4941/2017 od 25. ožujka 2022., te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Ovom presudom u cijelosti se nadomješta Ugovor o najmu stana koji glasi:

Tužitelji –protutuženici ŠK i EK, kao najmoprimci i tuženici – protutužitelji NK, JK i DK, kao vlasnici i najmodavci, zaključuju

UGOVOR O NAJMU STANA

1. Najmodavci daju, a najmoprimci primaju u najam stan u [adresa], koji se nalazi u zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa] i baš stan položen na prvom katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, spreme, hodnika i wc-a, površine 52,32 m2, koji stan najmoprimci mogu koristiti sa članom svog obiteljskog domaćinstva sinom VK.

2. Najmoprimci imaju pravo u zgradi koristiti zajedničke prostorije i uređaje kao i zemljište što služi za redovitu uporabu zgrade.

3. Stranke suglasno ugovaraju slobodno ugovorenu najamninu za predmetni stan u iznosu od 3.384,00 mjesečno, ovaj iznos su najmoprimci obvezni plaćati svakog 10-og u mjesecu za protekli mjesec, svakom od najmodavaca njegov dio najamnine koji proizlazi iz suvlasničkog dijela stana što je predmetom najma.

4. Najmoprimci su obvezni pored najamnine plaćati i sve režijske troškove (struja, voda, komunalna naknada i dr.) nastale korištenjem stana što je predmetom ugovora.

5. Najmodavci daju u najam najmoprimcima stan što je predmet ovog ugovora u stanju u kojem se isti nalazi na dan sklapanja ugovora.

6. Najmoprimci se stanom mogu koristiti samo za stanovanje, a zajedničkim dijelovima i uređajima u zgradi, te zemljištem koje služi za redovitu uporabu zgrade te sporednim prostorima, sukladno njihovoj namjeni, na način da ih čuvaju od oštećenja. Najmoprimci nisu ovlašteni obavljati preinake u stanu kao i zajedničkim prostorijama i uređajima zgrade bez prethodne suglasnosti najmodavca.

7. Najmoprimci ne mogu dati stan drugoj osobi u podnajam.

8. Najmoprimci su dužni dopustiti najmodavcima pregled stana i ostalih prostorija kojima se koriste na temelju ovog ugovora, jednom u šest mjeseci i to subotom ujutro, a u slučaju oštećenja ili sprječavanja štete i unutar tog vremena.

9. Ovaj ugovor se zaključuje na neodređeno vrijeme.

10. Otkaz odnosno raskid ovog ugovora najmodavci su ovlašteni tražiti samo iz razloga i na način utvrđen odredbama Zakona o najmu stanova.

11. Na sva prava i obveze ugovornih strana što nisu uređeni ovim ugovorom primjenjivat će se odredbe Zakona o najmu stanova.

12. Prava i obveze iz ovog Ugovora nastaju danom pravomoćnosti presude. II. Odbija se zahtjev tužitelja za donošenje presude kojom su tražili utvrđenje da su tužitelji stekli pravo na zaštićenu najamninu stana iz tč.I.izreke ove presude, odnosno za donošenje presude kojom se nadomješta ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

III. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

1.Tužitelji-protutuženici ad. 1 ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 2 EK, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni su u roku od 15 dana sa svojim članovima obitelji i svim svojim stvarima iseliti iz stana koji se nalazi u stambenoj zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u [adresa], na adresi [adresa], 1. kat, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, spreme, sobe, hodnika i WC-a, površine 52,32 m2, te tako ispražnjeni stan, slobodan od svih stvari i osoba predati u posjed tuženiku- protutužitelju ad. 1 NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženiku-protutužitelju ad. 2 JK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženici-protutužiteljici ad. 3 DK, OIB: [osobni identifikacijski broj].“.

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I.Prekida se postupak u ovoj pravnoj stvari po zahtjevima tuženika- protutužitelja, a do pravomoćnog okončanja postupka po zahtjevu tužitelja- protutuženika za donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, a koji zahtjevi tuženika glase:

"1.Dužni su solidarno tužitelji-protutuženici ad. 1 ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 2 EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], sve do iseljenja i predaje u posjed stana u [adresa], na adresi [adresa], 1. kat plaćati tuženiku- protutužitelju ad. 1 NK, OIB: [osobni identifikacijski broj]

-za period od 17. siječnja 2002. do rujna 2016. iznos od 1.400,00 kn (slovima: tisućučetiristokunainulalipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku od svakog 15-og u mjesecu za taj mjesec, pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana;

-za period od 1. listopada 2016. pa sve do iseljenja i predaje u posjed stana iznos od 2.000,00 kn (slovima: dvijetisućekunainulalipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunat za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku od svakog 15-og u mjesecu za taj mjesec, pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

2.Tužitelji-protutuženici ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni su solidarno II i III-tuženicima JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti svakom počam od dana 17. siječnja 2002. god. podnošenja tužbe pa do dana zaključenja glavne rasprave, mjesečni iznos od 1.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, odnosno sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, tekućim od svakog 15. u mjesecu za odnosi mjesec do isplate, u roku od 15 dana.

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“.

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja-protutužitelja i tuženika- protutužitelja kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda, dok su drugostupanjskim rješenjem odbijene žalbe tužitelja-protutužitelja i tuženika- protutužitelja kao neosnovane i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

3. Protiv drugostupanjske presude revizije, dopuštene ovosudnim rješenjem poslovni broj Revd-490/2023-2 od 14. lipnja 2023., podnose tuženici-protutužitelji zbog pravnih pitanja koja glase:

„1. Ima li pravo na sklapanje ugovora o najmu u smislu čl. 3. Zakona o najmu stanova u vezi s čl. 30. i čl. 31. istog Zakona, najmoprimac koji u vlasništvu ima nekretninu koja bi u potpunosti zadovoljila potrebe čitave obitelji tužitelja i njihova dva sina u pogledu stanovanja, a koju nekretninu je stekao i u nju uselio prije stupanja na snagu Zakona o najmu stanova?

2. Stavlja li se donošenjem presude kojom se zamjenjuje ugovor o najmu stana, a odbija zahtjev za iseljenje zaštićenog najmoprimca, nerazmjeran i pretjerani pojedinačni teret na vlasnika stana koji svoje vlasništvo ne može koristiti desetljećima, a za to vrijeme je „zaštićeni“ najmoprimac izgradio nekretninu, kojom je mogao i može u potpunosti stambeno zbrinuti sebe i svoju obitelj?

3. Jesu li prvostupanjski i drugostupanjski sud dužni uzeti u obzir, prilikom ponovnog odlučivanja, nove činjenice utvrđene tijekom postupka, koje ranije nisu bile poznate tim sudovima, a niti Ustavnom sudu Republike Hrvatske prilikom donošenja prethodne odluke u toj parnici, u kojoj je Ustavni sud zauzeo pravni stav o statusu tužitelja kao najmoprimaca, ne znajući bitnu činjenicu, da su tužitelji stekli pravo vlasništva useljive kuće za vrijeme korištenja bivšeg stanarskog prava?“.

4. Na revizije nije odgovoreno.

5. Revizije su osnovane.

6. U skladu sa odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) revizijski je sud u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

7. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja–protutuženika, kao nositelja stanarskog prava na stanu površine 52,32 m2, položenom na prvom katu zgrade anagrafske oznake [adresa] u [adresa], je da sud temeljem odredbe članka 33. stavka 3. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, broj 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06, u daljnjem tekstu: ZNS), donese presudu koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom s obzirom da tuženici–protutužitelji kao suvlasnici stana nisu s tužiteljima zaključili ugovor o najmu stana s zaštićenom najamninom.

8. Predmet protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja je iseljenje tužitelja- protutuženika iz predmetnog stana i predaja stana slobodnog od osoba i stvari jer tuženici-protutužitelji smatraju da tužitelji-protutuženici stan koriste bez pravne osnove i zahtjev na isplatu tržišne najamnine za stan za razdoblje od 17. siječnja 2002. do iseljenja i predaje u posjed stana tuženicima.

9. U tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom u bitnome je utvrđeno da je prednica tužitelja-protutuženika GK zaključila pisani Ugovor o korištenju predmetnog stana sa ĆK **.**.1972., tužitelji-protutuženici u ovaj stan uselili su 1969. i živjeli zajedno sa GK sve do njene smrti – 1979., te stan nastavili koristiti nakon njene smrti. GK je bila teta drugotužitelja, a stanarsko pravo na tom stanu stekao je njen pokojni suprug još 1959. (na temelju Ugovora o korištenju stana broj 9081/58 od 12.siječnja 1958.), a nakon njegove smrti (1963.) to stanarsko pravo prešlo je na njegovu suprugu, GK. Nakon smrti PK, prvotužiteljica-protutužena zaključila je sa ĆK Ugovor o korištenju predmetnog stana dana 19. studenog 1979., a u tom su trenutku suvlasnici predmetne zgrade bili prednica tuženika-protutužitelja MK za ¼ idealnog dijela, ĆK za 109/284 + 12/96 idealnog dijela, IK, UK i ČK – svaka za po 2/96 idealnog dijela, ZK za 192/768 idealnog dijela, OK te LK, svaki za po 11/768 idealnog dijela. Tadašnji suvlasnici zgrade sudskim putem su razvrgnuli suvlasničku zajednicu u pogledu predmetne zgrade u postupku pred prvostupanjskim sudom IR-405/02, dana 6. travnja 2004.godine.

9.1. Nadalje je utvrđeno da prvotužiteljica nije vlasnica nekretnina, ali je drugotužitelj vlasnik dvoetažne kuće u [adresa] sa zemljištem, što je stečeno za vrijeme trajanja braka tužitelja i predstavljalo bi bračnu stečevinu tužitelja. U odnosu na okolnosti na strani drugotužitelja iz izvatka iz zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina] proizlazi da je drugotužitelj upisan kao vlasnik idealnog dijela od 1/6 čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 460 K. O. [katastarska općina] a koju nekretninu je naslijedio 1987. Pored navedenog, drugotužitelj je vlasnik obiteljske kuće koja se sastoji od prizemlja i kata, a izgrađena je na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Navedeno je drugotužitelj stekao od KK za koju je kao zidar uređivao njenu kuću, koja mu je ovim česticama platila uređenje svoje kuće i radove koje je drugotužitelj obavio za nju. 2014. drugotužitelj je pokrenuo pojedinačni ispravni postupak na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2392 k. o. [katastarska općina] kao i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3725 k. o. [katastarska općina]. Iz posjedovnog lista Područnog ureda za katastar Split od 9. veljače 2015. proizlazi da je kao posjednik na ove dvije čestice upisan isključivo i jedino drugotužitelj. Prema izvacima iz zemljišne knjige 15. prosinca 2017. na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2392 i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3725, k. o. [katastarska općina], upisan je upravo drugotužitelj kao vlasnik ove dvije čestice za 1/1 dijela. Među strankama nije sporno da je ova kuća izgrađena bez građevinske dozvole, a zahtjev za legalizaciju predao je sin tužitelja ŽK na svoje ime, 2013. objekt je legaliziran. Ova obiteljska kuća izgrađena je na navedene dvije čestice koje su bile upisane kao vlasništvo drugotužitelja, a što je on stekao pravnim poslom od ranije vlasnice, prije više godina i za vrijeme trajanja braka sa prvotužiteljicom odnosno1975. godine, a nakon toga da je sagradio osobno obiteljsku kuću u kojoj do danas neprekidno stanuje, da mu nikada nitko nije svojatao posjed niti vlasništvo. 10. Nižestupanjski sudovi zaključuju da su tužitelji do 2020. bili vlasnici i zemljišta i kuće koja je izgrađena i da su istu darovali svom sinu upravo vezano za ovaj postupak, a i njihovu želju da to svom sinu i daruju. Time što je tužitelj 2020. darovao kuću u korist svog sina ne znači da su tužitelji takvog materijalnog stanja koje bi opravdavalo zaključenje ugovora o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom.

11. Polazeći od navedenog sudovi su donijeli presudu kojom se nadomješta ugovor o najmu stana, ali ne sa zaštićenom najamninom već ugovor o najmu stana između stranaka sa slobodno ugovorenom – tržišnom najamninom za predmetni stan.

11.1. Naime, sudovi smatraju da su tužitelji bili članovi obiteljskog domaćinstva PK prema bivšem saveznom Zakonu o stambenim odnosima (Službeni list SFRJ broj 11/66 i 32/68, - dalje: ZSO) koji je bio na snazi u vrijeme kada su tužitelji uselili u predmetni stan. Nakon stupanja na snagu Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“, 52/74), 26. prosinca 1974., na stanu na kojem postoji pravo vlasništva (stan u vlasništvu građana) nije se moglo steći stanarsko pravo, ali osobe koje su po dotadašnjim propisima to pravo stekle zadržavaju ga u skladu s odredbom čl. 3. st. 2. Zakona o stambenim odnosima iz 1974. i čl. 3. st. 2. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“, 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93). Dakle, sudovi su zaključili, da su tužitelji dugi niz godina izvršavali sadržaj ugovora o korištenju stana, ponašali se kako osobe koje su sklopile pisani ugovor o korištenju stana, plaćali stanarinu ĆK i nesmetano od strane vlasnika živjeli u stanu sa svojom obitelji, dakle, da su stekli pravni status zaštićenog najmoprimca na dan stupanja na snagu Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06, -dalje: ZNS), te da im pripada pravo na zaključenje ugovora o najmu stana odnosno na donošenje presude koja zamjenjuje taj ugovor, s obzirom da vlasnici stana to odbijaju (čl. 33. st. 3. u vezi sa čl. 30. st. 2. ZNS).

12. S obzirom da tužitelji imaju pravo na zaključenje ugovora o najmu stana i stan ne koriste bez osnove sudovi odbijaju protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja radi iseljenja kao neosnovan dok u odnosu na zahtjev tuženika-protutužitelja za isplatu zatraženih iznosa na ime stečenog bez osnove na strani tužitelja, iz osnove uporabe tuđe stvari u svoju korist, on ovisi o pravomoćnoj odluci po pitanju pripada li tužiteljima pravo na najam stana uz zaštićenu najamninu ili slobodno ugovorenu, te je prvostupanjski sud u ovom dijelu protutužbenog zahtjeva prekinuo postupak sukladno odredbi članka 213. ZPP-a.

13. S obzirom na sadržaj postavljenih pitanja zbog kojih su revizije dopuštene, proizlazi da je sporno jesu li tužitelji postali zaštićeni najmoprimci stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova 1996. sukladno odredbi čl. 8. točka 3. ZNS te time stekli pravo na sklapanje ugovora o najmu stana prema odredbi čl. 30. ZNS.

14. Odredba čl. 8. ZNS glasi:

„Zaštićenu najamninu plaćaju korisnici stanova koji:

- se koriste stanovima izgrađenim sredstvima namijenjenim za rješavanje stambenih pitanja osoba slabijeg imovnog stanja,

- se koriste stanom na temelju propisa o pravima hrvatskih branitelja,

- su imali pravni položaj nositelja stanarskog prava na stanu do dana stupanja na snagu ovoga Zakona,

- su određeni posebnim propisom.“.

14.1. Odredbom čl. 30. istog zakona propisano je:

„(1) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka danom stupanja na snagu ovoga Zakona stječu prava i obveze najmoprimca.

(3) Prava i obveze najmoprimca iz odredbi stavka 1. i 2. ovoga članka iznimno ne stječu osobe protiv kojih je u tijeku postupak za otkaz ili prestanak stanarskog prava.“.

14.2. Odredbom čl. 3. Zakona o stambenim odnosima (1974.) propisano je:

„Građanin koji je na temelju ugovora o korištenju stana ili koje druge valjane pravne osnove stekao ili stekne pravo na korištenje stana, koji je u društvenom vlasništvu, ima pravo da taj stan trajno i nesmetano koristi pod uvjetima utvrđenim ovim zakonom, kao i da sudjeluje u upravljanju zgradom suglasno odredbama glave II ovog zakona (stanarsko pravo).

Prava iz stava 1. ovog člana ima i građanin koji je po propisima, koji su važili do stupanja na snagu ovog zakona, stekao stanarsko pravo na stanu na kojem postoji pravo vlasništva.“.

14.3. Odredbom čl. 95. Zakona o stambenim odnosima (1985.) propisano je: „Stanarsko pravo može prestati samo u slučajevima i na način koji su predviđeni ovim zakonom.“,

dok je odredbom čl. 61. st. 1. istog zakona propisano:

„Kad stanar ili njegovo maloljetno dijete ima ili stekne u istom mjestu u vlasništvu useljivu obiteljsku kuću ili stan kao poseban dio zgrade koji odgovara potrebama njegova porodičnog domaćinstva, dužan je o tome obavijestiti stambeni organ te u roku 30 dana od dana obavijesti sa članovima svog porodičnog domaćinstva preseliti u tu kuću odnosno stan, a stan iz kojega se iseli, slobodan od osoba i stvari, predati davaocu tog stana.“.

15. Iz obrazloženja i prvostupanjske i drugostupanjske odluke ostaje nejasno kada su točno tužitelji postali vlasnici kako stare kamene kuće, tako i obiteljske kuće koja se sastoji od dva kata, te ukoliko su stekli pravo vlasništva na navedenim nekretninama prije stupanja na snagu Zakona o najmu stanova (1996.) može li im se priznati pravo na sklapanje ugovora o najmu prema odredbi čl. 30. ZNS.

15.1. Naime, sukladno odredbi iz čl. 61. st. 1. ZSO postojala je obveza tužitelja o stjecanju vlasništva useljive nekretnine obavijestiti stambeni organ i iseliti se iz stana, pa u situaciji kada su ispunjene pretpostavke za prestanak stanarskog prava ne može postojati obveza vlasnika sklopiti ugovor o najmu neovisno o tome što o iseljenju nije odlučio, a niti odlučivao stambeni organ.

16. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa u ocijeni dokaza, sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva nisu u dovoljnoj mjeri raspravili, to nema uvjeta za preinaku pobijane presude, a slijedom čega je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a, valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovnom postupku nižestupanjski će sudovi otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem.

Zagreb, 27. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug