REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-18/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. D., OIB ..., iz Z., , kojeg zastupa punomoćnik I. A., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu V. A. i I. A. u Z., , protiv tuženice Z. b. d.d., OIB, ..., sa sjedištem u Z., , koju zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik Odvjetničkog društva M., K. & p. d.o.o. u Z. , radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-997/2022-2 od 8. prosinca 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2734/2021-22 od 28. listopada 2022., u sjednici održanoj 27. kolovoza 2024.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom su suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđene ništetnima odredbe članka 1. stavka 2. (valutna klauzula) i članka 7. stavka 1. (klauzula o obvezi otplate kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 495,91 CHF) Ugovora o namjenskom kreditu broj 3205931263, broj kreditne partije: 7102976980, zaključenog 23. prosinca 2005. između tuženice kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita. Nadalje je u točki II. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju ukupan iznos od 91.807,15 kuna (12.184,90 €) s pripadajućim zateznim kamatama kako je to specificirano u ovoj točki izreke. Ujedno je odlukom o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 25.366,71 kuna (3.366,74 €) s pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijena kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda, dok je u točki II. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.
3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-837/2023-2 od 8. ožujka 2023. dopustio tuženici reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
"Treba li sud u postupcima u kojima tužitelj postavlja restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, točnije umanjiti s negativnim tečajnim razlikama u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita?". Dopušteno je pitanje ocijenjeno važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog neujednačene prakse drugostupanjskih sudova, a u okolnostima nepostojanja prakse revizijskog suda.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 114/22
- dalje: ZPP) pobijajući je u cijelosti zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima.
5. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženice.
6. Revizija je neosnovana.
7. U povodu revizije, pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 391. stavka 3. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. U ovom je stadiju postupka pravomoćno utvrđeno da je Ugovor o namjenskom kreditu broj 3205931263, broj kreditne partije 7102976980 (dalje: Ugovor) koji je zaključen između stranaka 23. prosinca 2005., a kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje kredit od 71.093,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 17 godina, uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,50% godišnje u jednakim mjesečnim anuitetima, ništetan u spomenutim odredbama članaka 1. stavak 2. i članka 7. stavak 1., odnosno odredbama o valutnoj klauzuli obvezi vraćanja kredita u mjesečnim anuitetima od 495,91 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Vještačenjem je po vještaku financijsko - knjigovodstvene struke, pak, utvrđeno da je kod predmetnog kredita (koji je prijevremeno otplaćen dana 22. kolovoza 2012.) nastala razlika u isplatama mjesečnih anuiteta primjenom valutne klauzule, a uslijed aprecijacije tečaja CHF u odnosu na kunu te da ta razlika ukupno iznosi 91.807,15 kuna (12.184,90 €) koji je iznos pobijanom presudom tužitelju i dosuđen s pripadajućom kamatom.
9. Sporno je, međutim, pitanje opsega vraćanja primljenog po osnovi ništetnih ugovornih odredaba, odnosno pitanje treba li sud u postupcima u kojima tužitelj postavlja restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli tužbeni zahtjev umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita. S tim je u vezi u postupku utvrđeno da tuženica tijekom postupka nije isticala prigovor radi prebijanja, protutužbu niti bilo kakav zahtjev u tom smislu slijedom čega je zaključeno da ne postoji osnova za prebijanje niti umanjivanje iznosa koje je tuženica stekla na temelju nepoštene ugovorne odredbe od tužitelja.
10. Neosnovano revidentica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva jer je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova glede spornog pitanja podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u odluci broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. koja je donesena na temelju odredbe članka 390. stavka 2. ZPP, a koje pravno shvaćanje glasi:
U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita.
11. U opisanim je okolnostima pobijana presuda utemeljena na pravnom shvaćanju revizijskog suda zauzetom na temelju odredbe članka 390. stavka 2. ZPP upravo s ciljem ujednačavanja neujednačene prakse u vezi sa spornim pitanjem.
12. U takvim je okolnostima valjalo zaključiti da je revizija tuženice neosnovana te ju je, na temelju odredbe članka 393. stavka 6. ZPP, valjalo odbiti i presuditi kao u izreci presude.
Zagreb, 27. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
