REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-5239/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ane Cvitković, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BioGnost d.o.o., Zagreb, Međugorska 59, OIB 05273195306, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković iz Zagreba, protiv tuženika Opća bolnica Dubrovnik, Dubrovnik, Dr. Roka Mišetića 2, OIB 75970517069, kojeg zastupa punomoćnica Iva Orlić Šoletić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Orlić i partneri iz Dubrovnika, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-19/2020 od 26. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-19/2020 od 26. listopada 2022. u točki I. izreke.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-19/2020 od 26. listopada 2022. u točki II. izreke u odnosu na iznos od 9.200,00 EUR kao i u dijelu odluke o troškovima ovršnog postupka (preko iznosa iz točke I. izreke) i vraća se na ponovno suđenje, dok se u preostalom dijelu točka II. izreke presude ukida, u odnosu na odluku o zakonskim zateznim kamatama na iznos od 9.240,00 EUR, bez vraćanja na ponovno suđenje.
II. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-19/2020 od 26. listopada 2022. u točki II. njegove izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, Dr. Ante Starčevića 24, poslovni broj Ovrv-2202/2019 od 3. prosinca 2019., i prihvaćen tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku, da tužitelju BioGnost d.o.o. namiri tražbinu s osnove zakonskih zateznih kamata na iznos od 1.189.069,60 kn / 157.816,65 EUR. U točki II. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, Dr. Ante Starčevića 24, poslovni broj Ovrv-2202/2019 od 3. prosinca 2019., i odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.200,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, zakonske zatezne kamate na iznos od 9.240,00 EUR te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 10.825,00 kn, sa zateznim kamatama.
1.1. Rješenjem poslovni broj Povrv-19/2020 od 26. listopada 2022., u točki I. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, Dr. Ante Starčevića 24, poslovni broj Ovrv-2202/2019 od 3. prosinca 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti glavnicu u iznosu od 1.189.069,60 kn, te je utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 58.550,00 kn / 7.770,92 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 26. listopada 2022, dok je tužitelj sa zahtjevom za naknadu preostalog parničnog troška, u iznosu od 11.900,00 kn odbijen.
2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da su stranke bile u ugovornom odnosu kupoprodaje te je tužitelj tuženiku isporučio medicinsku robu, sve prema ispostavljenim računima (231 račun). Tijekom postupka tuženik je sukcesivno plaćao predmetne račune i to 2. prosinca 2019. iznos od 11.403,75 kn, dana 20. prosinca 2019. platio je iznos od 46.056,25 kn, 18. ožujka 2020. platio je iznos od 920.268,35 kn, nakon čega da je preostalo potraživanje tužitelja u iznosu od 211.341, 25 kn na ime glavnice. Nadalje, 29. srpnja 2020. tuženik je isplatio daljnji iznos od 152.636,25 kn, i 20. studenog 2020. isplatio je iznos od 58.705,00 kn, čime je tuženik u potpunosti namirio glavnicu. Tužitelj je povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na cjelokupno utuženu glavnicu. Tuženik se tome nije protivio pa je sud donio odluku kao pod točkom I. izreke rješenja. U odnosu na tražbinu s osnove zakonskih zateznih kamata sud se rukovodio izvedenim dokazom vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije, MAČUS d.o.o. i utvrdio da je tužitelj uredno iskazao tijek zakonskih zateznih kamata od dospijeća pa do plaćanja glavnice. Odluka o zateznim kamatama se temelji na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj dužnik koji kasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, dok se odluka o stopi zatezne kamate temelji na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Stoga je sud odlučio kao pod točkom I. izreke pobijane presude. U odnosu na naknadu za troškove prouzročene vjerovniku dužnikovim zakašnjenjem s ispunjenjem novčane obveze u poslovnim transakcijama prema čl. 13. st. 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 8/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15 i 78/15; dalje: ZFPPN) prvostupanjski sud je priznao naknadu u visini od 40,00 EUR navodeći da je to fiksni iznos koji vjerovnik može ili ne mora naplatiti svome dužniku za svaki račun ili drugi odgovarajući zahtjev za plaćanje i na koji se ne plaća porez, niti kamate. Stoga je odbio zahtjev za isplatom iznosa od 9.200,00 EUR kao i zakonske zatezne kamate na naknadu za račune. U odnosu na troškove ovršnog postupka do zatraženih 28.950,00 kn sud je odbio zahtjev za iznos od 10.825,00 kn uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao troškove ovršnog postupka. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv odluke u dijelu koji je odbijen sa zahtjevom zbog svih žalbenih razloga. U bitnom navodi da se odluka ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama, da nije pravilan način ocijene dokaza u odnosu na naknadu prouzročenu dužnikovim zakašnjenjem, za 231 račun. Nadalje tužitelj ističe kako nije tražio zahtjevom zakonske zatezne kamate na utuženi iznos od 9.240,00 EUR, iako je o tome prvostupanjski sud odlučivao. Nadalje navodi da nije jasno zašto je tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva za troškovima ovršnog postupka kada je pravilno zaključio da je osnovica, visina tužbenog zahtjeva kako je navedeno u prijedlogu za ovrhu u iznosu od 1.189.069,60 kn. Navodi da je pogrešno primijenjena Tarifa, pored toga na dio troškova parničnog postupka, konkretno podnesci 6. listopada 2021. i 16. svibnja 2022. prvostupanjski sud uopće nije priznao PDV na taj trošak, nadalje da mu je neosnovano odbijen zahtjev za naknado troškova postupka za podnesak od 19. listopada 2021. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu, podredno ju ukinuti. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 2.961,38 EUR uz PDV.
4. Tuženik pobija presudu u točki I. izreke, kao i rješenje u točki II. izreke kojim je naloženo da tužitelju naknadi trošak postupka, iz svih žalbenih razloga. Žalbenim navodima ponavlja utvrđenja iz poslovnog odnosa stranaka, te navodi da je tužitelj protivno zakonu „zatvorio“ prvo glavnicu a nastavio potraživati kamate na cjelokupan iznos glavnice. Nadalje navodi da je tuženik nakon zaključenja glavne rasprave dostavio sudu podnesak kojim je dostavio dokaze o uplati iznosa od 188.929,38 kn i predložio preotvaranje glavne rasprave i zaključuje kako je to bio dokaz za pravilno određivanje visine tužbenog zahtjeva. Osporava i odluku o troškovima postupka jer smatra da je tužitelj povukao glavni dio tužbenog zahtjeva pa u tom dijelu nije uspio i tuženiku je valjalo dosuditi troškove postupka.
5. Odgovor na žalbu dao je tužitelj osporavajući žalbene navode tuženika kao neosnovanim i promašenim. Ističe da tuženik nije osporio poslovnu vezu između stranaka te je po primitku rješenja o ovrsi počeo plaćati dugovanja, i do 20. studenog 2020., platio je cijelu glavnicu od 1.189.069,60 kn nakon čega je tužitelj povukao tužbu u tom dijelu i ostao kod zahtjeva za zakonskim zateznim kamatama. U odnosu na odredbu čl. 172. Zakona o obveznim odnosima i pravilo o redoslijedu ispunjenja sporednih obaveza kamata i troškova to je pravo vjerovnika i stoga je taj žalbeni navod neosnovan. Nadalje, da je netočan navod tuženika da je podneskom predanim na glavnoj raspravi dostavio podnesak o uplati iznosa već se očitovao na zatraženi trošak postupka. Netočan je navod da je tužitelj povukao tužbu jer nije uspio u sporu već je tuženik parcijalno udovoljavao zahtjevu tužitelja tijekom postupka. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 2.369,10 EUR.
6. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.
7. Prvostupanjska presuda ispitana je u odredbi čl. 365. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na svaki pojedini račun od dospijeća pa do isplate. Tuženik je tijekom predmetnog postupka sukcesivno plaćao dugovanje na ime isporučene medicinske robe. Tužitelj je ispunio svoju obavezu dok tuženik nije platio isporučenu robu prema ispostavljenim računima po dospijeću. Prvostupanjski sud je temeljio odluku na nalazu i mišljenju financijskog vještaka koji je utvrdio tijek zakonskih zateznih kamata ( kao i u podnesku tužitelja od 6. listopada 2021.). U tom dijelu odluka se temelji na odredbi čl. 21. i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO).
8.1. Žalbeni navodi tuženika da je tužitelj kao vjerovnik protivno redoslijedu namirenja dugovanja iz čl. 172. ZOO-a, zatvorio glavnicu, pa potom tek kamate, su neosnovani navodi jer odredbom čl. 172. ZOO-a, dato je pravo vjerovniku da se naplati na način da prvo namiri troškove, zatim kamate i napokon glavnicu. Uostalom tuženik je plaćao sukcesivno glavnicu, kako to i proizlazi iz financijskog vještačenja. Također, neosnovani su žalbeni navodi da je tuženik na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava dostavio podnesak uz potvrdu o daljnjim uplatama i da je to prvostupanjski sud zanemario jer tako ne proizlazi iz stanja spisa.
8.2. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda u točki I. izreke, temeljem odredbe čl. 21. i čl. 29. ZOO-a, i valjalo je temeljem čl. 368. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude. Također, valjalo je potvrditi odluku o troškovima ovršnog postupka za dio nastalih troškova koji se odnosi na naknadu za troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 6.250,00 kn (5.000,00 kn uz PDV) jer određena u skladu s Tarifom za javnobilježničke nagrade, u odnosu na vrijednost spora. Nadalje, osnovan je i pravilno priznat dio troška za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 11.875,00 kn, jer je tuženik tijekom postupka platio većinu glavnice (osim iznosa od 9.240,00 EUR) dok za preostali dio, nakon odluke o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti o cjelokupno zatraženom ovršnom trošku tužitelja, preko iznosa od 2.405,60 EUR (18.125,00 kn) iz točke I. izreke prvostupanjske presude. Posljedično tome, valjalo je ukinuti odluku u točki II. izreke presude koja se odnosi na troškove ovršnog postupka s kojim je tužitelj odbijen.
9. U odnosu na drugostupanjsko rješenje.
9.1. Osnovano tužitelj u žalbi pobija odluku prvostupanjskog suda u točki II. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za plaćanje iznosa od 9.200,00 EUR kao i zakonske zatezne kamate na iznos od 9.240,00 EUR. Prvenstveno jer prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije dao razloge svojoj odluci zašto odbija zahtjev tužitelja za isplatom tog iznosa iako pravilno citira odredbu čl. 13. st. 1. ZFPPN-a („Narodne novine“ broj: 8/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15 i 78/15). Time se odluka u tom dijelu ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj. Stoga je odluku u tom dijelu valjalo ukinuti temeljem čl. 369. st. 1. ZPP-a i vratiti na ponovno suđenje.
9.2. Nadalje, osnovano tužitelj navodi da je sud odlučivao o zahtjevu na ime zakonskih zateznih kamata na iznos od 9.240,00 EUR (točka II. izreke prvostupanjske presude), iako tužitelj to nije tražio tužbenim zahtjevom, čime je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 12 ZPP-a i valjalo je ukinuti odluku u tom dijelu, bez vraćanja na ponovno suđenje.
9.3. Osnovano tužitelj navodi da nisu pravilni razlozi prvostupanjske odluke u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova ovršnog postupka, preko priznatog iznosa od 18.125,00 kn / 2.405,60 EUR i tom dijelu je valjalo ukinuti odluku iz razloga navedenih u točki 8.2. ove odluke.
9.4. Valjalo je ukinuti odluku o troškovima postupka iz točke II. izreke rješenja jer je djelomično ukinuta odluka o glavnom zahtjevu, s time da je prvostupanjski sud dužan voditi računa da stranci za trošak zastupanja po odvjetniku pripada i trošak PDV-a za svaku radnju poduzetu u postupku. Osnovano tužitelj ukazuje da je propušteno priznati i obračunati trošak PDV-a na podneske od 6. listopada 2021. i 16. svibnja 2022., što će prvostupanjski sud otkloniti u novoj odluci o troškovima postupka, kao i pravilno primijeniti odredbu Tbr. 8. Tarife.
10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 27. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća
Raoul Dubravec
Broj zapisa: 9-3086b-b5b7f
Kontrolni broj: 0a489-0f058-817a4
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
