Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3731/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari prvotužiteljice K. T. iz S., OIB: …, drugotužiteljice M. M. iz Č., OIB: … i trećetužiteljice I. K. iz Č., OIB: …, koje zastupa punomoćnik B. J., odvjetnik iz S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u V., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Pn- 31/2024-6 od 10. svibnja 2024., u sjednici održanoj 27. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljica i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Pn-31/2024-6 od 10. svibnja 2024. u stavku I. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Pn-31/2024-6 od 10. svibnja 2024. u dijelu stavka II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 17.972,90 eura i sudi:

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 17.972,90 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tužena Republika Hrvatska dužna je na ime naknade štete isplatiti tužiteljima K. T. iz S., M. M. iz Č. i I. K. iz Č. i to po osnovu pretrpljenih duševnih bolova zbog smrti oca, majke i brata iznos od 600.000,00 kuna svakom ponaosob s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 15% na godišnjem nivou koja teče od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate, kao i sav prouzročeni parnični trošak, a sve to u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude."

II. Nalaže se tužiteljicama da u roku od 15 dana naknade tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 17.972,90 eura, dok se preostali iznos od 8.824,20 eura odbija kao neosnovan.“

2. Protiv presude u stavku I. izreke i u dijelu stavka II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška žale se tužiteljice iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku /“Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a/), predlažući njezino ukidanje u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljica na isplatu utuženog iznosa na ime naknade nematerijalne štete koju tužiteljice trpe kao posljedicu štetnog događaja od 3. prosinca 1991. kada su u mjestu K. ubijeni Đ. K., A. K. i Z. K., otac, majka i brat tužiteljica i za koju smatraju da je odgovorna tuženica sukladno odredbama Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija („Narodne novine“, broj: 117/03, u daljnjem tekstu: ZOŠT-a) s time da se protiv navodnih počinitelja kaznenog dijela (ratni zločin protiv civilnog stanovništva) vodi kazneni postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem koji nije pravomoćno okončan.

6. Pobijanom presudom, a niti postupkom, koji je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Pravilnom primjenom materijalnog prava sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev utvrdivši osnovanim istaknuti prigovor zastare potraživanja naknade štete to stoga što sukladno odredbi čl. 3. ZOŠT-a, obveza obeštećenja oštećenih postoji neovisno o tome je li štetnik utvrđen, kazneno progonjen ili označen krivim, radi čega su neosnovani žalbeni navodi kojima tužiteljice upiru na primjenu odredbe čl. 377. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91 i 73/91, u daljnjem tekstu: ZOO-a), važećeg u vrijeme nastanka štetnog događaja, budući da se taj zastarni rok može primijeniti samo na počinitelja kaznenog djela, a ne i na tuženicu koja, primjenom ZOŠT-a, odgovara po načelima društvene solidarnosti, ravnomjernog snašanja javnog tereta te pravičnog i brzog obeštećenja.

8. Odredba čl. 376. st. 1. ZOO-a propisuje da potraživanje naknade štete zastarijeva za 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a stavak 2. istog članka propisuje da ovo potraživanje svakako zastarijeva za 5 godina od kada je šteta nastala pa imajući u vidu nesporne činjenice i to da su otac, majka i brat tužiteljica ubijeni 13. prosinca 1991. i da su tužiteljice za taj događaj saznale ubrzo nakon što se isti dogodio, a da su zahtjev za mirno rješenje spora, kojim traže naknadu štete, putem svog punomoćnika podnijele Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske 20. listopada 2004., a tužbu 30. siječnja 2006., razvidno je da je nastupila zastara potraživanja, radi čega su žalbeni navodi bez pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

9. U odnosu na osporavanje pravilnosti odluke o parničnom trošku valja navesti da sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove.

10. Sukladno odredbi čl. 163. ZPP-a odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo (st. 1.), a u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju iznos koji bi se stranci priznao u ime nagrade odvjetniku (st. 2.).

11. Sukladno čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“; – Međunarodni ugovori – broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06, 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

12. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013, zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, ovaj sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužiteljica na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, jer imajući u vidu odluke Europskog suda za ljudska prava nalog za plaćanje troškova postupka prema kojem su tužiteljice obvezane platiti troškove zastupanja države u državni proračun predstavlja miješanje u pravo tužiteljica na mirno uživanje vlasništva.

13. Kako bi se odlučilo o osnovanosti zahtjeva tuženice za naknadu parničnog troška potrebno je utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba mora snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.

14. U ovoj pravnoj stvari tužiteljice su ponijele tužbu radi naknade štete zbog smrti Đ. K., A. K. i Z. K., oca, majke i brata tužiteljica temeljeći svoje potraživanje na odredbama ZOŠT-a, a tužbeni zahtjev je odbijen uslijed osnovanosti prigovora zastare potraživanja.

15. Predmetna tužba nije bila očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužiteljica da će ostvariti pravo na naknadu štete bilo potpuno neopravdano.

16. Tuženica je zastupana po Državnom odvjetništvu, a troškovi državnog odvjetništva se procjenjuju na temelju odvjetničkih nagrada iako se isto zapravo financira iz državnog proračuna i samim time nije u istom položaju kao odvjetnik.

17. Tužiteljicama je naloženo naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 17.972,90 eura, koji iznos troškova nije neznatan s obzirom na materijalnu i financijsku situaciju prvo i drugotužiteljica (izjave i potvrde o imovnom stanju za prvo i drugotužiteljice na listovima 21-23 spisa), pri čemu nema osnova za zaključak da bi imovinsko stanje trećetužiteljice bilo bitno drugačije, radi čega, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, dolazi se do zaključka da odlukom o troškovima postupka nije postignuta pravična ravnoteža odnosno da plaćanje navedenih troškova za tužiteljice predstavlja prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, radi čega je valjalo preinačiti odluku o parničnom trošku u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tuženice za njihovu naknadu i taj zahtjev odbiti.

18. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a za stavak II).

U Zagrebu 27. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac, v.r.