Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3317/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. B. iz L., OIB: …, protiv 1. tužene Z. Č., pok. P., iz R., OIB: … i 2. tužene M. P., rođ. B., pok. M., iz B. i H., P., OIB: …, koje obje zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1522/2020-17 od 27. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja T. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1522/2020-17 od 27. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva na dijelu čest. zem. … k.o. R. i to u dijelu od 200/1232 dijela, koja nekretnina je upisana u zk. ul. … k.o. R. i to temeljem darovanja pok. djeda (materinog oca) i njegove majke, što su ovi – prednici tužitelja stekli preko svojih prednika, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelj izvrši uknjižbu prava vlasništva njemu pripadajući dio ove nekretnine, nakon što se izvrši identifikacija na licu mjesta i mjernički vještak sačini skicu lica mjesta u odnosu na prijeporni dio nekretnine te izvrši cijepanje matične čest. zem. … k.o. R. na svoje ime, za cijelo, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II Dužan je tužitelj naknaditi tuženicama parnični trošak u iznosu od 5.500,00 kn

(pettisućapetstokuna),

u

roku

od

dana.“.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi nisu u proturječnosti s izrekom presude, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, na koju tužitelj u žalbi posebno upire.

5. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pri čemu je za naglasiti da upravo sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, rukovodeći se time da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 220. ZPP-a, na koju povredu tužitelj sadržajno ukazuje u žalbi.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na fizički određenom dijelu k.č.br. … k.o. R. upisane u zk.ul.br. … k.o. R. i to „temeljem darovanja pok. djeda (materinog oca) i njegove majke“, posljedično kojem zahtjevu od tuženica traži da mu navedeno vlasništvo priznaju i da trpe njegovu uknjižbu prava vlasništva na njemu pripadajućem dijelu nekretnine (nakon što se izvrši identifikacija na licu mjesta i mjernički vještak sačini skicu lica mjesta u odnosu na prijeporni dio nekretnine te izvrši cijepanje matične čest. zem. … k.o. R. na svoje ime, za cijelo), koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je vlasništvo na ovoj nekretnini stekao darovanjem od svoje majke M. B. (žene M., rođ. L.-P.), a ona darovanjem od svog pokojnog oca M. (M.) L.-P., pok. J., Ugovorom o darovanju sklopljenim u Z. i ovjerenim pod brojem … kod Općinskog sekretarijata za opću upravu Općine Z., s time da je njegov prednik - djed M. (M.) L.-P., pok. J., vlasništvo iste nekretnine stekao putem svojih prednika, međutim, da je prilikom osnivanja nove zemljišne knjige za k.o. R., ista nekretnina upisana za cijelo na ime tuženica, i to svakoj od tuženica za ½ dijela, dok je prigovor koji je tužitelj istakao u postupku osnivanja nove zemljišne knjige za k.o. R. ( da je djed tužitelja P. P., pok. J., bio upisan kao posjednik stare čest. oznake … k.o. R.), odbijen kao neutemeljen rješenjem na zapisniku naslovnog suda zk. odjela broj … od 7. svibnja 2015., kojim rješenjem je tužitelj upućen da svoje pravo ostvari u posebnoj parnici u roku od 30 dana, što tužitelj i čini podnošenjem ove tužbe.

7. Iz postupka koji je proveo prvostupanjski sud proizlazi da je uvidom u spis istoga suda broj Z-17466/2020 (ranije Z21610/17), utvrđeno da je rješenjem donesenim na zapisniku broj Z-8276/2010/7171 od 7. svibnja 2015., sastavljenom povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R., na ročište pristupio M. B., kao punomoćnik svojeg sina, ovdje tužitelja, priloživši punomoć, na kojem ročištu je iskazao da je njegov sin vlasništvo predmetne nekretnine stekao darovanjem od svoje majke M. B., a ona darovanjem od svojeg oca M. L. P., u dokaz kojih tvrdnji je predao darovni ugovor ovjeren pod brojem OV3591/1984., na kojem ročištu je sud donio odluku kojom je na predmetnoj nekretnini oznake … k.o. R., uknjižio kao suvlasnice ovdje tuženice, svaku za po ½ dijela, koji zapisnik su potpisale sve stranke.

8. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi i to da iz spisa broj Z-17466/2020 (ranije Z21610/17), nadalje slijedi da je ovdje tužitelj podnio prigovor na navedeno rješenje koji je zabilježen pod brojem Z21610/2017, a o kojem prigovoru je odlučeno na ročištu od 17. kolovoza 2020., na koje je tužitelj osobno pristupio, na kojem ročištu je donesena odluka kojom je odbijen kao neosnovan prigovor ovdje tužitelja, dok je u odnosu na naprijed opisanu uknjižba prava suvlasništva tuženica na čest. zem. … k.o. R., odlučeno da ista ostaje neizmijenjena, kojim rješenjem je nezadovoljna stranka upućena da svoja prava može ostvariti u parnici ili postupku pred drugim nadležnim tijelom.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja, pozivom na odredbu čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, dalje ZZK/96) te na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV246/2015 od 17. rujna 2015. (da rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu odredbe čl. 197. ZZK-a), sud prvog stupnja prije svega zaključuje da je tužitelj koji je sudjelovao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R., vezan odlukom koja je u tom postupku donese, s obzirom na to da je imao mogućnost sukladno odredbi čl. 197. ZZK/96 (kojom je propisano da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom - tužba za ispravak, imaju pravo osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku), podnijeti tužbu za ispravak upisa, a što isti nije učinio, temeljem čega, rukovodeći se činjenicom da se predmetna tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju koje je tužitelj isticao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige te da se u konkretnom slučaju radi o vlasničkoj tužbi, a ne tužbi za ispravak, odbija postavljeni tužbeni zahtjev i presuđuje kao u izreci pobijane presude pod točkom I.

10. Tužitelj u žalbi osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te zaključak prvostupanjskog suda da bi tužitelj u postupku osnivanja zemljišne knjige te u ovom postupku, isticao istovjetene razloge, radi čega smatra da je sud prvog stupnja bio u obvezi izvršiti uvid u spis ureda za katastar, koji dokaz je predložio izvesti, kao i preostale predložene dokaze te nakon toga odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu, upirući na to da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena upravo u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV246/2015 od 17. rujna 2015.

11. Prvostupanjski sud je, po ocjeni ovoga suda, u odnosu na zaključak o tome da na strani tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, tijekom postupka ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje koje je odlučno za ocjenu osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

12. Međutim, pogrešno sud prvog stupnja zaključuje da je predmetna tužba podnesena suprotno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV246/2015 od 17. rujna 2015., čemu tužitelj žalbenim navodima osnovano prigovara. Naime, prema navedenom Zaključku - rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK-a, pa kako je u konkretnoj situaciji tužitelj protiv takvog rješenja izjavio prigovor (koji je odbijen), istoga ne veže rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne, već može, kao što tužitelj i čini podnesenom tužbom u ovome sporu, u skladu s odredbom čl. 197. prije važećeg ZZK/96, ali isto tako i u skladu s odredbom čl. 205. sada važećeg Zakona o zemljišnim knjigama koji se ima primijeniti na konkretan slučaj („Narodne novine", broj: 63/19, 128/22 i 155/23, dalje ZZK/19), tužbom za ispravak zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu.

13. Naime, neovisno o tome što sadržajem tužbenog zahtjeva tužitelj ne zahtijeva ispravljanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovu zemljišnoknjižnog rješenja donesenog u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R., imajući u vidu činjenične navode tužbe (njezin cjelokupan sadržaj) te činjenicu da je tužitelj istu pravodobno podnio u skladu s odredbom čl. 205. st. 1. ZZK/19 (u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja), u kojoj je određeno naveo da tužbu podnosi u svezi s navedenim rješenjem na čije podnošenje je upućen i to u propisanom roku od 30 dana, u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, podnesena tužba se ima smatrati tužbom za ispravak u smislu odredbe čl. 205. st. 1. ZZK/19.

14. Slijedom obrazloženog, uspjeh tužitelja u ovom postupku je ovisio prvenstveno o tome je li ili nije dokazao tužbenu osnovu – svoje stjecanje prava vlasništva na spornoj nekretnini (odnosno njezinom dijelu), čime bi osporio valjanost uknjižbe nastale na osnovu zemljišnoknjižnog rješenja donesenog u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R..

15. U konkretnom slučaju tužitelj osporava valjanost upisa tuženica kao suvlasnica sporne nekretnine, uz tvrdnju da je na istoj (odnosno njezinom dijelu), stekao pravo vlasništva na temelju Ugovora o darovanju zaključenog između njegovog djeda s njegovom majkom (koji ugovor u pisanom obliku dostavlja u prilogu tužbe) te Ugovora o darovanju zaključenog između njega i njegove majke (koji ugovor u pisanom obliku ne dostavlja u prilogu tužbe, s time da u činjeničnim navodima tužbe niti ne navodi postojanje pisanog oblika tog ugovora o darovanju).

16. Identične činjenice tužitelj je isticao i u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, kako to ispravno zaključuje i sud prvog stupnja, to naročito imajući u vidu sadržaj prigovora od 19. rujna 2017. koji je tužitelj podnio u postupku preoblikovanja (list 7 spisa), odbijanje kojeg prigovora je prethodilo ovoj parnici, u kojem prigovoru navodi da je predmetnu česticu (starog broja 218/10), stekao darovanjem od majke (pri tome ne prilažući ugovor u pisanom obliku), a ona darovanjem od svoga oca (prilažući taj ugovor u pisanom obliku), koji je istu stekao zamjenom sa svojim bratom P. P., koji je na njoj bio evidentiran kao posjednik.

17. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj osporava zaključak suda prvog stupnja o tome da je u zemljišnoknjižnom postupku isticao iste razloge kao u ovom parničnom, jer suprotno proizlazi iz sadržaja spisa.

18. Slijedom obrazloženog, osnovanost tvrdnji o nevaljanosti uknjižbe tuženica (nastale na osnovu zemljišnoknjižnog rješenja donesenog u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R.), a time i osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, valjalo je ispitati primjenom odgovarajućih pravnih pravila koja su u vrijeme sklapanja ugovora uređivala darovanje kao pravni posao te na taj način utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke koje zakon propisuje kao pretpostavke stjecanja prava vlasništva, rukovodeći se time da ugovor o darovanju predstavlja zakonom propisanu osnovu stjecanja prava vlasništva.

19. U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u kojoj tužitelj ne raspolaže pisanim ugovorom o darovanju sa svojom majkom, dakle u nedostatku propisane forme darovnog ugovora za koji tvrdi da ga je zaključio sa svojom majkom, od odlučnog je značaja bilo utvrditi je li tužitelju, kao daroprimatelju izvršena prava predaja darovane nekretnine od strane majke, kao darodavke, što bi predstavljalo nužnu pretpostavku za pravovaljanost ovog pravnog posla.

20. Treba naglasiti da je ugovor o darovanju nekretnina formalan ugovor, što znači da je za njegov nastanak potrebno da suglasnost volje bude izražena u zakonom predviđenom obliku. Naime, odredbom čl. 27. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 53/1991), bilo je propisano da će se paragrafi Općeg građanskog zakonika (koji se primjenjuje do 31. kolovoza 1980. temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, „Narodne novine“, broj: 73/91, dalje OGZ), glede darovanja i ortakluka, primjenjivat kao pravna pravila ukoliko su u suglasnosti s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske, s time da se prema pravnom pravilu iz paragrafa 943. OGZ-a, za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje tražila pisana forma, dok bi bila valjana i usmena darovna pogodba ako je izvršena prava predaja darovane stvari.

21. U prilog osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva, tužitelj je priložio Darovni ugovor ovjeren pod brojem … kod Općinskog sekretarijata za opću upravu Općine Z. od 22. ožujka 1984. (list 8-9 spisa), zaključen između M. (M.) L.-P., djeda tužitelja, kao darodavca, i M. B., majke tužitelja, kao daroprimke, predmet kojeg ugovora je bila čest.zem. … zvana „J.“ u površini od 200 m2, k.o. R. (nesporno čestica koja je bila predmetom postupka preoblikovanja, stare oznake čest.zem. …, kako to proizlazi iz zapisnika sastavaljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R., list 5- 6 spisa), u kojem Ugovoru se ne spominje, kako to proizlazi iz njegovog sadržaja, posjed sporne nekretnine, niti njezina predaja daroprimki.

22. U odnosu, pak, na ugovor o darovanju za koji tužitelj tvrdi da ga je zaključio sa svojom majkom kao darodavkom, imajući u vidu sadržaj spisa te činjenične navode tužbe, ne proizlazi da bi sporni ugovor o darovanju bio zaključen u pisanoj formi, pa time svakako niti u formi sudskog zapisnika ili javnobilježničkog akta (a to tužitelj niti ne tvrdi), pri čemu niti iz sadržaja spisa te činjeničnih navoda tužbe ne proizlazi da bi tužitelju, kao daroprimatelju, bila izvršena prava predaja sporne nekretnine.

23. Naime, za valjanost ugovora o darovanju nekretnina bez prave predaje stvari, kako je to već prethodno i obrazloženo, traži se u smislu pravnih pravila i ustaljene sudske prakse, da je zaključen u pismenoj formi (i to formi sudskog zapisnika, kasnije u formi javnobilježničkog akta), a nedostatak takve forme može nadomjestiti prava predaje darovanih nekretnina daroprimatelju.

24. Prema tome, kako tužitelju sporna nekretnina nije predana od strane njegove majke, kao darodavke (što tužitelj niti tvrdi, niti dokazuje – da mu je izvršena prava predaja sporne nekretnine), pri čemu se tijekom postupka koji je prethodio pobijanoj presudi, niti ne poziva na činjenicu da je bio u posjedu sporne nekretnine (bilo osobno ili preko svojih prednika, dok činjenica je li P. P., za kojeg tužitelj tvrdi da je s njegovim djedom zamijenio spornu nekretninu, bio upisan kao posjednik sporne čestice, sama po sebi ne podrazumijeva ujedno i posjed majke ili tužitelja na istoj čestici), s obzirom na to da sporni darovni ugovor nije zaključen u potrebnoj formi, takav darovni ugovor, neovisno o tome kada je zaključen, zbog nedostatka propisane forme, nema pravnog učinka. (čl. 70. st. 1. i 2. te čl. 73. prije važećeg Zakona o obveznim odnosima, „Službeni list SFRJ“ broj: 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, „Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, s time da pisanu formu propisuje i sada važeći Zakon o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj: 35/05 i 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, u čl. 482. st. 1. i 2.).

25. Stoga bi se u takvom slučaju radilo o pravno nevaljanom ugovoru koji ne bi mogao predstavljati valjanu pravnu osnovu tužitelju za stjecanje prava vlasništva sporne nekretnine.

26. Slijedom svega obrazloženog, kako se već uslijed naprijed obrazloženog pravilnim ukazuje odluka suda prvog stupnja kojom odbija postavljeni tužbeni zahtjev, to je, neovisno o tome što je sud prvog stupnja o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučivao pogrešnom primjenom materijalnog prava, pravilnom primjenom materijalnog prava iz naprijed navedenih odredbi, trebalo jednako odlučiti.

27. Naime, kako iz rezultata provedenog prvostupanjskog postupka ne proizlazi da bi ugovor o darovanju na kojem tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev, mogao predstavljati valjanu pravnu osnovu tužitelju za stjecanje prava vlasništva sporne nekretnine, posljedično čemu ne proizlazi niti osnovanost prigovora kojima je tužitelj osporavao valjanost uknjižbe tuženica (tvrdnjom da je na spornoj nekretnini stekao pravo vlasništva), postavljeni tužbeni zahtjev je valjalo odbiti.

28. Pri tome se, s obzirom na sve naprijed obrazloženo, ukazuje pravilnim odluka suda prvog stupnja kojom je, nakon što je na ročištu na kojem je zaključio prethodni postupak i po prijedlogu stranaka odlučio izvesti sve predložene dokaze, izmijenio svoju odluku i odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi, time ujedno ne vršeći uvid niti u spis ureda za katastar na koji žalitelj žalbenim navodima posebno upire (čl. 220. ZPP-a u svezi s čl. 292. st. 6. ZPP-a). To sve i pored činjenice što je uvid u navedeni spis tužitelj predlagao na okolnost postojanja ugovora o zamjeni sporne nekretnine (između njegovog djeda i djedovog brata P. P., koji je na njoj bio evidentiran kao posjednik), jer je postojanje navedenog ugovora u ovakvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, bez utjecaja na ocjenu osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva, a time bez utjecaja i na ocjenu osnovanosti iznesenih žalbenih prigovora.

29. Žalitelj žalbenim navodima određeno ne prigovara odluci o troškovima postupka, pa kako u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, valjalo je potvrditi i odluku o troškovima postupka.

30. Valjalo je, stoga, temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

31. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 27. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća:

Jadranke Travaš, v.r.