Poslovni broj: P-432/2024-2
Republika Hrvatska
Općinski sud Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
OIB: 77561654785
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. H., K.Z. 198,
V., OIB: ., protiv tuženice F. a., U. g.
V. 70, Z., OIB: .8, radi utvrđenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava i dr., 27. kolovoza 2024.
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužba kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu radi nedopuštenosti ovrhe. U tužbi navodi da tuženik nad njegovim računom provodi dvije nezakonite ovrhe jer je pravno neosnovanom odlukom usvojio pravno neutemeljene obrasce zahtjeva za izravnu naplatu koji su potkrijepljeni nepravovaljanim sudskim dokumentom. Navodi da ovrhovoditelj zahtjeva izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršne odluke Općinskog građanskog suda u Z., posl. br. 33-P2-.. od 17.07.2015. te budući da
je navedena odluka suda presuda o sporazumnom razvodu braka da ona nije ovršna sudska odluka već konstitutivna presuda. Poziva se na povredu čl. 209. Ovršnog zakona navodeći da ovrhovoditelj može zatražiti izravnu naplatu od F.
a. (dalje u tekstu: A.) na temelju ovršne odluke suda, a umjesto ovršne odluke suda ovrhovoditelj je priložio konstitutivnu odluku suda s pečatom ovršnosti. Nadalje navodi da je dvije godine nakon što je konstitutivna presuda stekla pravomoćnost i ovršnost, odnosno 18.03.2019. ovrhovoditelj ishodio ovrhu na tužiteljevom bankovnom računu pravno neutemeljenim zahtjevima za izravnu naplatu dok je tuženik donio pravno neosnovanu odluku o provedbi ovrhe na tužiteljevom bankovnom računu. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud poništi sve učinke koje nezakonite ovršne odluke proizvode i koje su proizvele te da se dokinu spomenute nezakonite ovršene odluke koje je donijela A. i da tuženik snosi sve troškove koji proizlaze iz parnice kao i da se tužitelju odmjeri primjerena odšteta.
2. Prije svega, ukazuje se važnim za istaknuti da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po izravnoj naplati tražbine, a sve na temelju presude Općinskog građanskog suda u Z.u, posl. br. 33-P2.od 17.07.2015.
3. Uvidom u spis predmeta ovaj sud je utvrdio da tužitelj u tužbi nije tvrdio niti je dokazao da se prije pokretanja ovog postupka koristio pravnim sredstvima koja ima na raspolaganju temeljem čl. 210. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje u tekstu: OZ), zbog čega prema stavu ovog suda nije ispunjena osnovna procesna pretpostavka za podizanje ove vrste tužbe.
3.1. Nadalje je utvrđeno da tužitelj kao ovršenik u postupku izravne naplate nije predložio sudu donošenje rješenja kojim bi se pljenidba i prijenos sredstava po navedenoj osnovi proglasila nedopuštenom iz kojeg razloga od strane suda nije ni bio upućen u parnicu zbog razloga koje navodi ovom tužbom.
3.2. Rješenje suda o upućivanju u parnicu je pozitivna procesna pretpostavka za pokretanje ove vrste tužbe, a budući da takvo rješenje nije doneseno tužitelj nije ovlašten na samostalno podnošenje tužbe ove vrste. Iz navedenog proizlazi da ova tužba nije dopuštena odnosno ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje iste.
4. Sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a nakon što ovršenik primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. tog zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. tog zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti Sudu da donese rješenje kojim će naložiti A. da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje, st. 2. navedenog čl., na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
4.1. Odredbom čl. 209. st. 7. OZ-a propisano je da ako A. u roku od 60 dana od dana kad joj je dostavljena isprava iz stavka 1. ovoga članka ne primi rješenje suda o odgodi izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ili rješenje suda kojim se pljenidba i prijenos proglašava nedopuštenim na temelju ovršne isprave na temelju koje je ona zatražena, izdat će nalog bankama da obave prijenos sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja.
4.2. Kada ovršenik primi obavijest da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine, ima pravo podnijeti propisana pravna sredstva. Ako propusti ovršenik postupiti na taj način, on svoje pravo više ne može ostvarivati posebnom parnicom tužbom za utvrđenje jer je njegov pravni interes za ostvarivanje pravne zaštite ograničen odredbama Ovršnog zakona (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Pž-2711/2022-3 od 4. svibnja 2023.)
5. Iz navedenog proizlazi da se tužitelj kao ovršenik nije koristio zakonom predviđenim putem pravne zaštite stoga je sud u skladu s čl. 282. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), u vezi s čl. 21. OZ-a, a iz razloga što prije podnošenja ove tužbe tužitelj kao ovršenik nije iskoristio predviđeni put pravne zaštite, odlučio kao u izreci ovoga rješenja te je odbacio tužbu kao nedopuštenu.
U Vinkovcima, 27. kolovoza 2024.
Sudac:
Marija Pavlović
v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana, a koji rok se računa od dana primitka rješenja.
Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj u drugom stupnju odlučuje županijski sud.
DNA:
1. tužitelj