Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3221/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, predsjednice vijeća, Tomislava Aralica, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Josipa Grubišića, člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice T. Ž., OIB: …, i II. tužitelja S. Ž., OIB: …, oboje iz S., oboje zastupani po punomoćniku M. G., odvjetniku u S., protiv I. tuženice D. J., iz S. D., i II. tuženice A. R., iz O. G., obje zastupane po punomoćnici A. M. odvjetnici u T., radi utvrđenja, odlučujući povodom žalbe tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-5384/2017-66 od 10. svibnja 2024, na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-5384/2017-66 od 10. svibnja 2024, te se predmet vraća sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

II. O troškovima postupka nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P- 5384/2017-66 od 10. svibnja 2024, odlučeno je:

" 1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ad 1 i 2 koji glasi:

„I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti puta (pravo staze) i prolaska motornih vozila preko poslužnog dobra i na teret nekretnine označene kao čest.zem. 31/2, ORANICA, NEPLODNO, površine 1603m2 K.O. 330744 O., Z.U. 3256, u suvlasništvu tuženika, a u korist povlasnog dobra nekretnina označenih kao čest.zem. 59, ORANICA „L.” površine 525m2 i čest.zgr. 464, KUĆA, površine 59m2, ukupno 584m2, sve KO 330744 O. Z..U. 926, u suvlasništvu tužitelja i to na dijelu poslužne nekretnine, odnosno u prostornim granicama, prikazanim i označenim kao lik A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-X-A površine 189m2 na geodetskoj skici lica mjesta broj VJ 35/2019 (P-5384/2017) i geodetskoj skici lica mjesta broj VJ 35/2019 (P- 5384/2017) , dopuna br.1., stalnog sudskog vještaka D. B., dipl.ing. Geod. od 27.05.2019.g. i od 25.03.2020.g. koje skice su sastavni dio ove presude, pa se dozvoljava tužiteljima da na temelju ove presude ishode u zemljišnim knjigama Općinskog suda u S., Stalna služba u T. uknjižbu prednje opisanog prava stvarne služnosti u korist povlasnih nekretnina označenih kao čest.zem. 59, ORANICA „L.” površine 525m2 i čest.zgr. 464, KUĆA, površine 59m2, ukupno 584m2, sve KO 330744 O. Z..U. 926, a na teret poslužnog dobra i na teret nekretnine označene kao čest.zem. 31/2, ORANICA, NEPLODNO, površine 1603m2 K.O. 330744 O., Z.U. 3256.

II. Dužne su tužene naknaditi tužiteljima parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.”

2. Nalaže se tužiteljima ad 1 i 2 da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknade tuženima ad 1 i 2 parnični trošak u iznosu od 4.179,00 €."

2. Protiv navedene presude pravovremeno se žale tužitelji zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlažu da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili ukine. Traže naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđenjem postojanja stvarne služnosti te za naknadu troškova postupka. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

-tužitelji su suvlasnici k.č.br. 59, oranica „livadice“ površine 525 m2 i čest.zgr. 464, kuća površine 59 m2, sve upisano u zk.ul.br. 926 k.o. O., gdje su u B listu vlastovnici uknjiženi T. Ž. kao suvlasnica u ¾ dijela i S. Ž. kao suvlasnik u ¼ dijela;

-tuženice su suvlasnice k.č.br. 31/2 oranica neplodno površine 1603 m2 i čest.zgr. 640, zgrada površine 100 m2, sve ušisano u zk.ul.br. 3256. k.o. O., gdje su u B listu vlastovnici uknjiženi D. J. u ½ dijela i A. R. u ½ dijela;

-od javnog puta, asfaltirane ceste k.č.br. 2390/1 koja vodi kroz selo O., na otoku Č., teče jedan faktički put - kolnik s jasno vidljivim kolotragovima sve do čestice k.č.br. 59 koja je vlasništvo i posjed tužitelja, i gdje se nalazi njihova kuća u kojoj oni stanuju;

-taj faktični kolnik započinje na k.č.br. 31/1 koja je u vlasništvu trgovačkog društva T. i na kojoj se nalazi zgrada istoimene trgovine, dijela trgovačkog lanca T., i na tom dijelu mu je površina asfaltirana;

-potom teče preko k.č.br. 31/2 koja je u suvlasništvo tuženica, i to po njenom jugoistočnom rubu, neujednačene širine od 4,25 m do 2,85 na najužem dijelu, ima nepravilan oblik i na skici mjernika B. iz svibnja 2019. označen je slovima A-B-C-D-E- F-G-H-I-J-K-X-A, a na tom dijelu je kolnik našodran;

-tamo gdje faktični kolnik ulazu na česticu tuženica, na prostoru A-B mjernikove skice, nalazi se željezna lesa – kapija;

-u nastavku kolnik teče preko k.č.br. 34/8 i 34/1 koje su formirane kao čestice puta i u naravi su kolnik, te na mjestu mjernikove skice označenom slovima P-U ostvaruje dodir s tužiteljevom nekretninom k.č.br. 59, u naravi kućom i dvorištem;

-nekretnina tužitelja k.č.br. 59, u naravi kuća i dvorište, nema druge putne veze s javnim putem, bilo staze ili kolnika, osim preko predmetnog spornog kolnika;

-tužitelji se za pristup svojoj nekretnini redovito, i gotovo svakodnevno, koriste predmetnim kolnikom kojim prometuju vozilima i pješice;

-vlasnik i posjednik gospodujuću nekretninu k.č.br. 59 prije 1962. bio je pravni prednik tužiteljs, I. R.1 , inače djed I. tužiteljice;

-I. R.1 je 2. studenoga 1962. darovao gospodujuće dobro k.č.br. 59 k.o. O. svom zetu V. P. (list 24 spisa);

-V. P. je nadležno upravno tijelo 7. siječnja 1964. izdalo odobrenje za gradnju kuće na gospodujućem dobru (list 25 spisa), a 1990. odobrena mu je i nadogradnje iste kuće koju je u međuvremenu sagradio (listovi 25-33 spisa);

-V. P. je gospodujuće dobro darova kćerki i zetu, ovdje tužiteljima, nešto prije 1991;

-17. studenoga 1995. vlasnik jedne od čestica koje se nalaze uz sporni kolnik, S. M. vlasnik k.č.br. 34/3 k. o. O., zaključio je s bivšim vlasnikom predmetne poslužne nekretnine I. R.2 (otac 1. tuženice i suprug 2. tuženice) sporazum prema kojem mu plaća 1.500,00 DEM radi "obeštećenja za korištenje" predmetnog puta u korist k.č.br. 34/3 i 34/1 k.o. O. (list 17 spisa);

-16. listopada 2003. trgovačko društvo T. d.o.o. s jedne strane, te 8 fizičkih osoba, vlasnika i suvlasnika nekretnina preko kojih prelazi predmetni kolnik, ili su im nekretnine uz taj put ili se koriste njime, a među njima su bili i predak tuženica I. R.2 , kao i ovdje tužitelji T. i S. Ž., zaključili su ugovor o zasnivanju prava stvarne služnosti u kojem su konstatirali kako predmetni faktični kolnik, opisan kao "zapadni dio nekretnine oznake čest. zem. 31/1 K.O. O. (čestica u vlasništvu društva T. d.o.o. na kojoj je kasnije sagrađen dućan), u širini od cca 3,00 metara prema jugu i sjeveru, a u cijeloj zapadnoj dužini nekretnine u naravi predstavlja put kojeg suugovaratelji iz ovog Ugovora koriste za prolaz automobilima i pješice preko 100 godina";

-također su ugovorne strane ugovorile i kako zasnivaju "pravo stvarne služnosti prolaza pješice, osobnim i teretnim vozilima preko zapadnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 31/1 K.O. O. u cijeloj njenoj dužini i širini od cca 3 metra, kao poslužnog dobra, a u korist nekretnina pobliže navedenih u članku 1. ovog Ugovora, u suvlasništvo suugovaratelja od 1 do 7 kao povlasnih dobara";

-21. lipnja 2012. suvlasnici jedne od čestica koje se nalaze uz sporni kolnik, F. i D. J. suvlasnici k.č.br. 34/4 k.o. O., zaključili su s tuženicama kao suvlasnicama poslužnog dobra k.č.br. 34/1 ugovor o osnivanju i kupoprodaji prava stvarne služnosti, i to za cijenu od 20.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, a tuženice dozvoljavaju osnutak stvarne služnosti kolnika za pristup gospodujućoj nekretnini kupaca preko svoje poslužne nekretnine, kao i upis istog prava u zemljišnim knjigama (list 18-21 spisa).

6. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 18/15., 94/17., dalje: ZV), te presudio kao u izreci.

6.1. Sud prvog stupnja u obrazloženju osporene odluke navodi kako je utvrdio da su tužitelji osobno i preko svojih pravnih prednika prolazili spornim putem pješke ili automobilom jer je to jedini pristupni put do njihove nekretnine od javnog puta - …, s time da se provozu tužitelja preko nekretnine tuženika protivio prednik tuženika kao i tuženice, pa nema govora da bi tužitelji stekli dosjelošću pravo služnosti po čl. 229. st. 1. ZV prema kojem se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću ako ju posjednik povlasne nekretnine pošteno posjeduje izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine tome se ne protivio. U postupku je dokazano da su se tuženice i njihov prednik protivili prolasku tužitelja automobilom nudeći kako će im dozvoliti to pravo ako im u zamjenu za to pravo daju neku drugu nekretninu preko koje bi oni mogli doći do svoje, ili da to pravo kupe, a na što tužitelji nisu pristali. Stoga je sud prvog stupnja po čl. 229. st. 2. ZV odbio tužbeni zahtjev tužitelja. U toj je odredbi izričito propisano: „ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zloupotrebom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva“.

6.2. Međutim, presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi sama sebi i razlozima presude, dijelom presuda nema uopće razloga, dijelom u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, čime je ostvaren bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu upiru tužitelji.

6.3. Predmetni faktični kolni put teče preko više nekretnina. To je utvrđeno mjerničkim vještačenjem i jasno vidljivo na mjerničkoj skici. Provozu tužitelja protive se samo tuženice koje su vlasnice čestice preko koje prolazi srednji dio tog kolnog puta. Iz čitavog niza dokaza proizlazi kako se tužitelji i njihovi prednici koriste ovim kolnim putem, to jest, kako su posjedovali predmetnu služnost izvršavajući njezin sadržaj kroz znatno dulje od dvadeset godina, točnije barem od sredine 20. stoljeća kad je vlasnik i posjednik gospodujuće nekretnine, ali i posjednik stvarnog prava služnosti kolnika, bio djed I. tužiteljice I. R.1 koji je istu nekretninu 1962. darovao svom zetu V. P., ocu I. tužiteljice, koji je ondje ubrzo potom sagradio obiteljsku kuću. Čitav niz izvedenih dokaza ukazuje na zaključak kako posjed stvarne služnosti kolnika od strane vlasnika gospodujućeg dobra traje od sredine 20. stoljeća, u najmanju ruku od 1962.

6.4. Zaista je osnovan žalbeni razlog kako je predmetna stvarna služnost mogla biti stečena još dok su vlasnici gospodujuće nekretnine bili preci tužitelja, ili barem započeti dosijedanje prije no što su tužitelji postali njeni suvlasnici oko 1990. i 1991. Dapače, između 1962. i 1990. prošao je rok dosijedanja od 20 godina, te je moguće kako je služnost stečena dok je vlasnik bio V. P.. U ono vrijeme bila su na snazi pravna pravila Općeg građanskog zakonika („Justizgesetzsammlung“ 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 01. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, dalje: OGZ, primjenjuje se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, „Narodne novine“ broj: 73/91), odnosno propisi Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj: 6/80, 36/90, „Narodne novine“ broj 53/91., dalje: ZOVO) koji stjecanje stvarne služnosti dosjelošću propisuju na u osnovi jednak način kao i danas važeći ZV koji je na snazi od 1. siječnja 1997.

6.5. A to je od važnosti jer postoje dokazi koji ukazuju na zaključak kako se nije prednik tuženica oduvijek protivio posjedu stvarne služnosti vlasnika povlasne nekretnine. Jedan od tih dokaza je i ugovor zaključen 16. listopada 2003. između osam fizičkih osoba zainteresiranih u svezi predmetnog faktičnog puta, uključujući i prednika tuženica I. R.2 , i trgovačkog društva T. d.o.o. u kojem se konstatira kako predmetni faktični kolnik, opisan kao "zapadni dio nekretnine oznake čest. zem. 31/1 K.O. O. (čestica u vlasništvu društva T. d.o.o. na kojoj je kasnije sagrađen dućan), u širini od cca 3,00 metara prema jugu i sjeveru, a u cijeloj zapadnoj dužini nekretnine u naravi predstavlja put kojeg suugovaratelji iz ovog Ugovora koriste za prolaz automobilima i pješice preko 100 godina". Sadržaj ovog ugovora ukazuje na zaključak kako je protivljenje I. R.2 i tuženica započelo tek nakon 2003. godine. Ali i drugi dokazi, pa i iskazi nekih svjedoka koji su pripovijedali kako taj putu postoji jako dugo, preko 100 godina, i slično.

6.6. O svemu tome osporena presuda nema razloga niti su ocijenjeni dokazi koji ukazuju na stjecanje prava služnosti u periodu između 1962. i 1990. godine.

6.7. Zbog toga se osporena presuda ne može ispitati te je ostvarena bitna povreda procesnih propisa iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju se upravo poziva žalba tužitelja.

7. Stoga je valjalo po čl. 369. st. 1. ZPP rješenjem ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet istom prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

7.1. Kako ishod postupka još nije izvjestan valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka po čl. 166. st. 3. ZPP, a o troškovima nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

8. U ponovnom postupku sud će prvog stupnja izvesti sve dokaze koje stranke predlože na bine okolnosti, ocijeniti ih i utvrditi bitne činjenice, posebice one na koje je gore upućeno, uključujući i utvrđenje od kad traje posjed predmetne stvarne služnosti od strane onodobnih vlasnika gospodujućeg dobra, kakva je kvaliteta tog posjeda, od kad se I. R.2 protivio posjedu toga prava, te potom na njih primijeniti materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme dosijedanja, pa uvažavajući gore navedena shvaćanja ovog višeg suda donijeti novu zakonitu odluku.

U Zagrebu 27. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat, v.r.