REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pp-2666/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Korneliji Adamec, uz sudjelovanje Sanje Vidović, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene S. B., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine‟ broj 70/17., 126/19., 84/21. i 36/24.), povodom optužnog prijedloga VI. Policijske postaje Zagreb pod brojem … , nakon provedenog žurnog postupka, … ,

p r e s u d i o

I. Okrivljena: S. B., kći M. i M., rođena … . u

S., S. M., državljanka RH, OIB … , VSS, defektolog,

zaposlena, ostvaruje primanja u iznosu od 1.300,00 eura, udovica, majka dvoje djece, sa prebivalištem u Z., B. B. … , prekršajno neosuđivana, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak,

k r i v a  j e

što je … u 21.00 sati u stanu u Z., B. B. … ,

počinila psihičko i fizičko nasilje u obitelji na štetu svoje majke M. B., rođene … , koja je osoba starije životne dobi, na način da je vrijeđala svoju majku

M. B. riječima: "Jebem ti mater" što je više puta ponovila da bi je u jednom trenutku desnom rukom otvorenim dlanom uhvatila u predjelu glave i vukla za kosu, prilikom čega M. B. nije zadobila nikakve vidljive ozljede, a kada je pokušala nazvati policiju i obitelj, istrgnula joj je mobitel iz ruke, što je kod oštećene M.

B. stvorilo osjećaj straha i uznemirenosti,

dakle, počinila psihičko i tjelesno nasilje u obitelji prema majci, koja je osoba starije životne dobi, koje je kod žrtve izazvalo uznemirenost,

čime je počinila prekršaj iz članka 10. stavka 1. točka 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo po članku 22. stavku 5. istog Zakona,

pa joj se na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izriče

novčana kazna od 300,00 € (tristo eura).

Na temelju članka 40. stavka 1. Prekršajnog zakona okrivljenoj se uračunava vrijeme od uhićenja … u 14.20 sati do … u 17.30 sati,

kao 1 (jedan) dan zatvora, odnosno kao 39,82 € (trideset devet eura i osamdeset dva centa) novčane kazne, pa okrivljena ima za platiti još 260,18 € (dvjesto šezdeset eura i osamnaest centi).

Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljena je obavezna platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, priloženom uplatnicom, a u protivnom će se postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.

Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, sud upozorava okrivljenu da ako u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne, uplati dvije trećine preostalog iznosa izrečene novčane kazne, priloženom uplatnicom, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 2. i 3. Prekršajnog zakona, okrivljena je obvezna naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 € (dvadeset eura) u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, priloženom uplatnicom, u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, na temelju članka 152. stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Policijska uprava zagrebačka, VI. Policijska postaja Zagreb pod brojem … podnijela je … optužni prijedlog protiv okrivljene, zbog

djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljena je u svojoj obrani iskazala da se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Nije istina da je navedene zgode počinila psihičko i fizičko nasilje u obitelji prema majci M. B. jer ju nije vrijeđala pogrdnim riječima niti ju je udarila u predjelu glave odnosno vukla za kosu kako joj se to stavlja na teret, niti joj je uzela mobitel, jer njezina majka koja je osoba starije životne dobi budući je rođena 1939., ima već vidne znakove demencije, jer stalno gubi stvari, ne zna gdje ih ostavlja pa ih naknadno pronalazi, ali nju i njezinu djecu optužuje da joj kradu i sakrivaju stvari kao i da joj kradu novac. Dodaje da u stanu u ulici B. B. … koji je u vlasništvu njezine majke, sa njom živi njezin sin i ona, dok je ranije živjela i njezina kći, ali se ona se odselila u drugi stan, a s obzirom da ih sve skupa njezina majka konstantno psihički maltretira lažnim optužbama, odlučila je zbog svog lošeg zdravstvenog stanja jer joj je dijagnosticiran karcinom pluća da će podnijeti zahtjev za odlazak u mirovinu te ima namjeru odseliti iz Zagreba, a majci će prepustiti njezin stan, te prepustiti njezinoj sestri K. S. da se brine o njoj iako je i ona osoba od 90 godina, ali pretpostavlja da je ona zainteresirana da dobije i stan njezine majke, iako su i sin i ona godinama ulagali u stan a isto tako plaćali i sve režije, budući njezina majka ima mirovinu od samo 400,00 eura, tako da su u potpunosti neosnovane optužbe da bi je oni potkradali budući ne ostvaruje znatna primanja niti ima druge vrijednije imovine. Majci je predložila da ju smjesti u dom za umirovljenike, iako njezina mirovina ne bi pokrivala cijeli iznos koji je potrebno platiti za smještaj, ali su ona i njezina djeca bili spremni dodati razliku, no njezina majka je odbila tu mogućnost, a isto tako je odbila i njezinu ponudu da nađe ženu koja bi vodila o njoj brigu dok se sin i ona nalaze na poslu, što smatra da je nužno budući da zbog svog zdravstvenog stanja nije sposobna sama živjeti s obzirom da je bilo situacija kada je skoro izazvala požar u stanu i poplavu, ali su srećom to na vrijeme spriječili. Dodaje također da ne posjeduje nikakvu medicinsku dokumentaciju vezano za zdravstveno stanje svoje majke iako joj je u više navrata predlagala da je odvede na liječnički pregled kod neurologa upravo iz razloga kako bi počela koristiti terapiju koja bi usporila tijek bolesti, no majka nije htjela da je vodi kod liječnika.

2.1. Nakon što je okrivljenoj predočen iskaz svjedokinje M. B. koji je dala prilikom dolaska u policijsku postaju … , okrivljena navodi da ju majka

lažno optužuje, da nije točno da je njezina namjera da ukoliko ona ode u dom da uzme stan i da ga proda, već joj je rekla da će ona ostati vlasnica stana, a također joj je nudila da ukoliko joj se ne svidi dom u kojem joj je našla smještaj da je premjesti u neki drugi dom, ali ni na to nije pristala, te nije točno da bi je verbalno napala pogrdnim riječima niti uhvatila za kosu i počupala, a samo je istina da često ne zna gdje ostavi mobitel te onda nju i njezinog sina optužuje da su joj ga ukrali i sakrili.

2.2. Nakon što je okrivljenoj predočen iskaz svjedokinje K. S. koji je dala prilikom dolaska u policijsku postaju … , okrivljena navodi da je sestra

njezine majke K. S. neobrazovana ali vrlo lukava osoba koja ne dozvoljava pristup svom stanu i svemu što se događa u njezinoj u obitelji a želi znati sve što se događa u njihovoj obitelji te iako je njena kći radila u Švicarskoj i kupila tri stana, očito ima namjeru uzeti i stan njezine majke te iz tog razloga ju i ona lažno optužuje navodeći da je od njezine majke čula da na nju viče i da ju tuče što ništa nije istina.

3. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci M. B., K. S. i

K. B..

3.1. Svjedokinja M. B., majka okrivljene, koja je propisno upozorena,

otklonila blagodat nesvjedočenja i iskazala da je … oko 21.00 sati bila

u stanu u zgradi u Z., U. B. B. … , u kojem stanu stanuje sa kćeri

S. B. i unucima M. i K. B.. Naime, tog dana je

došla u nesuglasice sa svojom kćeri S. jer ona silom želi da ona ode u dom

za umirovljenike, ali ona ne želi ići budući se još uvijek dovoljno dobro osjeća da se može brinuti sama o sebi, a brine se i o ostalim članovima obitelji, odnosno kuha i čisti. S obzirom na to kćer je na nju vikala pogrdnim riječima: "Jebem ti mater" u više navrata a zatim ju rukom uhvatila za kosu i povukla te ju udarila po glavi, a osim toga ona i unuci su joj dali neki mobitel koji oni nisu koristili, a nakon ove svađe ga je ona uzela i nije joj ga više htjela vratiti. Njezina kći stalno govori da je ona dementna i da ju treba smjestiti u neku ustanovu, a smatra da ona želi doći u vlasništvo ovog stana budući stan treba njoj i njezinoj djeci. Međutim navodi da je ona njezino jedino dijete te da će nakon njezine smrti ionako naslijediti taj stan. Dodaje da je svojoj kćeri cijeli život pomagala, da je odgojila i othranila njezinu djecu, te smatra da se nema prava prema njoj tako ponašati. Nakon ovog događaja je bila jako uznemirena i potresena te je stoga slijedećeg jutra otišla kod svoje sestre K. S. kojoj je ispričala što se dogodilo, a i njezina sestra je kada ju je zvala putem telefona čula da je stanu svađa i galama te joj je sestra rekla da dođe k njoj, a zajedno sa sestrom je onda otišla na policiju kako bi prijavila ovaj događaj. Ona ne želi da njezina kćer i unuci izađu iz stana i ne želi nikome zlo, već samo želi da njezina kćer shvati da se ne može ovako ponašati i da ju

zato sud na to upozori.

3.2. Svjedokinja K. S., teta okrivljene, koja je propisno upozorena, otklonila blagodat nesvjedočenja i iskazala da vezano za događaj od … može

reći da je navečer oko 21.00 sati razgovarala putem telefona sa svojom sestrom

M. B. te je čula da je u stanu vika i galama odnosno da njezina kćer

S. na nju viče i galami a sestra joj se žalila i da ju tuče i vuče za kosu. Ona se zbog toga isto jako uplašila i uzrujala jer nije znala što će biti sa njezinom sestrom, te je kontaktirala policiju jer nije bila sigurna hoće li doći k njoj ili će ostati u stanu, te cijelu noć nije spavala, ali kada je sestra ujutro došla na njezinu adresu prebivališta, zajedno sa njom je otišla u policijsku postaju kako bi prijavili ponašanje njezine kćerke prema njoj jer smatra da to nije u redu ponašanje i da se ne smiju svađati niti njezina kćerka ne smije zahtijevati da ona proda stan i da ide u dom ako to njezina sestra ne želi.

3.3. Svjedok K. B., sin okrivljene, koji je propisno upozoren, otklonio blagodat nesvjedočenja i iskazao da je bio u stanu u kojem stanuje sa majkom S. B. i bakom M. B., te može reći da …

nije bilo nikakvog verbalnog i fizičkog nasilja njegove majke prema baki, već smatra da je ona majku lažno prijavila za navedeni događaj zbog činjenice da baka boluje od demencije, a smatra da ju je na to sve nagovorila njezina sestra K. S. koja je s predumišljajem njegovu majku kada je ona bila u dobi od 12 godina kada joj je slomila ruku i nije ju odvezla liječniku kako bi joj namjestili ruku, te je njegova majka ostala invalid. Smatra da je do ove prijave došlo isključivo iz razloga što njegova teta K. S. želi doći do stana koji je u vlasništvu njegove bake, te stoga i vrši takav negativa utjecaj na nju sa ciljem uništenja njihove obitelji.

3.4. Sud je u dokaznom postupku pročitao izvješće o uhićenju okrivljene, zapisnike o ispitivanju svjedoka M. B. i K. S., izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji i izvod iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske za okrivljenu iz kojeg je vidljivo da okrivljena nije pravomoćno prekršajno osuđivana unazad tri godine.

4. Sudac nije prihvatio obranu okrivljene koje je poricala počinjenje prekršaja, te je dinamiku događaja opisala suprotno navodima optužnog prijedloga i iskazu ispitane svjedokinje M. B., već je naglasak stavila na zdravstveno stanje svjedokinje

M. B., te na činjenicu da njezina majka M. B. odbija odlazak u dom

za umirovljenike ili pronalaženje osobe koja bi brinula o njoj, jer zbog bolesti više ne može sama voditi brigu o sebi i kućanstvu. Međutim, navode o zdravstvenom stanju svoje majke okrivljena nije mogla potkrijepiti odgovarajućom medicinskom dokumentacijom, navodeći da majka odbija odlazak na liječnički pregled. Nasuprot tome, svjedokinja M. B. je iskazivala jasno, životno, logično i uvjerljivo, te je detaljno opisala dinamiku predmetnog događaja, te općenito ponašanje okrivljene prema njoj. Stoga je sud njezin iskaz ocijenio vjerodostojnim, budući je svjedokinja uvjerljivije iskazivala od okrivljene, te je opisala upornost okrivljene u činjenju prekršaja, jer ju je vrijeđala pogrdnim riječima: "Jebem ti mater" u više navrata, a zatim ju fizički napala, te uzela mobitel, zbog čega je bila vidno uplašena i uznemirena. Sudac je također prihvatio i iskaz svjedokinje K. S., koja je o događaju imala posredna saznanja budući je prilikom telefonskog razgovora sa svojom sestrom M. B. čula viku i galamu u stanu u kojem žive M. B., njezina kćer

S. B. i unuk, odnosno da je S. B. vikala na M.

B., a i M. B. se žalila na ponašanje svoje kćeri navodeći da ju tuče i vuče za kosu, ocijenivši njezin iskaz vjerodostojnim, jer je također svjedočila životno i uvjerljivo. Sudac nije prihvatio iskaz svjedoka K. B., koji je iskazivao sukladno obrani okrivljene, ocijenivši njegov iskaz pristranim i nevjerodostojnim, a također i neusredotočenim na konkretan događaj, budući je opisivao događaje iz prošlosti obitelji koji nisu povezani sa prekršajem koji se okrivljenoj stavlja na teret. Sudac nije provodio suočenje između okrivljene i ispitanih svjedoka, budući da okrivljena, iako je bila upoznata sa terminom održavanja ročišta na kojem su ispitani svjedoci, nije pristupila na ročište.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći sve provedene dokaze,

kako pojedinačno, tako i u njihovoj povezanosti, sudac na temelju slobodne ocjene dokaza i postojanja činjenica, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljena počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret, odnosno da je … u 21.00 sati u stanu u Z., B. B.

… , počinila psihičko i fizičko nasilje u obitelji na štetu svoje majke M. B.,

rođene … , koja je osoba starije životne dobi, na način da je vrijeđala svoju majku M. B. riječima: "Jebem ti mater" što je više puta ponovila da bi je u jednom trenutku desnom rukom otvorenim dlanom uhvatila u predjelu glave i vukla za kosu, prilikom čega M. B. nije zadobila nikakve vidljive ozljede, a kada je pokušala nazvati policiju i obitelj, istrgnula joj je mobitel iz ruke, što je kod oštećene M. B. stvorilo osjećaj straha i uznemirenosti, a što ispunjava biće prekršaja iz članka 10. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kažnjivo po članku 22. stavku 5. istog Zakona pa ju je proglasio krivom te joj izrekao novčanu kaznu koju smatra primjerenom počinjenom prekršaju kao i prekršajnoj odgovornosti okrivljene.

6. Odlučne činjenice o kojima ovisi prekršajna odgovornost okrivljene, Sud je utvrdio na temelju provedenih dokaza, koje je Sud prihvatio kao relevantne i zakonite, odnosno da su okrivljena i M. B. kćer i majka, te stoga predstavljaju osobe na koje se odnosi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, kao i činjenicu da je M.

B. rođena … , te predstavlja osobu starije životne dobi. Prekršajnu odgovornost okrivljene sudac je utvrdio na temelju iskaza ispitane svjedokinje M.

B., čije iskaz je Sud cijenio kao istinit, jer je dan uvjerljivo, iskreno, sigurno i zrelo. Sud nije našao niti jednu indiciju da bi naveden iskaz bio neistinit ili da bi bio dan pod utjecajem sestre M. B., K. S. kako to insinuira obrana okrivljene i svjedok K. B., navodeći da je ista zainteresirana za stan u kojem stanuje okrivljena sa majkom, odnosno da je majka dementna i da stalno gubi stvari, te da je tako izgubila i mobitel, a ne da bi joj ga ona uzela. S obzirom na sve navedeno, sudac je okrivljenu proglasio krivom za djelo prekršaja koje joj se stavlja na teret i izrekao joj je novčanu kaznu u iznosu od 300,00 eura, za djelo prekršaja iz članka 22. stavka 5.

Zakona o zaštiti nasilja u obitelji, a za ovo djelo prekršaja propisana je novčana kazna u iznosu od najmanje 1.700,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 70 dana,

držeći da će se upravo izrečenom novčanom kaznom u navedenom iznosu postići svrha kažnjavanja. Sudac okrivljenoj nije utvrdio otegotnih okolnosti, dok joj je kao olakotno cijenio dosadašnju prekršajnu neosuđivanost, iz kojih razloga joj je izrečena kazna ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa novčane kazne. Prilikom izricanja iste, sudac je imao u vidu i samu prirodu prekršaja, te utvrđene okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen. Sud smatra da će se ovom sankcijom postići svrha kažnjavanja, kao i da ova kazna ujedno predstavlja i društvenu osudu za izvršeno djelo prekršaja pa se njome postiže svrha generalne i specijalne prevencije te se utječe na okrivljenu da shvati neprihvatljivost ovakvog ponašanja i da ubuduće ne čini ova ili slična djela prekršaja. Sud smatra da je u konkretnoj situaciji nužno reagirati takvom kaznom, čime će se okrivljenoj jasno staviti do znanja da je nasilničko ponašanje u obitelji apsolutno neprihvatljivo, a time će i svima ostalima dati do znanja da je činjenje obiteljskog nasilja zabranjeno, a posebno prema osobama starije životne dobi koje predstavljaju naročito ranjivu skupinu društva, a da je kažnjavanje počinitelja pravedno. U izrečenu kaznu zatvora okrivljenoj je uračunato vrijeme za koje je bila lišena slobode, a u smislu odredbe članka 40. Prekršajnog zakona pa joj je novčana kazna zatvora umanjena za jedan dan zatvora, odnosno 39,82 eura, te okrivljena ima za platiti još 260,18 eura. Sudac je u konkretnom slučaju prema okrivljenoj primijenio odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, na način da je okrivljenoj omogućio da plaćanjem dvije trećine preostalog iznosa izrečene novčane kazne ista bude smatrana plaćenom u cijelosti.

7. S obzirom da je okrivljena proglašena krivom obavezna je naknaditi troškove prekršajnog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine‟ broj 18/13.) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kn, ali je u presudi izražena u eurima sukladno članku 42. i 92. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023., a određena visina paušalnog iznosa troškova postupka primjerena je složenosti i trajanju postupka, kao i imovnom stanju okrivljene.

8. Okrivljenoj sudac nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji žrtvi nasilja u obitelji M. B. i zaštitnu mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva, jer u konkretnom slučaju sud smatra, cijeneći sve okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen kao i ponašanje i ličnost okrivljene, a posebno činjenicu da se radilo o izoliranom događaju, da okrivljena brine o majci, kao i da žive u istom stanu, da će se okrivljena i bez izricanja zaštitne mjere ubuduće kloniti činjenja prekršaja i da će se izricanjem novčane kazne postići svrha kažnjavanja.

U Zagrebu …

Zapisničar

Sudac

Sanja Vidović, v.r.

Kornelija Adamec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od osam dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu, na adresu Zagreb, Turinina 3, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. Okrivljenoj S. B.. Z., B. B. … ,

2. Tužitelju VI. Policijska postaja Zagreb,

3. Žrtvi M. B., Z., B. B. … ,

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad, PU Novi Zagreb, po pravomoćnosti,

5. Pismohrana.