Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-73/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sucu Tomislavu Jurlini, na prijedlog sudskog savjetnika Andreja Margarina, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa generalni punomoćnik Milomir Gustin, dipl. iur., protiv tuženika URSUS LOV j.d.o.o. za gospodarenje lovištem, Zadar, Frane Alfirevića 3, OIB: 69031114540, kojeg zastupa član uprave Šimun Buljan, Zadar, Ulica Frane Alfirevića 3, radi isplate 424,71 eura, bez održavanja ročišta, 26. kolovoza 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku URSUS LOV j.d.o.o. za gospodarenje lovištem, OIB; 69031114540, Frane Alfirevića 3, 23000 ZADAR, isplatiti tužitelju CROATIA osiguranju d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, iznos od ukupno 424,71 EUR (četristodvadesetčetiri eura i sedamdesetjedan cent) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi koja se određuje za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tuženika preko presuđenog u točki I. i to :

a) u dijelu u kojem potražuje zatezne kamata za razdoblje od 19. srpnja 2021. do 30. lipnja 2022.,

b) u dijelu u kojem potražuje za dan 1. siječnja 2023. zateznu kamatu koja teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i

c) u dijelu u kojem potražuje zatezne kamate u razdoblju od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate uz uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za daljnjih 5 (pet) postotnih poena.

III. Nalaže se tuženiku URSUS LOV j.d.o.o. za gospodarenje lovištem, OIB; 69031114540 naknaditi tužitelju CROATIA osiguranju d.d., OIB: 26187994862 parnični trošak u iznosu od 26,54 EUR (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa) sa zateznim kamatama, tekućim od 26. kolovoza 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, dok se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova postupka za daljnji iznos od 13,27 EUR (trinaest eura i dvadesetsedam centi) odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 7. ožujka 2024. protiv tuženika podnio tužbu Općinskom sudu u Zadru.

1.1. U tužbi u bitnom navodi da je 19.lipnja 2021. godine, na kolniku ceste L63010, mjesto Deringaj, općina Gračac, došlo do izleta divljači ( srna ) iz lovišta kojim gospodari tuženik na označenu prometnicu, kojom prilikom je prednje navedena divljač udarila u osobno vozilo marke Peugeot 307, reg. oznake ZD 331- KV, koje se kretalo uredno svojom prometnom trakom, a istim je upravljao vozač Željko Dukić. Zbog navedenog naleta divljači iz lovišta kojim gospodari tuženik i udara u prednje navedeno vozilo da je nastala imovinska šteta na vozilu marke Peugeot 307 u vlasništvu Željka Dukića, a koje vozilo je na dan predmetnoga štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja br.; 011805501798 s pokrićem sudara sa životinjama prema Uvjetima automobilskog kaska tužitelja.

1.2. Vlasnik oštećenoga vozila reg. oznake reg. oznake ZD 331-KV, vl. Željko Dukić podnio je temeljem zaključenog ugovora o osiguranju zahtjev za naknadu pretrpljene štete na oštećenom vozilu. Tužitelj je temeljem uvida u dostavljenu dokumentaciju u pogledu osnova i visine nastale štete na vozilu, dana 19. srpnja 2021., te primjenom Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska, izvršio plaćanje naknade štete u iznosu od 3.200,00 kn / 424,71 EUR.

1.3. Tuženik da je imatelj divljači koja je u predmetnom štetnom događaju uzrokovala štetu za koju je tužitelj isplatio naknadu iz osiguranja. Ista je divljač na javnu prometnicu potekla iz lovišta kojim gospodari tuženik, zbog čega tuženik da je pasivno legitimiran u ovome parničnom postupku.

1.4. Nadalje, divljač na prometnici da se smatra opasnom stvari pa za štete koju divljač u tim okolnostima počini trećima, postoji odgovornost njezina imatelja prema konceptu objektivne odgovornosti za štetu, da sukladno odredbi čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

1.5. Tužitelj da je pozvao tuženika na plaćanje regresnoga duga mirnim putem, no, isti se na poziv oglušio.

2. Općinski sud u Zadru se rješenjem poslovni broj 24 P-487/2024-2 od 11. ožujka 2024 oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te je po pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupio Trgovačkom sudu u Zadru.

3. Rješenjem Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-73/2024-5 od 18. travnja 2024. tuženiku je uz odgovarajuća upozorenja dostavljena tužba s prilozima, te je pozvan u roku od 30 dana podnijeti pisani odgovor na tužbu. To rješenje je tuženiku dostavljeno 23. travnja 2024.

4. Tuženik je unutar ostavljenog mu roka, 22. svibnja 2024. godine sudu dostavio pisani odgovor na tužbu, kojeg je sud isti dan dostavio tužitelju.

4.1. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva i to "prvenstveno njegovu materijalnopravnu osnovu", te za navedeno daje opsežno obrazloženje. U odnosu na činjenice istaknute u tužbi tuženik navodi da ne može dati svoje očitovanje o činjeničnom supstratu kako ga je iznio tužitelj jer da istom tužitelj u tužbi ne nudi ni prilaže nikakve dokaze.

4.2. Tuženik opširno iznosi i obrazlaže svoja pravna shvaćanja, poziva se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, kritizira sudsku praksu, tijela zakonodavne i izvršne vlasti, te hvali zakonodavna rješenja nekih stranih država, u kojima je divljač res nullius.

4.3. Tuženik u bitnom ističe pravna shvaćanja prema kojima kasniji zakon derogira raniji i da posebni zakon derogira opći, da bi se radilo o temeljnim pravnim načelima primjenjivim i u ovom slučaju, pa da bi u ovom slučaju bila primjenjiva jedino odredba članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18., 32/19., 32/20., dalje: ZL), koja zakonska odredba bi temeljem odredbe članka 77. stavka 2. ZL kao poseban zakon isključivala primjenu Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) po pitanju odgovornosti lovoovlaštenika za štetu naletom vozila na divljač. Po tuženikovom pravnom shvaćanju lovoovlaštenik bi za takvu štetu odgovarao jedino ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, a što ovdje nije slučaj.

5. Ovaj parnični postupak sukladno odredbi članka 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP) spada u sporove male vrijednosti.

5.1. Odredbama članka 461.a stavaka 3. i 4. ZPP je propisano da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, a da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

5.2. Tuženik je na netom citirane zakonske odredbe upozoren u pozivu na podnošenje odgovora na tužbu.

5.3. Niti jedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta.

6. Sud nije smatrao potrebnim održati ročište u ovoj pravnoj stvari radi provođenja dokaznog postupka jer je smatrao da sve odlučne činjenice može utvrditi ili kao nesporne činjenice, koje nije potrebno utvrđivati temeljem odredbe članka 221. stavka 1. ZPP, ili na temelju isprava priloženih u spis, a što predstavlja pravilo u postupcima pred trgovačkim sudom temeljem odredbe članka 492.a ZPP.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Suprotno navodu tuženika iz odgovora na tužbu opisanom pod 4.1., tužitelj je o svojim činjeničnim navodima iz tužbe, koji su jasni, predložio i priložio odgovarajuće dokaze. Stoga se tuženik na te činjenične navode mogao očitovati, te ih barem općenito osporiti, ukoliko ih ne priznaje, pa je iz odgovora na tužbu za zaključiti da činjenične navode tužbe tuženik ne osporava.

8.1. Stoga je sud na temelju neosporenih tvrdnji tužitelja utvrdio slijedeće činjenice:

- da je 19.lipnja 2021. godine, na kolniku ceste L63010, mjesto Deringaj, općina Gračac, došlo do izleta divljači ( srna ) iz lovišta kojim gospodari tuženik na označenu prometnicu, kojom prilikom je prednje navedena divljač udarila u osobno vozilo marke Peugeot 307, reg. oznake ZD 331-KV, koje se kretalo uredno svojom prometnom trakom, a istim je upravljao osiguranik tužitelja Željko Dukić,

- da je uslijed udara divljači u vozilo nastala imovinska šteta na opisanom vozilu u vlasništvu Željka Dukića,

- da je predmetno vozilo na dan predmetnoga štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja br.; 011805501798 s pokrićem sudara sa životinjama prema Uvjetima automobilskog kaska tužitelja,

- da je tužitelj dana 19. srpnja 2021. svome osiguraniku izvršio plaćanje naknade štete u iznosu od 3.200,00 kn / 424,71 EUR,

- da je predmetna divljač na javnu prometnicu istrčala iz lovišta kojim gospodari tuženik.

8.2. Činjenice opisane pod 8.1., koje je sud utvrdio kao nesporne, nisu u suprotnosti sa ispravama koje je u spis priložio tužitelj. Naprotiv, kada bi iste bile i osporene, njihovo postojanje bi se moglo utvrditi na temelju tih isprava: zahtjeva za naknadom štete, police osiguranja, prometne dozvole, potvrde MUP PP Gračac od 1. srpnja 2021., naloga za doznaku i izvatka po transakcijskom računu, fotografija vozila i Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska.

9. Odredbom članka 80. stavka 6. ZL za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, ako je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe ZOO, sve u smislu odredbe članka 76. stavka 2. ZL koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako tim zakonom nije propisano drukčije.

9.1. Pravno shvaćanje opisano pod 9. je općeprihvaćeno u sudskoj praksi, a to pravno shvaćanje pravilnim smatra i ovaj sud, te ga prihvaća, dok ne smatra pravilnim pravno shvaćanje tuženika prema kojem bi lovoovlaštenik odgovarao za štetu nastalu naletom vozila na divljač jedino u situaciji kada bi šteta nastala zbog provođenja lova.

9.2. Divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar. Stoga u slučaju kada je do štete u lovištu došlo naletom vozila na divljač, a nije se provodio lov, lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbi članaka 1063. i 1064. ZOO. Naime, za štetu od opasnih stvara odgovara njezin vlasnik (članak 1064. ZOO-a), odnosno, umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Kako je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (članak 3. ZL-a), to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu kauzaliteta, a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a je na tuženiku. On se prema odredbama članka 1067. stavaka 2. i 3. navedenog Zakona može osloboditi odgovornosti u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

9.3. U ovom postupku tuženik nije niti istakao opisane činjenice koje bi ga mogle osloboditi od odgovornosti u cijelosti ili djelomično, pa iste nisu ni utvrđivane.

9.4. Prema odredbi članka 963. stavka 1. ZOO isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Stoga je na tužitelja kao osiguratelja prema toj zakonskoj odredbi prešlo pravo ostvarivati predmetnu tražbinu prema tuženiku, do visine od isplaćenih 3.200,00 kuna / 424,71 eura.

10. Na temelju dokaza – izvida štete od 5. srpnja 2021., kojeg je tužitelj priložio u spis (l.s. 14), te primjenom zakonske odredbe članka 223. stavka 1. ZPP, sud je utvrdio da bi šteta na vozilu osiguranika tužitelja odgovarala iznosu kojeg je tužitelj isplatio svom osiguraniku.

10.1. Izvid štete je sukladan drugim dokazima sadržanim u spisu predmeta, osobito priloženim fotografijama vozila, a jedinice mjere i količine u izvidu štete su razumne i logične, pa sud taj izvid štete u cijelosti prihvaća.

10.2. Naime, iz izvida štete sačinjenog po tužitelju proizlazi da je na vozilu osiguranika tuženika bilo potrebno zamijeniti vjetrobransko staklo, set ljepila vjetrobranskog stakla i dvije patrone ljepila, te da je bilo potrebno popraviti i lakirati krov.

10.3. Potrebno radno vrijeme za popravke iznosilo je 3 sata i 20 minuta, a potrebno radno vrijeme za lakiranje iznosilo je 4 sata i 40 minuta. Cijena radnog sata lakirera i izvođača ostalih radova iznosila je 110,00 kuna. To znači da je ukupno potrebno vrijeme rada za popravak i lakiranje vozila osiguranika tužitelja iznosilo 8 radnih sati po cijeni od 110,00 kuna za 1 sat, što ukupno iznosi 880,00 kuna. Kada se na taj iznos doda 25% sa osnove poreza na dodanu vrijednost, dobije se iznos od 1.100,00 kuna.

10.4. Iz izvida štete proizlazi da je za lakiranje predmetnog vozila bilo potrebno utrošiti lakirerski potrošni materijal u vrijednosti od 947,49 kuna.

10.5. Iz izvida štete nije razvidna visina vrijednosti dijelova potrebnih za zamjenu (vjetrobransko staklo, set ljepila vjetrobranskog stakla i dvije patrone ljepila), pa je njihovu vrijednost sud utvrdio primjenom zakonske odredbe 223. stavka 1. ZPP, prema kojoj odredbi, ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni. Odlučujući prema slobodnoj ocjeni sud je procijenio da su ti dijelovi u vrijeme nastanka štete, ukupno sa pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, vrijedili 1.200,00 kuna.

10.6. Kada se zbroje iznosi utvrđeni pod 10.3., 10.4. i 10.5. dobije se iznos visine štete na vozilu osiguranika tuženika od 3.247,49 kuna, pa je tužbeni zahtjev u odnosu na glavni dug valjalo prihvatiti u cijelosti.

11. Temeljem članka 29. stavka 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok temeljem članka 183. stavaka 1. i 2. ZOO dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze.

11.1. Na listu spisa 17 nalazi se izvansudska opomena od 10. lipnja 2022. kojom tužitelj poziva tuženika da mu ispuni predmetnu obvezu u roku od 15 dana.

11.2. U spis nije priložena dostavnica/povratnica na temelju koje bi se moglo točno utvrditi kada je tuženik primio predmetnu izvansudsku opomenu, pa je tu činjenicu sud utvrdio prema slobodnoj ocjeni, primjenom zakonske odredbe 223. stavka 1. ZPP, te je na taj način utvrdio da bi je tuženik primio 15. lipnja 2022. Ovo smatrajući da bi bilo normalno da je tužitelj predmetnu pošiljku odaslao tuženiku isti dan kada ju je sastavio, te da je uobičajeno da do dostave pošiljke putem pošte protekne nekoliko dana, te da je 10. lipnja 2022. bio petak.

11.3. Kako je u samoj izvansudskoj opomeni tužitelj ostavio tuženiku rok za ispunjenje obveze od 15 dana, obveza je dospjela protekom tog roka, a zatezne kamate su počele teći prvog idućeg dana, odnosno 1. srpnja 2022. Iz tog razloga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje zatezne kamate za razdoblje koje je prethodilo utvrđenom dospijeću tužiteljeve tražbine, pa je odlučeno kao pod II. a) izreke.

11.4. Obzirom da je u tužbi tužitelj dvostruko zatražio isplatu zateznih kamata za dan 1. siječnja 2023., jednom prema kamatnoj stopi koja se primjenjivala do prethodnog dana (31. prosinca 2022.), a jednom po stopi koja se primjenjuje od toga dana, za dan 1. siječnja 2023. je valjalo odrediti plaćanje zatezne kamate koja se uslijed zakonskih izmjena primjenjuje od toga dana, a odbiti zahtjev za plaćanje zatezne kamate za dan 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. b) izreke.

11.5. Predmetna obveza ne proizlazi iz trgovačkog ugovora, pa zatezne kamate teku po stopi propisanoj za "ostale odnose". Stoga je tužitelju priznata zatezna kamata po toj stopi i za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate, a za razliku, odnosno uvećanje visine kamatne stope za daljnjih 5 postotnih poena u navedenom razdoblju, tužbeni zahtjev je valjalo odbiti. Iz tog razloga je odlučeno kao pod II. c) izreke.

12. Tužitelj je u tužbi postavio zahtjev za naknadom troškova postupka tražeći iznos od 13,27 EUR za sudsku pristojbu na tužbu i 26,54 EUR za sudsku pristojbu na presudu.

12.1. Obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP., tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Pritom je sud trebao temeljem članka 155. ZPP utvrditi koji su troškovi bili potrebni za vođenje parnice, ocjenjujući sve relevantne okolnosti.

12.2. Tužitelju je za vođenje parnice bio potreban trošak sudske pristojbe na tužbu, koju je platio, te sudske pristojbe na presudu, koju će biti u obvezi platiti nakon što mu ova presuda bude dostavljena, sve sukladno odredbama članka 3. stavaka 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23. dalje: ZSP).

12.3. Obzirom na visinu predmeta spora od 424,71 EUR, visina sudske pristojbe na tužbu i sudske pristojbe na presudu propisana je u Tar. br. 1. i Tar. br. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23.) u iznosu od 26,54 EUR.

12.4. Temeljem članka 7. stavka 1. ZSP za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom. Stoga je tužitelj pravilno zatražio naknadu troškova sa osnove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR, što mu je valjalo priznati.

12.5. Međutim, u članku 7. stavku 2. ZSP propisano je da na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke.

12.5.1. Kako će predmetna odluka biti tužitelju dostavljena u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava, na istu odluku će tužitelj biti u obvezi platiti sudsku pristojbu u iznosu od 13,27 EUR, ukoliko ju plati u roku od tri dana.

12.5.2. Stoga je tužitelju priznat po osnovi sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, odnosno u polovici propisanog (i zatraženog) iznosa, koliki trošak mu je po toj osnovi bio potreban za vođenje parnice, Daljnji iznos od 13,27 EUR mu nije potreban za vođenje parnice jer će plaćanje tog iznosa tužitelj izbjeći ukoliko sudsku pristojbu na presudu plati u roku od tri dana, pa je zahtjev za naknadom troškova postupka za taj iznos valjalo odbiti kao neosnovan.

12.6. Tužitelj ima pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka koje teku od donošenja prvostupanjske presude, pa kako je isti postavio takav zahtjev, navedene kamate su mu i dosuđene.

13. Primjenom odredbi članka 43. i članka 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) sudske odluke je nužno prilagoditi uvođenju eura kao službene valute. Stoga je sve iznose izražene u kunama valjalo uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450 preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe članka 14. navedenog zakona.

U Zadru 26. kolovoza 2024.

Sudski savjetnik

Sudac

Andrej Margarin

Tomislav Jurlina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Rok za žalbu iznosi 15 (petnaest) dana. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Žalba protiv ove odluke ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku,

- u spis.

Broj zapisa: 9-3086b-82e6f

Kontrolni broj: 088a0-c95d2-390f3

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=TOMISLAV JURLINA, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.