REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-537/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja ANTON MARIĆ, vlasnik obrta za izradu tendi i aluminijske bravarije MARIĆ, Kanfanar, Kurili 21/F, OIB 44486933768, kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Milanović, odvjetnik iz Rovinja, Driovier 31/II, protiv tuženika RI BAROVI d.o.o. Rijeka, D. Tadijanovića 5, OIB 02585902426, kojeg zastupa punomoćnik Florijan Matić, odvjetnik iz Rijeke, Korzo 22, radi isplate iznosa od 2.916,45 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-278/2019-27 od 28. studenog 2022., 26. kolovoza 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-278/2019-27 od 28. studenog 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-278/2019-27 od 28. studenog 2022., održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-381/19 od 25. travnja 2019. koje je donio javni bilježnik Zoran Vrsalović iz Rijeke, Korzo 40, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju 21.974,00 kn / 2.916,45 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 13.588,75 kn / 1.803,54 EUR od 23. prosinca 2017. do isplate, te 8.385,25 kn / 1.112,91 EUR od 1. ožujka 2018. do isplate, te u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da naknadi tužitelju trošak ovršnog postupka koji je odredio javni bilježnik u iznosu od 2.029,68 kn / 269,38 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. travnja 2019, pa do isplate (točka I. izreke). U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 10.570,00 kn / 1.402,88 EUR.
2. Na ovaj način presudio je prvostupanjski sud jer je zaključio da je potraživanje tužitelja po osnovi ugovora o djelu (izrada i montaža elektromotornih tendi), osnovano s obzirom da su stranke bile u ugovornom odnosu iz čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Potraživanje iznosa od 2.916,45 EUR se odnosi na dva računa - otpremnice broj 168-0002-15 od 22. prosinca 2017., u iznosu od 13.588,75 kn i broj 15-0002-15 od 28. veljače 2018. u iznosu od 8.385,25 kn. Prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik nije dokazao da je uredno reklamirao nedostatke tužitelju od prosinca 2014. do prosinca 2017. i u veljači 2018. godine od kada datiraju utuženi računi te je prošlo zakonsko vrijeme da bi se uopće moglo raditi o otklanjanju nedostataka na tužiteljev trošak (tuženik istaknuo prigovor da je riječ o trošku nastalom radi otklanjanja nedostatka). Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07; dalje: ZPP - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, „Narodne novine“ broj: 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12; dalje: Tarifa).
3. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U pretežitom dijelu žalbe tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje te zaključke suda na temelju izvedenih dokaza. Navodi da je osporio osnovu i visinu zahtjeva, da se presuda temelji na stranačkim iskazima, te računima, dok nije jasno temeljem čega je sud utvrdio visinu zahtjeva, da tužitelj nije dostavio dokaze da je dostavio ponude tuženiku; da je nedostatke otklanjao dva puta jer je tako proizlazilo iz dogovora stranaka; da se visina zahtjeva ne može utvrditi iz iskaza stranaka. Predlaže preinačiti pobijanu odluku, podredno ukinuti i vratiti na ponovni postupak.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši presudu, u pobijanom dijelu, na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje da je ona pravilna i zakonita.
6. Prije svega valja istaknuti kako je u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
7. Kako pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u sporu male vrijednosti ne može biti predmet ispitivanja u žalbenom postupku jer nisu prihvatljiva žalbena osnova za ispitivanje prvostupanjske presude, budući da odredba čl. 467. st. 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Stoga žalbene navode koji se odnose na osporavanje visine tj. pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu, da tuženiku nisu dostavljene ponude, da je nedostatke otklanjao dva puta jer je tako proizlazilo iz dogovora stranaka, te ocjena iskaza zakonskih zastupnika stranaka, ovaj sud u predmetnom sporu male vrijednosti nije mogao ocjenjivati.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati 21.974,00 kn kao cijenu za radove izrade i montaže elektromotornih tendi na ugostiteljskom objektu Karolina u Rijeci. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu iz ugovora o djelu temeljem računa - otpremnice broj 147-0002-15 od 4. prosinca 2014. koji se odnosi na uslugu izrade i montaže elektromotornih tendi i ostalih popratnih poslova čija cijena je iznosila 490.000,00 kn i temeljem računa - otpremnice broj 146-0002-15 od 4. prosinca 2014. koji se odnosi na građevinske radove čija je cijena iznosila 150.000,00 kn, za što je tuženik uredno platio 640.000,00 kn.
10. Polazeći od utvrđenja da je usluga izrade i montaže elektromotornih tendi i ostalih popratnih poslova izvršena 2014. godine i da su ti radovi uredno plaćeni tužitelju, radovi koji su izvršeni prema računu - otpremnici broj 168-0002-15 od 22. prosinca 2017. u iznosu od 13.588,75 kn, i broj 15-0002-15 od 28. veljače 2018. u iznosu od 8.385,25 kn, a s obzirom na vrijeme izvršenja posla ne mogu svrstati pod otklanjanje nedostataka jer je protekao rok od dvije godine od primitka obavljenog posla (2014. godina). Prvostupanjski sud utvrđuje da nije riječ o skrivenim nedostacima jer je tenda i njeno podizanje i spuštanje odmah dostupno provjeri tuženiku. Druge dostavljene ponude (od strane tuženika) se odnose na drugi objekt, a ne na objekt Karolina o kojem se ovdje radi te po tim ponudama nije došlo do realizacije posla, i po tim ponudama ne može se računati bilo kakav rok za otklanjanje nedostataka.
11. Stoga prvostupanjski sud pravilno prihvaća tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 21.974,00 kn / 2.916,45 EUR, temeljem odredbe čl. 590. ZOO-a, te u odnosu na zatražene kamate, primijenio odredbu čl. 29. st. 1. i čl. 183. st. 1. ZOO-a.
12. Sukladno čl. 590. ZOO-a, ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu naknadu.
13. Odluka o parničnom trošku ispitana je kako kvalitativno u odnosu na osnovu dosuđenog troška u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i kvantitativno u smislu odredbe iz čl. 155. ZPP-a u odnosu na visinu dosuđenih troškova. U obrazloženju odluke o parničnom trošku sud je vrlo detaljno naveo za koje radnje, i u kojem iznosu i na temelju kojeg materijalnog propisa je donesena odluka o parničnom trošku. Isto tako, osim što samo općenito osporava odluku o parničnom trošku, žalitelj u žalbi ne navodi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnim troškovima.
14. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 26. kolovoza 2024.
Sutkinja
Ana Cvitković
Broj zapisa: 9-3086b-7978b
Kontrolni broj: 0727b-045c1-1d2fe
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ana Cvitković, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
