Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž R-88/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz K., T. p.h. 1b, OIB: ….., zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku iz Z., Z. br. 17/II, protiv tuženika C. za odgoj i obrazovanje D. iz Z., P. T. Š. 2, OIB: ………, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., I. 16, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-323/2023-17 od 29. srpnja 2024., dana 23. kolovoza 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika C. za odgoj i obrazovanje D. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-323/2023-17 od 29. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbija se prigovor tuženika C. za odgoj i obrazovanje D. od 25. srpnja 2024. protiv rješenja o sudskoj pristojbi od 16. srpnja 2024. poslovnog broja Pr-323/2023-15 te se citirano rješenje potvrđuje.“

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio tuženik iz razloga što smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo i to čl. 11. st. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama. Naime, navodi da je tuženik pravna osoba koja je u 100% vlasništvu R. H., a što slijedi iz izvatka iz sudskog registra. U obavljanju svojih javnih ovlasti, pa tako osim onih vezanih za socijalnu skrb i onih koji se odnose na područje obrazovanja, tuženik mora i zapošljavati adekvatne djelatnike i s njima regulirati radne odnose. Stoga prema stajalištu tuženika, regulacija radnih odnosa sa zaposlenicima s kojima ostvaruje svoju javnu djelatnost i na području obrazovanja, neizostavno mora proizlaziti iz javnih ovlasti tuženika kao poslodavca. Predlaže uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti te prema potrebi predmet vratiti na ponovan postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje ovaj drugostupanjski sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/2022 i 114/2022, - u daljnjem tekstu: ZPP) kao i da je materijalno pravo pravilno primijenjeno, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. istog Zakona.

6. Odredbom čl. 11. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23 - u daljnjem tekstu: ZSP) propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođeni osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, dok je st. 3. propisano da su od plaćanja pristojbi oslobođeni radnici u sporovima i drugim postupcima u vezi s ostvarivanjem njihovih prava iz radnog odnosa.

7. Iz spisa predmeta slijedi da je tužitelj pokrenuo postupak protiv tuženika radi isplate razlike plaće te da je donesena pravomoćna presuda zbog ogluhe i presuda bez održavanja rasprave. Tuženik je podnio i prijedlog za povrat u prijašnje stanje, povodom kojeg je također doneseno pravomoćno rješenje kojim se prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbija kao neosnovan.

8. Rješenjem prvostupanjskog suda od 16. srpnja 2024. naloženo je tuženiku platiti sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 102,20 EUR; presudu zbog ogluhe u iznosu od 51,10 EUR; prijedlog za povrat u prijašnje stanje u iznosu od 51,10 EUR; rješenje o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje u iznosu od 102,20 EUR, sve u ukupnom iznosu od 306,60 EUR.

9. Protiv citiranog rješenja prigovor je izjavio tuženik navodeći da osoba-tijelo koje obavlja javne ovlasti nije dužna platiti sudsku pristojbu kao i da je osnivač istog R. H. što slijedi iz izvatka iz sudskog registra.

10. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je prigovor odbio kao neosnovan nalazeći da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe ZSP, jer se radi o sporu iz radnog odnosa između tužitelja kao radnika tuženika i tuženika kao poslodavca tužitelja odnosno ne radi se o postupku proizašlim iz obavljanja javnih ovlasti tuženika. Sa ovakvim zaključkom suda prvog stupnja slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

11. U konkretnom slučaju, u pravu je tuženik da se radi se o pravnoj osobi koja obavlja javne ovlasti, međutim, nisu od plaćanja sudske pristojbe oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti ili koja imaju status tijela javnih ovlasti u svakom slučaju. Kao što je već gore izneseno, ovdje je riječ isključivo o radnom sporu zbog neisplate plaće između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca, a ne o postupku koji bi proizašao iz obavljanja javnih ovlasti tuženika (primjerice socijalne usluge savjetovanja i pomaganja, socijalne usluge boravka i smještaja i dr.), pa ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor tuženika od 25. srpnja 2024. protiv rješenja o sudskoj pristojbi od 16. srpnja 2024. poslovni broj Pr-323/2023-15.

12. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

U Zadru, 23. kolovoza 2024

Sutkinja

Sanja Prosenica