Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kv II-326/2024-3
Kir-787/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. J., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja sutkinje istrage Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kir-787/2024-5 od 14. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. kolovoza 2024.
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog R. J. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem sutkinja istrage Županijskog suda u Varaždinu je, na temelju čl. 127. st. 1. u vezi čl. 123. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje: ZKP/08 ), protiv okrivljenog R. J. odredila istražni zatvor zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11, a koji može trajati najdulje jedan mjesec od dana lišenja slobode, odnosno od 12. kolovoza 2024.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljeni R. J. po branitelju po službenoj dužnosti D. G., odvjetniku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu preinači pobijano rješenje na način da se okrivljeniku ukine istražni zatvora.
3. Žalba okrivljenika nije osnovana.
4. Povodom žalbe okrivljenika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovo žalbeno vijeće je najprije ispitalo pobijano rješenje i po službenoj dužnosti te nije utvrdilo da bi sutkinja istrage ostvarila neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.
5. Žalitelj nije u pravu kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja osporavajući postojanje zakonskih pretpostavki za određivanje istražnog zatvora pozivajući se danu obranu u kojoj se pozivao na postojanje zablude glede pravnog posla za koji je angažiran, odnosno tvrdi da nije znao da su njegovi postupci protuzakoniti niti da su osobe koje prevozi ilegalni migranti već je bio u uvjerenju da obavlja legalan prijevoz. Ujedno žalitelj smatra da se i primjenom drugih blažih mjera opreza ili davanjem jamstva mogla ostvariti ista svrha kao i istražnim zatvorom.
6. Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, sutkinja istrage pravilno je zaključila da iz detaljnih i okolnosnih iskaza svjedoka, A. C. i A. C., dvojice od petero turskih državljana koji su zatečeni u vozilu njemačkih registracija kojim je upravljao okrivljenik, a koji su iskazi u suglasju s izvješćem o postupanju policijskih službenika koji su zaustavili okrivljenika u obavljanju inkriminirane radnje na prijelaznom mjestu Z.-M. na samoj graničnoj crti između Republike Hrvatske i Republike Slovenije te djelomično i s navodima obrane samog okrivljenika koji priznaje da je prijevoz obavljao, ali negira karakter te radnje pozivom na zabludu o protupravnosti djela, proizlazi postojanje temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je okrivljeni R. J. počinio kazneno djelo za koje se tereti, konkretno kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11. u pokušaju. Kraj navedenih dokaza, tek paušalnim isticanjem postojanja zablude, žalitelj nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenja sutkinje istrage glede temeljne zakonske pretpostavke za određivanje istražnog zatvora, a pritom je za ocjenu postojanja osnovane sumnje bitna kvantiteta dokaza bez upuštanja u ocjenu vjerodostojnosti istih.
7.1. Također žalitelj nije u pravu ni kad osporava pravilnost utvrđenja sutkinje istrage o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će pobjeći odnosno postojanje istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08. I prema stavu ovog žalbenog vijeća sutkinja istrage je na temelju činjenice da je okrivljenik državljanin A. gdje i prebiva, da za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama iz čega na razini osnovane sumnje proizlazi da je isključivi razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, a za koje je propisna kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina s kojom se kaznom potencijalno suočava u slučaju da bude proglašen krivim uz uvažavanje činjenice da A. nije članica Europske unije što bi zbog nemogućnosti izdavanja europskog uhidbenog naloga dodatno otežavalo prisutnost okrivljenika u kaznenom postupku u slučaju bijega, izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na opasnost da bi okrivljenik mogao pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj.
8. Žalitelj nije u pravu ni kada osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda prema kojem se svrha radi koje je protiv njega određen istražni zatvor u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom blažih mjera. Naime, suprotno žalitelju, sve prethodno navedene okolnosti, posebice one koje govore o tome da isti za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da je isključivi razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku u povezanosti s visinom kazne zatvora koja mu potencijalno može biti izrečena u ovom postupku, kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti, i po stavu ovog žalbenog vijeća, upućuju na pravilnost utvrđenja sutkinje istrage da se ostvarenje svrhe određivanja istražnog zatvora radi prevencije bijega okrivljenika u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti određivanjem jamstva iz čl. 102. ZKP/08 ili mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08 čije izricanje okrivljenik neosnovano predlaže u žalbi, s time da prijedlog za određivanje jamstva nije niti ničim dokumentiran ni argumentiran.
9. Budući da slijedom svega iznesenog žalbe okrivljenika nisu osnovane, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sutkinja istrage ostvarila neku od povreda na čije postojanje sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 23. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke, v.r.
