Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-41/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca, Snježane Hrupek-Šabijan predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice- specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VĆ, zbog kaznenih djela iz članka 158. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.) i drugih odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog VĆ podnesenim protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kzd-1/2024. od 10. travnja 2024. u sjednici vijeća održanoj 22. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se prihvaćaju kao utvrđene pojedinačne kazne zatvora, za kaznena djela za koja je optuženi VĆ proglašen krivim prvostupanjskom presudom pod točkom 1. na temelju članka 158. stavak 2. KZ/11. na štetu djeteta MĆ u trajanju od 3 (tri) godine, za kazneno djelo pod točkom 2. na temelju članka 160. stavak 1. KZ/11. na štetu djeteta MĆ u trajanju od 5 (pet) mjeseci, pod točkom 3. na temelju članka 158. stavak 2. KZ/11. na štetu djeteta MĆ u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, pod točkom 4. na temelju članka 158. stavak 2. KZ/11. na štetu V i ĐĆ za četiri kaznena djela u trajanju od 1 (jedne) godine za svako kazneno djelo, pod točkom 5. na temelju članka 160. stavak 1. KZ/11. na štetu V i ĐĆ u trajanju od 5 (pet) mjeseci za svako kazneno djelo, pa se optuženi VĆ, na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11., osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina, u koju mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme lišenja slobode od 6. kolovoza 2023. pa nadalje.

II U ostalom dijelu, žalba državnog odvjetnika i žalba optuženog VĆ u cijelosti, odbijaju se kao neosnovane pa se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Velikoj Gorici proglasio je krivim optuženog VĆ zbog počinjenja devet kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to: pod točkama 1., 3. i 4. šest kaznenih djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina opisano po članku 158. stavak 2. KZ/11 te djelima pod točkama 2. i 5. tri kaznena djela zadovoljenja pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina opisano po članku 160. stavak 1. KZ/11., a sve činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci prvostupanjske presude pod točkama 1. do 5.

1.1. Optuženom VĆ utvrđene su kazne zatvora za točku 1. na temelju članka 158. stavak 2. KZ/11. na štetu djeteta MĆ u trajanju od tri godine, za kazneno djelo pod točkom 2. na temelju članka 160. stavak 1. KZ/11. na štetu djeteta MĆ u trajanju od pet mjeseci, pod točkom 3. na temelju članka 158. stavak 2. KZ/11. na štetu djeteta MĆ u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, pod točkom 4. na temelju članka 158. stavak 2. KZ/11. na štetu V i ĐĆ za četiri kaznena djela u trajanju od jedne godine za svako kazneno djelo, pod točkom 5. na temelju članka 160. stavak 1. KZ/11. na štetu V i ĐĆ u trajanju od pet mjeseci za svako kazneno djelo, a ustvari za svaku žrtvu posebno te je optuženi VĆ na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina i šest mjeseci u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 6. kolovoza 2023. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. oštećena MĆ za ostvarenje imovinskopravnog zahtjeva upućena je u parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), optuženi VĆ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1., 6., 7. i 8. ZKP/08. koji se sastoje od troškova psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 530,89 eura, paušala u iznosu od 300,00 eura, troškova branitelja po službenoj dužnosti kao i troškova zastupanja oštećene MĆ po punomoćniku koji će biti utvrđen naknadno posebnim rješenjem, a sve u roku od pet mjeseci od pravomoćnosti presude.

2. Protiv pobijane presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženi VĆ putem branitelja Marija Petanija, odvjetnika u Zadru.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni sa prijedlogom da se optuženi VĆ za kazneno djelo iz točke 1. osudi zbog kaznenog djela, teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11. te da se optuženog VĆ "osudi na strožu kaznu zatvora u duljem trajanju".

2.2. Optuženi VĆ žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da se preinači pobijana presuda na način da se izreknu blaže pojedinačne kazne te izrekne blaža jedinstvena kazna zatvora.

3. Optuženi VĆ podnio je odgovor na žalbu i predložio da se odbije žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

4. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

5. Spis je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, dok je žalba optuženika neosnovana.

6.1. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se radi o kaznenom djelu, opisano pod točkom 1., iz članka 158. stavak 2. KZ/11, a ne o kaznenom djelu iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11. jer da je optuženik izvršio spolnu radnju izjednačenu sa spolnim odnošajem s djetetom mlađim od petnaest godina, a djelo je počinjeno nad posebno ranjivim djetetom.

6.2. Međutim, prvostupanjski sud je ispravno naveo da izjednačena spolna radnja sa spolnim odnosom je radnja koja ima imisiju, uvlačenje ili penetraciju, makar i njezin početak kao bitan dio ove radnje dok površinsko lizanje, ljubljenje ili štipkanje bez prodora jezika u spolni organ ne predstavlja spolnu radnju izjednačenu sa spolnim odnošajem. Također, prvostupanjski sud smatra da postoji razgraničenje između bludnih radnji i spolnog odnosa, a kada se radi o usmjerenosti volje te konkretnim radnjama, kako i na koji način je optuženik radnjama zadovoljavao svoj spolni nagon. Osnovano prvostupanjski sud u ovom konkretnom slučaju smatra da je optuženik, dodirujući žrtvu spolnim organom po ruci i nozi, dirajući njezin spolni organ rukom i ustima, zadovoljio svoj spolni nagon, jer je ejakulirao po plahti i nozi djevojčice, pa se ne radi o dovršenoj radnji obljube već o bludnoj radnji. Žrtva, djevojčica je rekla da ju je optuženik počeo lizati po piši, a optuženik je naveo da je djevojčicu ljubio i štipkao usnicama po spolovilu pa je time bludničio s djetetom. Ujedno, ni vrijednosnim ocjenjivanjem ovakvo činjenično stanje se ne može smatrati težom povredom spolne slobode zbog izostanka: težine poniženja, omalovažavanja žrtve i jakog ugrožavanja njenog spolnog integriteta pa je osnovano ovakav opis počinjenja kaznenog djela pravno označen kao kazneno djelo bludnih radnji, kazneno djelo iz članka 158. stavak 2. KZ/11. spolna zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina.

6.3. Stoga nije ostvarena povreda kaznenog zakona na koju se žali državni odvjetnik. 6.4. Državni odvjetnik i optuženik se žale zbog odluke o kazni s time da državni odvjetnik smatra da je sud optuženiku izrekao blagu kaznu, a da ovakva teška kaznena djela ne opravdavaju blaže kažnjavanje, da su nisko utvrđene kazne za pojedina kaznena djela i da se nije vodilo računa o retribuciji, općoj i specijalnoj prevenciji dok optuženik ističe olakotne okolnosti te da se ne radi o otegotnoj okolnosti da je optuženik u istome danu na štetu iste žrtve počinio čak tri kaznena djela, a da je već sada kažnjen jer mu je propao obiteljski život i dobio je osudu mještana u malom otočkom mjestu gdje je živio. Optuženik smatra da je kazna previsoka i neopravdana.

7. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud nije precijenio olakotne okolnost optuženika cijeneći da se radi o osobi u dobi od 66 godina do sada neosuđivanoj, da je priznao pretežiti dio inkriminiranog postupanja u smislu samih radnji koje je poduzimao te je iskazao žaljenje i ispričao se djeci i roditeljima prihvaćajući odgovornost za svoje postupke pa je stoga prvostupanjski sud optuženiku utvrdio ispravno pojedinačne kazne za svako pojedino kazneno djelo. 8. Također, nije u pravu optuženik kada smatra da je trebalo cijeniti da je ovakvim počinjenjem kaznenih djela uzrokovao propast svog obiteljskog života i osudu mještana u malom otočkom mjestu, a da mu je utvrđen poremećaj pedofilija te da je to trebalo promatrati kao olakotnu okolnost. Međutim, optuženik ispušta iz vida da je psihijatar dr. Darko Labura utvrdio da optuženik ima crte antisocijalnog podtipa u poremećaju osobnosti sa spremnošću manipulacijom i traženjem uzbuđenja te da ima poremećaj seksualne sklonosti i to pedofiliju, a da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio ubrojiv, jer je sve pomno isplanirao, organizirao prije počinjenja svakog od tih djela pogotovo kada je vrijeme izvršenje bilo kada je njegova supruga bila u [mjesto]. Posljedice počinjenja kaznenog djela su osuda mještana i članova obitelji, a što ne ulazi u okolnosti koje se mogu cijeniti kao olakotne.

8.1. Stoga, ispravno prvostupanjski sud nije u olakotne okolnosti ubrojio utvrđeni poremećaj optuženika jer isto nije utjecalo na njegovu ubrojivost.

8.2. Nisu u pravu žalitelji, da pojedinačno utvrđene kazne za svako kazneno djelo, su trebale po državnom odvjetniku biti više određene, a po optuženiku u manjem vremenskom trajanju, jer je sud ispravno cijenio otegotne i olakotne okolnosti i za svako djelo odredio individualnu kaznu, prema počinjenju kaznenog djela, zadiranju u spolnost djevojčica i ispravno razlikovao počinjenje istog kaznenog djela bludnih radnji prema djeci utvrđujući kazne u različitom trajanju, a što je obrazloženo u točki 21. prvostupanjske presude, koje razloge u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8.3. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada navodi da jedinstvena kazna zatvora nije ispravno utvrđena, jer na temelju članka 51. KZ/11. jedinstvena kazna zatvora će se utvrditi na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti. Naime, jedinstvena kazna zatvora sastoji se od povišenja najviše pojedinačno utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni kojih u ovom konkretnom slučaju je devet godina i šest mjeseci, a najviša utvrđena pojedinačna kazna je u trajanju od tri godine. Stoga, kako je počinitelj osoba u dobi od 66 godina, kao dobar domaćin je vrijeme provodio sa djecom i iskorištavao njihovu naivnost, a radi se o djeci u dobi od osam i deset godina i počinio je u kratkom vremenskom razdoblju devet kaznenih djela na štetu djece niske životne dobi pa je stoga mišljenje Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je potrebno preinačiti jedinstvenu kaznu zatvora i izreći jedinstvenu kaznu zatvora od osam godina, kojom će se postići svrha kažnjavanja.

9. Naime, potrebno je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednost kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Upravo će se to ostvariti ovako izmijenjenom jedinstvenom kaznom zatvora.

10. S obzirom na izloženo, a ispitivanjem prvostupanjske presude na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nisu utvrđene povrede kaznenog postupka i kaznenog zakona na koje drugostupanjski sud pazi po služenoj dužnosti trebalo je primjenom članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća:

Snježana Hrupek-Šabijan