Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-Us-94/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog AĐ zbog kaznenih djela iz članka 291. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 13. svibnja 2022. broj K-Us-1/2022., u sjednici održanoj 22. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog AĐ kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi AĐ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporabom položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11., za koje kazneno djelo mu je na temelju istog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci te zbog kaznenog djela krivotvorenja, krivotvorenjem službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 1. KZ/11. te mu je na temelju istog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, a uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

1.1. Na temelju članka 57. KZ/11. optuženom AĐ izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da dio kazne na koju je osuđen u trajanju od šest mjeseci se izvršava, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

1.2. Na temelju članka 71. KZ/11. optuženom AĐ je izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti i to djelatnosti policijskog službenika u trajanju koje je tri godine dulje od neuvjetovanog dijela kazne na koju je osuđen, a počinje teći od izvršnosti presude.

1.3. Na temelju članka 71. stavak 5. u vezi s člankom 58. stavak 5. te članka 57. stavak 6. KZ/11., ako optuženik ne postupi prema zabrani obavljanja djelatnosti sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela izrečene kazne zatvora.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) optuženi AĐ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08. i to trošak provedenog grafološkog vještačenja u iznosu od 1.372,00 kune te paušalni iznos od 500,00 kuna te mu je naloženo da iznos od ukupno 1.872,00 kune uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi AĐ po branitelju, odvjetniku Tomislavu Profoziću zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da "drugostupanjski sud u ocjeni ove žalbe okrivljenog u cijelosti oslobodi optužbe".

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optuženi AĐ ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08., smatra da je presuda proturječna sama sebi i razlozima presude dok su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni, obrazlaže da je prvostupanjski sud pogrešno na temelju iskaza HĐ utvrdio da je optuženik pribavio korist od 500,00 kuna, jer je kaznu naplatio zbog počinjenog prekršaja, što je prijavio po završetku smjene. Međutim, izreka presude potpuno je jasna, sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, označio jasne razloge na kojima se zasniva izreka presude, u pobijanoj presudi nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja niti su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni jer je prvostupanjski sud označio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je optuženik počinio kaznena djela kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. To što optuženik u odnosu na pojedina utvrđenja ne prihvaća ocjenu dokaza koju je dao prvostupanjski sud, ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08., već se radi o žalbenoj tvrdnji usmjerenoj na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

7. U odnosu na žalbeni osnov pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, optuženik navodi da nisu s dovoljnim stupnjem sigurnosti utvrđene odlučne činjenice da je optuženik pribavio imovinsku korist. Pri tome osporava vjerodostojnost iskaza oštećene HĐ i njenog brata SĐ, međutim protivno žalbenim navodima osnovano je prvostupanjski sud prihvatio njihove iskaze, ocijenio ih istinitim i vjerodostojnim jer su svjedoci iskazivali detaljno o svim okolnostima, iskazi su međusobno suglasni i u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka za rukopise. Iz iskaza oštećenice proizlazi da je optuženik rekao da je prošla kroz crveno svjetlo na semaforu za što se može izreći kazna od 2.500,00 kuna i da zbog toga može ostati bez vozačke dozvole. Na njegovo traženje rekla je da kod sebe ima 700,00 kuna, tražio je da mu preda 500,00 kuna, što je i učinila, a optuženik joj je rekao: "Nemoj ovo nikome govoriti". Navela je da joj je optuženik dao prazan bijeli papir koji je potpisala, nije dobila nikakvu potvrdu, dok na potvrdi o naplaćenoj novčanoj kazni koja je u spisu nije njen potpis. Taj iskaz potvrđuje brat SĐ koji nije bio prisutan razgovoru s optuženikom, ali je odmah čim se vratio u auto od sestre, oštećene HĐ, saznao što se dogodilo i upravo je on zahtijevao da se događaj prijavi policiji. Na temelju iskaza tih svjedoka dovodeći ih u vezu s nalazom i mišljenjem vještaka za rukopise Željke Tkalac, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik od oštećenice uzeo 500,00 kuna, bez izdavanja potvrde, da je krivotvorio njen potpis na potvrdi o naplaćenoj novčanoj kazni za prekršaj iz članka 62. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje: ZSPC-a), iako je oštećenoj rekao da je prošla kroz crveno svjetlo na semaforu (prometni prekršaj iz članka 59. stavka 5. ZSPC-a).

7.1. Unatoč prigovorima optuženika na nalaz i mišljenje, vještakinja Željka Tkalac ih je na raspravi uzela u obzir, stručno i argumentirano otklonila te iznijela mišljenje da oštećena HĐ nije skriptor spornih potpisa, i da su razlike u rukopisu (spornom i nespornom) utvrđene kao posljedica različitog oblikovanja grafema, a ne kako tvrdi obrana temeljem drugih elemenata (strah, nesanica, nervoza, neravna podloga i dr.). Slijedom toga s pravom je prvostupanjski sud prihvatio nalaz vještakinje stručnim, izrađen u skladu s pravilima struke (točka 23.1. prvostupanjske presude) i zaključio da je optuženik unio neistinite podatke u službene isprave kako bi prikrio prethodnu zlouporabu svog položaja policijskog službenika.

7.2. Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da sud nije uzeo u obzir radni nalog br. 112/15 PUZ-a, iz kojeg proizlazi da je optuženik evidentirao počinjeni prekršaj, na kraju smjene razdužio dokumente o izvršenim zadacima. Naime, prvostupanjski je sud obrazložio na temelju čega proizlazi da je optuženik upisao u radni nalog neistinite podatke za dan 15. lipnja 2019. u odnosu na počinjeni prekršaj. Tako je optuženik u izvješću o postupanju, neistinito naveo da je dnevni odmor koristio od 9,00 do 9,30, a potvrdu o naplaćenoj kazni izdao u 10,25, dok je u evidenciji korištenja povjerljivih podataka Portal MUP, Služba za informatiku, za HĐ provjeravao podatke u 9,07 i ponovno nakon 4 sata u 13,41., i s pravom prvostupanjski sud zaključuje da dnevni odmor nije koristio između 9,00 i 9,30 kako je to neistinito naznačio u radnom nalogu. Jednako tako, neistinit je podatak koji se odnosi na prekršaj koji je počinila oštećena HĐ, jer osim iz njenog iskaza, prolazak njenog vozila kroz crveno svjetlo na semaforu zabilježen je i iz snimki nadzorne kamere TD "Alarm Automatik". Žalbeni prigovori kojim se nastoje dovesti u sumnju dijagram rada semafora za križanje Heinzelove i Branimirove ulice na dan 15. lipnja 2019. i prelazak oštećene kroz crveno svjetlo, tvrdnjom da taj dokaz datira iz srpnja 2016., nisu osnovani jer je prvostupanjski sud pregledom snimke TD "Alarm Automatika" d.o.o., na koji obrana na raspravi nije imala primjedbe, utvrdio da je oštećena u 9,04 h prošla kroz crveno svjetlo na spomenutom raskrižju, a sama činjenica da je dokaz o intervalima rada semafora iz 2016. ne znači da on nije relevantan i na dan 15. travnja 2020. kako to paušalno u žalbi tvrdi obrana.

7.3. Stoga prvostupanjski sud s pravom nije prihvatio obranu optuženika da je oštećenica novac predala za počinjeni prekršaj iz članka 62. stavka 1. ZSPC-a i da joj je izdao potvrdu o naplaćenoj kazni, da je nesvjesno primila potpisani listić o plaćenoj kazni umetnut u vozačku dozvolu jer za takav zaključak nema uporišta u dokazima. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je optuženik bez izdavanja potvrde o prekršaju od oštećenice uzeo iznos od 500,00 kuna, vršio uvid u evidenciju korištenja povjerljivih podataka - za HĐ, sve kako bi što vjernije krivotvorio isprave i prikrio počinjenje prethodno počinjenog kaznenog djela.

7.4. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud, analizirajući dokaznu građu s jednakom pažnjom utvrđivao činjenice koje terete optuženika kao i one koje mu ide u korist, da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio pravilne zaključke o počinjenju kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, iz članka 291. stavka 1. KZ/11. i krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 1. KZ/11. i pri tome nije bio u dvojbi glede postojanja činjenica koje tvore obilježja terećenih kaznenih djela, i o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, tako da nije bilo moguće primijeniti dokazno pravilo in dubio pro reo, odnosno članak 3. stavak 3. ZKP/08., kako se to neosnovano iznosi u žalbi.

7.5. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega je neosnovana i žalba optuženika zbog tzv. posredne povrede kaznenog zakona odnosno one povrede koja bi proizašla iz primjene kaznenog zakona na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

8. Optuženik se žali zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri navodeći da je trebalo donijeti oslobađajuću presudu.

8.1. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je razmotrio sve okolnosti koje su od utjecaja na odmjeravanje kazne te je našao da je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja na visinu kazne. Tako je olakotno cijenjeno da je neosuđivan i bio sudionik Domovinskog rata, iz čega proizlazi da je njegovo ranije ponašanje društveno poželjno. Otegotno je cijenjena okolnost da je pokazao određeni stupanj upornosti u počinjenju kaznenih djela i da je kao neposredni provoditelj zakona, dužan postupati s iznadprosječno visokim stupnjem odgovornosti i etičnosti zbog povjerenja građana koje je svojim postupanjem to povjerenje narušio.

8.2. Na temelju svega iznesenog i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda kazna zatvora u trajanju deset mjeseci za svako djelo te jedinstvena kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci odgovara svim utvrđenim okolnostima, kao i težini počinjenih kaznenih djela i njihovoj opasnosti. Izrečena djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da će se dio izrečene kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci izvršiti, dok se dio izrečene kazne zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti, ako optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, podobna je za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

9. Kako je optuženik kazneno djelo počinio u obavljanju dužnosti, zlouporabom položaja i ovlasti, a imajući u vidu upornost u kriminalnoj volji i ponašanju, koja se ogleda u nastojanju da prikrije jedno protupravno postupanje (zlouporabu položaja i ovlasti) drugim i daljnjim protupravnim postupanjem (krivotvorenje službene ili poslovne isprave), pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da postoji izvjestan stupanj opasnosti da bi optuženik mogao, nastavi li biti policijski službenik, ponoviti kazneno djelo. Stoga se izricanjem sigurnosne mjere zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti na temelju članka 71. KZ/11., u trajanju koje je tri godine dulje od neuvjetovanog djela kazne, otklanjaju okolnosti koje bi omogućavale optuženiku počinjenje novog kaznenog djela, čime je ispunjena opća svrha izricanja sigurnosne mjere propisana člankom 66. KZ/11.

10. Slijedom izloženog, a obzirom na to da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao povrede na koje u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presudu.

U Zagrebu 22. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić