Poslovni broj: Usž-2969/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. J. iz K. i L. L. iz O., obje zastupane po opunomoćeniku G. L., odvjetniku u R., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja zastare prava na naplatu poreznog duga, odlučujući o žalbi tužiteljica izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-2440/2023-6 od 23. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. kolovoza 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljica M. J. iz K. i L. L. iz O. i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-2440/2023-6 od 23. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-2440/2023-6 od 23. svibnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II- 410-23/23-01/23, urbroj: 513-04-23-2 od 26. rujna 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda R., klasa: UP/I-416-02/22-06/50, urbroj: 513-07-08/22-03 od 8. prosinca 2022. (točka I. izreke presude), te je odbijen zahtjev tužiteljica za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužiteljice su podnijele žalbu zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila sudskog postupka. U žalbi u bitnom navode da se radi o poreznim dugovanjima za razdoblje od 2004. do 2009., za ista je, obzirom na vrijeme njihovog nastanka odnosno utvrđenja poreznih obveza, u svakom slučaju nastupila zastara prava na naplatu, a koja činjenica nije pravilno vrednovana prilikom donošenja osporavane presude. Isto tako, prilikom donošenja presude nisu uzeti u obzir svi njihovi navodi, već je samo paušalno i bez analize cjelokupne dokumentacije i činjeničnog stanja te bez eventualnog provođenja dokaza njihovog saslušanja, zaključeno da prigovorima nije dovedena u sumnju zakonitost upravnih akata koji se pobijaju u ovom sporu, odnosno, da neosnovano prigovaraju nastupu zastare prava na naplatu glavnice duga koji je osiguran založnim pravom temeljem rješenja Općinskog suda u Krku i Općinskog suda u Opatiji. S obzirom da je predmet ovog postupka utvrđivanje zastare prava na naplatu za porezna dugovanja koja se odnose na razdoblje između 2004. i 2009., a kako iz odredbe članka 108. Općeg poreznog zakona proizlazi da je za ista dugovanja propisan zastarni rok od šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, to se može zaključiti kako je ista odredba pogrešno primijenjena u konkretnom slučaju budući da je, temeljem iste, nesporno nastupila zastara prava na naplatu. Predlažu da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu u cijelosti te svojom presudom preinači prvostupanjsku presudu i naloži tuženiku naknaditi prouzročeni trošak spora kao i trošak žalbenog postupka.
3. Žalba tužiteljica dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud nije utvrdio postojanje razloga zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razloga na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema podacima u spisu predmeta dostavljenim ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je predmet odlučivanja u predmetnoj stvari zahtjev tužiteljica od 28. ožujka 2019. kojim su zatražile otpis duga zbog nastupa zastare prava na naplatu duga po osnovi poreza na dodanu vrijednost utvrđenog u 2008. i 2009., poreza i prireza na dohodak utvrđenog u 2009., poreza na promet nekretnina utvrđenog u 2004. i 2005., prihoda od spomeničke rente utvrđenog u 2006. i 2007., te novčanih kazni za prekršaje utvrđenih u 2009. Nadalje, proizlazi da je predmetni dug osiguran založnim pravom na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 4745 i 4317 k.o. S. temeljem rješenja Općinskog suda u Krku, poslovni broj: Ovr-190/11 od 20. veljače 2012. i Ovr-368/07 od 24. siječnja 2013. te nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 459 k.o. I. – O. temeljem rješenja Općinskog suda u Opatiji, poslovni broj: Ovr-446/09 od 2. rujna 2009. i Ovr- 69/13 od 8. veljače 2013.
7. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja nakon održane usmene i javne rasprave i nakon uvida u spise predmeta pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljica nije osnovan te da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za otpis duga zbog nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga.
8. Naime, nije sporno da je založno pravo na nekretninama tužiteljica određeno na temelju rješenja Općinskog suda u Krku i Općinskog suda u Opatiji, upisano u zemljišne knjige radi osiguranja naplate tražbina dužnih poreznih obveza u korist tuženika.
9. Suprotno žalbenim navodima tužiteljica, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju porezno tijelo i kada protekne vrijeme zastare može namiriti predmetni porezni dug po osnovi glavnice jer je naplata osigurana upisom založnog prava na nekretnini pa je stoga zahtjev tužiteljica pravilno odbijen kao neosnovan.
10. Naime, prvostupanjski sud pravilno upućuje na odredbu članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) koja propisuje da kada protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari. Dakle, nakon donošenja odluke o osiguranju založnim pravom na nekretnini više se ne može s uspjehom isticati prigovor nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga po osnovi glavnice, niti u tom slučaju postoji osnova za otpis toga duga zbog zastare jer porezno tijelo taj dug može naplatiti iako je proteklo vrijeme zastare, ali samo iz osigurane stvari, a ne i iz druge imovine. Stoga, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da tužiteljice neosnovano prigovaraju nastupu zastare prava na naplatu glavnice duga koji je osiguran založnim pravom na temelju rješenja Općinskog suda u Krku i Općinskog suda u Opatiji.
11. Žalbeni navodi tužiteljica nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a ujedno se napominje tužiteljicama da je riječ o istim prigovorima koje su isticale u upravnom postupku i pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
12. Kako tužiteljice razlozima navedenima u žalbi nisu dovele u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
13. S obzirom da tužiteljice nisu uspjele u upravnom sporu pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio njihov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 22. kolovoza 2024.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić, v.r.
