Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-305/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Željke Rožić Kaleb, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ane Gradišek, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. K. iz K., OIB:…, koju zastupa punomoćnik I. U., odvjetnik u Z., protiv tuženog S. K. iz G., OIB:… (s boravištem u V. G.), kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik iz Odvjetničkog društva P., V. P. j.t.d., Z., radi razvoda braka i donošenja odluke o roditeljskoj skrbi za maloljetnog N. K. iz K., OIB:.., kojeg zastupa poseban skrbnik P. V., dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo u Z., odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P Ob- 98/2023-19 od 5. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P Ob- 98/2023-19 od 5. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom VII. izreke te u dijelu pod točkom VIII. izreke, u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka i u tom dijelu sudi:

1. Nalaže se ocu S. K., OIB: 22375583939, na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje djeteta, maloljetnog N. K., pored suđenog iznosa od 784,00 eura, isplatiti daljnji iznos od 336,00 eura zajedno sa zateznim kamatama i to:

- na iznos od 96,00 eura od 16. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 120,00 eura od 16. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 120,00 eura od 16. kolovoza 2023. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili uvećanjem granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

2. Otac S. K., OIB:… doprinosit će za uzdržavanje maloljetnog N. K., pored suđenog iznosa od 280,00 eura mjesečno, daljnji iznos od 120,00 eura mjesečno, počevši od 4. rujna 2023. pa nadalje dok postoje zakonski uvjeti, s time da je dospjele, a neplaćene iznose dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće do svakog 15.-og u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun majke i zakonske zastupnice djeteta broj: HR…, otvoren kod E.&S. B. d.d., sve sa zateznim kamatama po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili uvećanjem granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženom S. K. naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 20. kolovoza 2024. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili uvećanjem granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku S. K. naknaditi tužiteljici M. K. žalbeni trošak u iznosu od 200,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Razvodi se brak sklopljen između M. K. K., rođ. K.², OIB: 74419382329 s prebivalištem u K. i S. K., OIB:… s prebivalištem u G., a koji brak je sklopljen dana … 2022. u S. Š. i upisan u maticu vjenčanih matičnog područja S. Š. za godinu 2022., pod rednim brojem 00014.

II. Zajedničko dijete stranaka, mlt. N. K., OIB:…, rođ. … 2021. stanovat će kod majke M. K. K. na adresi: K., ...

III. Roditeljsku skrb o mlt. N. K., OIB:…, rođ. … 2021. zajednički će i sporazumno ostvarivati majka M. K. K. i otac S. K.

IV. Osobni odnosi mlt. N. K., OIB:…, rođ. … 2021. s ocem S. K. odvijat će se pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured V. G. i to svaku drugu subotu u mjesecu u prostorijama Područnog ureda V. G. od 10:00 sati do 13:00 sati. Mjera ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom određuje se u trajanju od šest mjeseci računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa.

V. Nalaže se ocu S. K., OIB:… na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje djeteta, mlt. N. K., u roku od 15 dana, isplatiti ukupni iznos od 784,00 eur sa zateznim kamatama:

- na iznos od 224,00 eur od 16. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 280,00 eur od 16. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 280,00 eur od 16. kolovoza 2023. do isplate, sve sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

VI. Otac S. K., OIB:… doprinosit će za uzdržavanje mlt. N. K. s iznosom od 280,00 eur mjesečno, počevši od 4. rujna 2023. p nadalje dok postoje zakonski uvjeti, s time da je dospjele, a neplaćene iznose dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće do svakog 15.-og u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun majke i zakonske zastupnice djeteta broj: HR…, otvoren kod E.&S. B. d.d. sve sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za uzdržavanjem i uskraćenim uzdržavanjem mlt. N. K. preko dosuđenog iznosa od 280,00 eur mjesečno do zatraženih 400,00 eur mjesečno.

VIII. Svaka stranka snosi svoje troškove.".

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom VII. izreke te u odluci o troškovima postupka pod točkom VIII. izreke, u dijelu kojim je odlučeno da tužiteljica snosi svoje troškove postupka, žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno u tom dijelu presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 250,00 eura.

3. U odgovoru na žalbu tuženik pobija navode žalbe i predlaže istu odbiti.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi tužiteljice, pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 381. ZPP-a), nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, međutim na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, djelomično je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, čemu tužiteljica žalbenim navodima osnovano prigovara.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za razvod braka te, posljedično tome, odluka o ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi, odluka o stanovanju zajedničkog maloljetnog djeteta nakon razvoda braka, odluka o ostvarivanju osobnih odnosa između maloljetnog djeteta i roditelja s kojim dijete ne stanuje, kao i odluka o uzdržavanju maloljetnog djeteta te odluka o uskraćenom uzdržavanju.

8. U žalbenom stupnju postupka ostala je sporna odluka o visini iznosa uzdržavanja maloljetnog djeteta te odluka o visini iznosa za uskraćeno uzdržavanje, kao i odluka o troškovima postupka.

9. Žaliteljica se žalbenim navodima poziva na Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojim je tuženik pristao plaćati iznos od 400,00 eura mjesečno za uzdržavanje maloljetnog djeteta, uz tvrdnju da navedeni iznos predstavlja stvarnu mogućnost tuženika i stvarne zdravstvene potrebe teško bolesnog maloljetnog djeteta, upirući na u tom dijelu pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

10. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi slijedeće:

- utvrđeno postojanje teške i trajne poremećenosti bračnih odnosa stranaka (koja se očituje u tome da između stranaka od lipnja 2023., kada se tuženik iselio iz zajedničkog kućanstva, ne egzistiraju bitni sadržaji braka, kako emotivni, tako niti ekonomski), s time da ne postoji mogućnost da se bračna zajednica ponovno uspostavi,

- da je uvidom u izvješće o obveznom savjetovanju prije pokretanja sudskog postupka od 19. srpnja 2023., utvrđeno kako su stranke u postupku obveznog savjetovanja postigle sporazum i sklopile Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi 12. srpnja 2023., nakon čega je pravomoćnom presudom prekršajnog odjela istoga suda poslovni broj Pp-1177/2023 od 15. kolovoza 2023., tuženik proglašen krivim zbog počinjenja prekršaja iz čl. 10. st. 1. toč. 1. i toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po čl. 22. st. 4. istog zakona te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.061,78 eura,

- da je od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured V. G. (dalje: Zavod), 8. veljače 2024. dostavljeno sudu mišljenje i prijedlog o pojedinim sadržajima roditeljske skrbi za obitelj K. K., iz kojeg proizlazi da je u najboljem interesu maloljetnog N., s obzirom na to da o djetetu zadovoljavajuće skrbi majka, da isti i nadalje stanuje s majkom (o čemu su majka i otac suglasni), s time da majka tvrdi da se ne smije odvojiti od djeteta koje zahtijeva 24-satnu skrb zbog epileptičnih napadaja, da se dijete ne može prevoziti, biti bez nje koja mu mora dati terapiju te po potrebi respirator, da je dijete slijepo, nepokretno, s višestrukim teškoćama u razvoju, no da dijete po glasu osjeti prisutnost poznatih osoba, da se roditelji tužiteljice izrazito protive dolascima tuženika u kuću, a da on zbog zabrane prilaska ne može doći u blizinu tužiteljice, da je tuženiku izrečena mjera obveznog liječenja od alkohola, a da Zavod još uvijek mjesecima unatrag nema informaciju da se isti uključio u tretman, dok se rizičnim faktorom može smatrati i činjenica da se tuženik uskoro seli u drugi grad, stoga je upitno hoće li se i kada uključiti u tretman, a sama tužiteljica dovodi u pitanje njegovu apstinenciju, čime je i rizično njegovo provođenje vremena s djetetom bez nadzora stručne osobe,

- da zaključno Zavod smatra da je u skladu s dobrobiti maloljetnog Noe da osobne odnose s ocem ostvaruje svaku drugu subotu od 10:00 do 11:30 sati pod nadzorom stručne osobe, u prostorijama Područnog ureda V. G., osim ako Sud potrebe zdravstvenog

stanja

djeteta

ne

procijeni

drugačijim,

- da je otac imao mjeru zabrane približavanja tužiteljici, kao i zaštitnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, na vrijeme od 12 mjeseci (pravomoćna presuda prekršajnog odjela istoga suda poslovni broj Pp-1177/2023 od 15. kolovoza 2023.), koja mjera je još uvijek na snazi,

- da se tuženik tek u veljači 2024. uključio u tretman liječenja od ovisnosti (pravdajući se da je navodno od suda trebao dobiti poziv za uključivanje u tretman, premda navedeno nije točno),

- da tuženik nije ostvarivao osobne odnose s maloljetnim djetetom od lipnja 2023.,

- da je nesporno da je maloljetni N. dijete s povećanim zdravstvenim poteškoćama koje koristi i aspirator te ima česte epileptične napade, tako da je za njega potrebna posebna obuka, a koju tuženik nema, da je kod maloljetnog N. utvrđeno postojanje kronične bolesti kod djece 4. stupnja, kao i razvojne teškoće koje nisu definirane Listom oštećenja 4. stupnja, utvrđeno je i oštećenje vida 4. stupnja, postojanje tjelesnog oštećenja, postojanja osjetilnog oštećenja, teški invaliditet IV stupnja, trajna i privremena promjena u zdravstvenom stanju, privremena potreba tuđe pomoći i njege u punom opsegu i 4. stupanj oštećenja funkcionalnih sposobnosti,

- da je u odnosu na primanja tuženika i njegove mogućnosti, tuženik u svojem iskazu naveo kako još boravi u V. G. kod prijatelja kojem plaća za smještaj, a da vikendom ide roditeljima, da je zaposlen u jednoj firmi s primanjima od 800,00 eura neto, da rata kredita iznosi 170,00 eura, da se namjerava preseliti kod svojih roditelja i tamo probati pronaći posao, da je gledao jedan oglas gdje bi primanja bila oko 1.200,00 eura mjesečno, potvrdio je kako je bračna zajednica stranaka prestala 7. lipnja 2023. i kako nije platio nikakav novčani iznos za uzdržavanje maloljetnog N. od kada se iselio iz zajedničkog kućanstva, a da je Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi potpisao "jer je želio da se sve zajedno čim prije završi", s time da je svjestan kako maloljetni N. ima povećane zdravstvene potrebe i kako je tužiteljici teško, ali da on nije u mogućnosti doprinositi s iznosom od 400,00 eura mjesečno, već s iznosom od 200,00 eura mjesečno koje je on nudio tužiteljici, ali je ona to odbila,

- da je uvidom u potvrde o visini dohotka i primitaka za tuženika utvrđeno kako je tuženik tijekom 2022. ostvario ukupna primanja od 48.328,00 kuna (6.414,23 eura, kao i 11.464,00 kuna (1.521,53 eura) neoporezivih primanja, dok je od siječnja 2023. do kolovoza 2023. ostvario ukupna primanja od 4.169,91 eura,

- da su tuženikova ukupna mjesečna primanja u trenutku zaključenja glavne rasprave iznosila 800,00 eura mjesečno, s time da tijekom postupka nije utvrđeno da bi tuženik bio vlasnikom bilo kakve imovine u smislu nekretnina, pokretnina veće vrijednosti.

11. Polazeći od navedenih utvrđenja, cijeneći pri tom sve izvedene dokaze u skladu s odredbama Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ), sud prvog stupnja je, cijeneći da je bračna zajednica stranaka neodrživa, primjenom odredbe čl. 51. st. 1. toč. 2. ObZ-a, razveo brak stranaka i presudio kao u točki I. izreke pobijane presude, na temelju odredbe čl. 96. ObZ-a odlučio je da će zajedničko dijete stranaka, maloljetni N. K., nastaviti živjeti s tužiteljicom na adresi K., …, s čim je i tuženik bio suglasan, slijedom čega je odlučio kao u točki II. izreke pobijane presude, imajući u vidu da iz provedenog dokaznog postupka nije utvrđeno kako bi bilo potrebno odrediti samostalni oblik roditeljske skrbi iz čl. 105. ObZ-a, a navedeno tužiteljica nije niti zahtijevala u tužbenom zahtjevu, primjenom odredbe čl. 104. stavka 1. ObZ-a odlučio je o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, presuđujući kao u točki III. izreke pobijane presude, dok je prihvaćajući u cijelosti mišljenje Zavoda, u skladu s odredbom čl. 124. ObZ-a, odredio da se osobni odnosi oca s djetetom ostvaruju pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Hrvatski zavod za socijalni rad i to svaku drugu subotu u mjesecu u prostorijama Područnog ureda V. G. od 10:00 sati do 13:00 sati, u trajanju od šest mjeseci.

12. Nadalje, polazeći od svih naprijed navedenih utvrđenja, uzimajući s jedne strane u obzir, u skladu s odredbom čl. 307. st. 3. ObZ-a i čl. 313. ObZ-a, imovno stanje roditelja, sva primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja te s druge strane uvažavajući teško zdravstveno stanje maloljetnog djeteta te u skladu s odredbom čl. 313. ObZ-a, cijeneći da prosječno potrebe mlt. N. prelaze iznos od 1.000,00 eura mjesečno, a da su tuženikova ukupna mjesečna primanja u trenutku zaključenja glavne rasprave iznosila 800,00 eura mjesečno te da tijekom postupka nije utvrđeno da bi tuženik bio vlasnikom bilo kakve imovine u smislu nekretnina, pokretnina veće vrijednosti, prvostupanjski je sud stava da, s obzirom na stvarne mogućnosti tuženika i njegova primanja, da isti trenutno nije u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje maloljetnog djeteta u zatraženom iznosu od 400,00 eura mjesečno, već da je isti u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje u iznosu koji je veći od ponuđenih 200,00 eura mjesečno, rukovodeći se time da je tuženik mlađa radno sposobna osoba koja nema drugih obveza uzdržavanja u smislu odredbe članka 314. stavka 3. ObZ-a, a da kreditna obveza i eventualni drugi troškovi nemaju prednost pred obvezom uzdržavanja, u konačnome određujući da tuženik mjesečno doprinosi za uzdržavanje maloljetnog djeteta u iznosu od 280,00 eura, slijedom čega je odlučio kao u točki VI. izreke pobijane presude, dok je preostali zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao u točki VII. izreke pobijane presude, rukovodeći se time da navedeni iznos neće u bitnome utjecati na kvalitetu života tuženika, dok će maloljetnom N. omogućiti zadovoljenje određenih životnih potreba, uvažavajući standard tuženika kao obveznika uzdržavanja, uzimajući pri tome u obzir i činjenicu da tužiteljica ima status roditelja njegovatelja i da prima naknadu od 660,00 eura mjesečno, dok s osnove invalidnine za maloljetnog N. prima iznos od 232,00 eura mjesečno, da je donedavno primala i povećani dječji doplatak koji je iznosio 136,00 eura mjesečno, a da sada čeka rješenje za inkluzivni dodatak, da je tužiteljica osnivačica udruge "N. i z.", u sklopu koje se organiziraju humanitarne akcije u svrhu prikupljanja sredstava za maloljetnog N., radi čega je stava da će sve navedeno, zajedno s iznosom uzdržavanja koji je tuženik u obvezi podmirivati, omogućiti podmirenje povećanih životnih potreba maloljetnog N., u skladu s odredbom čl. 281. ObZ-a i čl. 288. ObZ-a te odredbom čl. 310. ObZ-a.

13. Konačno, uvažavajući nespornu činjenicu da je bračna zajednica stranaka prestala 7. lipnja 2023. (kada je tuženik iselio iz zajedničkog kućanstva) te da za čitavo razdoblje od prestanka bračne zajednice pa do zaključenja glavne rasprave tuženik nije plaćao za uzdržavanje djeteta, u odnosu na visinu obveze tuženika, rukovodeći se istim utvrđenjima i razlozima kao i u odnosu na obvezu uzdržavanja za razdoblje od podnošenja tužbe pa nadalje (jer se radi samo o nepuna tri mjeseca koja prethode podnošenju tužbe), prvostupanjski sud je obvezao tuženika da u tom razdoblju u kojem nesporno nije platio nikakav iznos za uzdržavanje djeteta, plati naknadu za uskraćeno uzdržavanje sukladno odredbi članka 289. ObZ-a, u mjesečnom iznosu od 280,00 eura, pri čemu je naknadu za mjesec lipanj utvrdio u manjem iznosu, razmjerno danima u kojima je tuženik u obvezi platiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje (od 7. lipnja 2023.).

14. Za naglasiti je da je u konkretnoj pravnoj stvari prvostupanjski sud kao nesporno utvrdio da je maloljetni N. dijete s velikim zdravstvenim poteškoćama (brojnim kroničnim bolestima, razvojnim teškoćama, oštećenjem vida, znatnim tjelesnim oštećenjima, osjetilnim oštećenjima, teškim invaliditetom, trajnim i privremenim promjenama u zdravstvenom stanju, oštećenjima funkcionalnih sposobnosti), da uslijed tih poteškoća koristi brojna zdravstvena pomagala, s time da mu je periodički potrebno kupovati i posebno izrađene uređaje, radi čega je prvostupanjski sud ocijenio da prosječne mjesečne potrebe maloljetnog N. (koji ima navršene tri godine života) višestruko premašuju minimalni novčani iznos koji je za djecu do šest godina života propisan Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine", broj 48/23) i koji iznosi 172,67 eura.

15. Cijeneći sve navedeno, prvostupanjski sud je, uzimajući u obzir sve terapije, potrebu za posebnom prehranom, odjećom, obućom, bez medicinskih pomagala, ocijenio da prosječno potrebe maloljetnog N. prelaze iznos od 1.000,00 eura mjesečno, dok se u odnosu na ukupne mogućnosti tuženika, kao roditelja obveznika uzdržavanja, rukovodio time da tuženikova ukupna mjesečna primanja iznose 800,00 eura mjesečno te da tijekom postupka nije utvrđeno da bi tuženik bio vlasnikom bilo kakve imovine u smislu nekretnina, pokretnina veće vrijednosti, radi čega smatra da isti trenutno nije u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje maloljetnog djeteta u zatraženom iznosu od 400,00 eura mjesečno.

16. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda o iznosu uzdržavanja maloljetnog djeteta, valja naglasiti da je sud prvog stupnja navedene činjenice pravilno i potpuno utvrdio, ali je pri tome pogrešno ocijenio da otac nije u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje maloljetnog zajedničkog djeteta zatraženi iznos od 400,00 eura mjesečno.

17. Naime, odredbom čl. 288. ObZ-a, određeno je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

18. Pri ocjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju (čl. 307. st. 2 ObZ-a), dok će pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati, uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja (čl. 307. st. 3. ObZ-a). Odredba čl. 310. ObZ-a određuje da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a da roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

19. Ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta, s time da se te potrebe određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (čl. 311. st. 1. i 2. ObZ-a).

20. Nadalje, odredbom čl. 312. ObZ-a propisano je da dijete može imati povećane materijalne potrebe ako mu je potrebna stalna pojačana skrb povezana sa zdravstvenim stanjem, što se mora uzeti u obzir prigodom određivanja uzdržavanja u parničnom postupku.

21. Budući da u ovom slučaju nije sporno da su zbog narušenog zdravstvenog stanja maloljetnog N. i s tim u vezi potrebe za stalnom pojačanom skrbi, materijalne potrebe njegovog uzdržavanja povećane, što utvrđuje i sud prvog stupnja (u iznosu od 1.000,00 eura mjesečno), s obzirom na nespornu činjenicu tuženikovih stalnih prihoda, njegove namjere preseljenja kod roditelja gdje će probati pronaći posao i gdje bi mu primanja bila veća (oko 1.200,00 eura mjesečno), imajući u vidu i to da je tuženik potpisao Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojim je pristao plaćati iznos od 400,00 eura mjesečno za uzdržavanje maloljetnog djeteta, i to neovisno o tome što tvrdi da je Plan potpisao, kako sam kaže, "jer je želio da se sve zajedno čim prije završi" te kako nije utvrđeno postojanje drugih zakonskih obveza uzdržavanja, pravilnom primjenom materijalnoga prava je valjalo mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja utvrditi srazmjerno povećanim materijalnim potrebama djeteta, u zatraženom iznosu od 400,00 eura mjesečno, što je, po ocjeni ovoga suda, u skladu s njegovim materijalnim mogućnostima (čl. 313. ObZ-a), imajući u vidu da se radi o zdravoj, radno sposobnoj osobi, za koju, stoga, postoje i druge mogućnosti stjecanja dodatne zarade (u skladu s njegovom dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti).

22. Zato je, polazeći od zakonske obveze roditelja da uzdržavaju svoju maloljetnu djecu, pri izvršavanju koje obveze je roditelj dužan uložiti i dodatne napore, imajući u vidu činjenicu da je tuženik u dobi kada je radno najproduktivniji (rođen 1995.) i kada stoga, a i s obzirom na zanimanje (instalater grijanja) te s obzirom na gospodarske prilike u Hrvatskoj i povećanu potrebu za radnom snagom (zbog kojih ima veće mogućnosti zapošljavanja te u tom smislu i veće mogućnosti ostvarivanja većih primanja), ovaj sud stava da je tuženik u mogućnosti i dužan za uzdržavanje zajedničkog djeteta doprinositi naprijed navedeni novčani iznos od 400,00 eura mjesečno (bez obzira na svoja trenutna niska primanja), dok je majci s kojom dijete stanuje, uzeo u obzir da ona svoj udio u uzdržavanju djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o njemu.

23. Pri tome se može prihvatiti logičnom tvrdnja tuženika koja se odnosi na njegovu osobnu egzistenciju (s obzirom na mali iznos plaće i njegove vlastite potrebe), na koju se tuženik pozivao i tijekom prvostupanjskog postupka, ali isto tako i sada u odgovoru na žalbu, međutim potrebe maloljetnog djeteta su prioritetne potrebe, a radno sposoban roditelj dužan ih je zadovoljiti, neovisno i o kreditnim obvezama koje, kako to pravilno ocjenjuje i sud prvog stupnja, nemaju prednost pred obvezom uzdržavanja.

24. Stoga, polazeći od zakonske obveze roditelja da uzdržavaju svoje maloljetno dijete, pri izvršenju koje obveze je roditelj dužan uložiti i dodatne napore, pravilnom primjenom materijalnog prava, odnosno odredbe čl. 307., 308., 311., 312. i 313. ObZ-a, valjalo je obvezati tuženika za plaćanje uzdržavanja i uskraćenog uzdržavanja, preko iznosa od suđenih 280,00 eura mjesečno, do zatraženih 400,00 eura mjesečno, za iznos od 120,00 eura mjesečno te preinačiti pobijanu odluku u točki VII. izreke prvostupanjske presude i u tom dijelu usvojiti zahtjev za uzdržavanje maloljetnog N. i za njegovo uskraćeno uzdržavanje (za isplatom iznosa preko suđenih 280,00 eura do traženih 400,00 eura, za iznos od 120,00 eura).

25. U opisanim okolnostima, po ocjeni ovoga suda, nisu podcijenjene, niti precijenjene mogućnosti tuženika, kao oca, da doprinosi za uzdržavanje maloljetnog djeteta, ali jednako tako, nije zanemaren, niti podcijenjen najbolji interes maloljetnog djeteta, već je uspostavljena ravnoteža između ovih dviju kategorija, koliko je to bilo najviše moguće u okolnostima konkretnog slučaja.

26. Stoga su osnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima upire na to da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom utvrđivanja visine obveze uzdržavanja (i uskraćenog uzdržavanja), u odnosu na maloljetno dijete stranaka, slijedom čega je valjalo žalbu tužiteljice temeljem odredbe čl. 373. toč. 3.. ZPP-a, prihvatiti i presudu prvog stupnja preinačiti te odlučiti kao u točki I. 1. i 2. izreke ove drugostupanjske presude.

27. S obzirom na izmijenjeni uspjeh stranaka u sporu, osnovana je žalba tužiteljice kada osporava odluku o troškovima postupka te je sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, u svezi s čl. 166. st. 2. ZPP-a, valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka.

28. Naime, prema odredbi čl. 366. st. 1. ObZ-a, propisano je da će sud u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta, o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

29. Kako je tužiteljica opisanom preinakom u potpunosti uspjela sa svojim zahtjevima, to je valjalo na temelju odredbe čl. 366. ObZ-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje: Tarifa), i to Tbr. 7. toč. 3. Tarife

, u svezi s Tbr. 54. Tarife, odmjeriti trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 400,00 eura.

30. S obzirom na navedeno, valjalo je u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 400,00 eura, preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom VIII. izreke te naložiti tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 400,00 eura (točka I.3. izreke ove odluke), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama počevši od dana donošenja ove drugostupanjske odluke kojom je naloženo plaćanje troškova (čl. 151. st. 1. ZPP-a).

31. Kako je tužiteljica uspjela sa žalbom u cijelosti, ista ima pravo na naknadu troška sastavljanja žalbe po punomoćniku odvjetniku, također u cijelosti, slijedom čega je valjalo tužiteljici za sastavljanje žalbe priznati iznos od 200,00,00 eura sukladno odredbama Tbr. 10. toč. 2. i Tbr. 54. Tarife, u svezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a. Stoga je valjalo naložiti tuženiku naknaditi tužiteljici trošak za sastavljanje žalbe u iznosu od 200,00 eura te odlučiti kao pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 20. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb, v.r.