Poslovni broj: Usž-2792/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Lidije Rostaš, članova vijeća, te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice I. Š., iz Z., koju zastupa opunomoćenik N. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1870/23-5 od 20. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. kolovoza 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1870/23-5 od 20. svibnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-14/22-01/241, URBROJ: 513-04-23-3 od 22. ožujka 2023. i rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave N. Z., KLASA: UP/I-410-23/2022-013/00060, URBROJ: 513-007-01-06-2022-0002 od 14. ožujka 2022. te zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave N. Z., KLASA: UP/I-410- 23/2022-013/00060, URBROJ: 513-007-01-06-2022-0002 od 14. ožujka 2022. kojim je tužiteljici za 2021. godinu utvrđen porez na dohodak od otuđenja nekretnine.

3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer je prvostupanjski sud zanemario njezine navode i dokazne prijedloge. U vezi s tim nadodaje da je građevinsko vještačenje bilo ključni dokazni prijedlog za utvrđivanje vrijednosti nekretnine, a da je njezino saslušanje bilo ključni dokazni prijedlog za utvrđivanje činjenice da njoj kao laiku nije bila poznata vrijednost nekretnine. Naposljetku navodi da je nelogično da je vrijednost predmetne nekretnine u razdoblju od osam mjeseci porasla za 2,5 puta. Predlaže stoga da Sud poništi pobijanu presudu i sam riješi upravnu stvar, a podredno da poništi pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa predmeta, kao i iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužiteljica na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju 11. veljače 2021. stekla nekretninu. Prilikom utvrđivanja porezne obveze tog prometa nekretnina tužiteljici procijenjena je vrijednost predmetne nekretnine na 432.000,80 kuna. Iste te 2021. godine tužiteljica je predmetnu nekretninu prodala za 1.377.495,38 kuna pa joj je na ime razlike nabavne i prodajne cijene predmetne nekretnine utvrđena obveza poreza na dohodak od otuđenja nekretnine.

8. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je u uvid u spis tuženika i sudski spis. Na temelju navedenog utvrdio je da razlika nabavnog iznosa i iznosa otuđenja nekretnine predstavlja dohodak na koji je tužiteljica dužna platiti porez.

9. Odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 138/20. – dalje: ZPD) propisano je da se oporezivim dohotkom smatra i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina, a taj dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine koja se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda, pri čemu se troškovi otuđenja mogu odbiti kao izdatci. Stavkom 2. istog članka ZPD-a propisano je da se dohodak od otuđenja nekretnina iz stavka 1. ovoga članka ne oporezuje se ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 14. stavaka 4. i 5. ovoga Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave.

10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da razlika između nabavne i prodajne cijene predmetne nekretnine predstavlja dohodak na koji je tužiteljica sukladno prethodno citiranoj odredbi članka 58. stavka 2. ZPD-a obvezna platiti porez na dohodak od otuđenja nekretnine s obzirom da je istu otuđila prije isteka roka od dvije godine od dana nabave.

11. U odnosu na prigovor tužiteljice da je prenisko utvrđena nabavna vrijednost predmetne nekretnine ovaj Sud nalazi da je isti neosnovan i u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda prema kojem je nabavna vrijednost nekretnine utvrđena pravomoćnim poreznim rješenjem od 2. ožujka 2021., kojim je tužiteljici razrezan porez na promet nekretnina nakon stjecanja nekretnine, protiv kojeg tužiteljica nije podnijela žalbu pa stoga sada više ne može s uspjehom osporavati utvrđenu nabavnu vrijednost kao prenisko utvrđenu. Dakle, tužiteljica ne može za potrebe plaćanja poreza na promet nekretnina prihvaćati utvrđenu (nisku) vrijednost nekretnine, a potom tu istu vrijednost osporavati kao prenisku, kako bi se umanjila razlika između nabavne i prodajne vrijednosti, a posljedično onda kako bi se smanjila i porezna osnovica poreza na dohodak od otuđenja nekretnine.

12. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

15. S obzirom da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 22. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić