Poslovni broj: Usž-266/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Lidije Rostaš, članova vijeća, te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. Š. iz O., OIB: …, protiv tuženika Službeničkog suda u Osječko-baranjskoj županiji, O., radi udaljenja iz službe, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 UsI-542/2023-13 od 12. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 22. kolovoza 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 UsI-542/2023-13 od 12. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Službeničkog suda u Osječko-baranjskoj županiji, klasa: UP/II-114-05/22-01/2, urbroj: 2158-06-22-15 od 1. ožujka 2023.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 1. ožujka 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja povjerenice Vlade Republike Hrvatske za obavljanje poslova iz nadležnosti općinskog načelnika Općine Č., klasa: UP/I-112-02/22-01/0001, urbroj: 2158-1-02-22-2 od 3. kolovoza 2021.
3. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelj, pročelnik Jedinstvenog upravnog odjela Općine Č., udaljuje se iz službe do okončanja postupka zbog teške povrede službene dužnosti te je istim rješenjem utvrđeno da tužitelju za vrijeme udaljenja iz službe pripada naknada plaće u iznosu 60% plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju iz službe.
4. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga te u bitnome ističe da osporena presuda nije otpremljena u roku iz članka 62. Zakona o upravnim sporovima, niti mu je dostavljena sukladno članku 70. stavka 1. istog Zakona. Nadalje navodi da zbog propusta prvostupanjskog suda, njegovom opunomoćeniku odvjetniku nije bilo omogućeno da odgodi ročište, odnosno onemogućen mu je pristup sudu. Tužitelj u žalbi smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo jer je pogrešno zaključio da je povjerenica Vlade Republike Hrvatske ovlaštena osoba za donošenje rješenja o udaljenju iz službe sukladno odredbama članka 87. i 88. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Također smatra da se udaljenje iz službe ne može opravdati samo paušalnim navođenjem "karakter i brojnost" te prešutnim pozivanjem na više teških povreda iz članka 46. navedenog Zakona koje se navode u zahtjevu jer se ne mogu promatrati izolirano od postupka udaljenja. Nadalje, tužitelj smatra da je prvostupanjski sud povrijedio i pravila sudskog postupka jer je odbio njegov zahtjev za saslušanjem V. T., tadašnje povjerenice Vlade Republike Hrvatske, s obzirom da tužitelj nije udaljen zbog djela s obilježjem korupcije, nego iz razloga (fakultativno) navedenih u članku 67. stavka 1. navedenog Zakona, a koji razlozi ovise o subjektivnom odnosu službene osoba koja udaljuje službenika pa je navedenu svjedokinju trebalo saslušati na te okolnosti. Tužitelj prigovara i izvršenoj dostavi prvostupanjskog rješenja te iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi prvostupanjsku presudu.
5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS).
8. Odlučujući o prigovoru tužitelja da njegovom opunomoćeniku, odvjetniku nije omogućen pristup ročištu održanom 4. listopada 2023., ovaj Sud je izvršio uvid u spis prvostupanjskog suda iz kojeg proizlazi da je prvostupanjski sud po izričitoj molbi tužitelja ročište zakazano za 5. srpnja 2023. odgodio za 4. listopada 2023., a poziv za to ročište tužitelj je uredno primio 2. kolovoza 2023., dakle dva mjeseca prije održavanja ročišta o čemu kao dokaz u spisu prileži povratnica. Nadalje, iz spisa proizlazi da do održavanja ročišta 4. listopada 2023. tužitelja nije zastupao opunomoćenik, odvjetnik, a niti je sudu predana punomoć za zastupanje tužitelja, već je ista dostavljena tek uz prijedlog za povrat u prijašnje stanje 9. listopada 2023. Polazeći od navedenog, prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta, prvostupanjski je sud odbio rješenjem, poslovni broj: 4 UsI- 542/2023-11 od 12. listopada 2023. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud ročište zakazano za 4. listopada 2023. opravdano održao u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja sukladno odredbi članka 39. stavka 2. ZUS-a, pa se ne nalazi osnovanim prigovor tužitelja iznijeti u tužbi da njegovom opunomoćeniku, odvjetniku nije omogućena odgoda ročišta, odnosno da mu je onemogućen pristup sudu.
9. Odredbom članka 33. stavka 1. ZUS-a propisano je da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice. Prema stavku 2. istog članka Zakona sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio, dok je stavkom 3. propisano da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. S obzirom da je tužitelj saslušanje svjedoka V. T., tadašnje povjerenice Vlade Republike Hrvatske za obavljanje poslova iz nadležnosti općinskog načelnika Općine Č. (dalje: povjerenica) predlagao na okolnost njene aktivne legitimacije za donošenje rješenja o udaljenju iz službe, prvostupanjski je opravdano ocijenio da izvođenje tog dokaza nije potrebno jer je primjena i tumačenja prava u nadležnosti suda, a ne svjedoka.
10. Iz podataka spisa tuženika proizlazi da je povjerenica donijela rješenje o udaljenju tužitelja iz službe do okončanja postupka zbog teške povrede službene dužnosti. Zbog brojnosti teških povreda službene dužnosti koje se tužitelju stavljaju na teret, načina počinjenja te osobito imajući na umu činjenicu da je tužitelj u trenutku udaljenja bio pročelnik Jedinstvenog upravnog odjela Općine Č., i prema ocjeni ovoga Suda, u provedenom postupku je osnovano utvrđeno da bi ostanak tužitelja u službi mogao štetiti interesima službe. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za udaljenje tužitelja iz službe propisane člankom 67. stavkom 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", 86/08., 61/11., 4/18. i 112/19.), zbog čega se osporeno rješenje tuženika nije moglo ocijeniti nezakonitim. Ujedno se napominje tužitelju da se u postupku udaljenja iz službe ne odlučuje o odgovornosti tužitelja za povrede službene dužnosti, već se samo utvrđuje postojanje zakonom propisanih pretpostavki za udaljenje tužitelja, a koje su u konkretnom slučaju ispunjenje i dostatno obrazložene.
11. Tužitelj i u žalbi osporava nadležnost povjerenice za obavljanje poslova iz nadležnosti općinskog načelnika Općine Č. odnosno nadležnost za donošenje rješenja o udaljenju iz službe.
12. Navedeni prigovor ne nalazi se osnovanim. Naime, i prema ocjeni ovoga Suda donošenje rješenja o udaljenju tužitelja iz službe od strane povjerenice ne izlazi iz okvira njene ovlasti, imajući na umu da upravo iz sadržaja članka 88. stavka 2. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", 33/01.,
- do 144/20.), proizlazi da je povjerenik u svojem postupanju dužan procijeniti nužnost i opravdanost poduzimanja određenih radnji te njihov značaj i utjecaj na jedinicu lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave. S obzirom na brojnost djela koje se tužitelju kao pročelniku stavljaju na teret, povjerenica je ocijenila da je nužno i opravdano donijeti rješenje o udaljenju iz službe jer bi ostanak tužitelja mogao štetiti interesima službe. Nadalje, u odnosu na ponovljeni navod tužitelja da mu dostava prvostupanjskog rješenja nije uredno izvršena, za istaknuti je da su se na taj prigovor tuženik i prvostupanjski sud dostatno očitovali, s kojim razlozima je suglasan i ovaj Sud.
13. Slijedom svega navedenog proizlazi da se navodi žalbe istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.
14. Slijedom svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pravilno primijenio i protumačio materijalno pravo te je pritom odgovorio na sve relevantne prigovore tužitelja i obrazložio razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva.
15. Slijedom navedenog trebalo je temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 22. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća
Boris Marković, v.r.
