Poslovni broj: Usž-474/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Lidije Rostaš, članica vijeća, te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P. d.d., R., zastupan po opunomoćenici I. M., odvjetnici u R., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja carinske vrijednosti i naplate carinskog duga, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI- 1348/2023-6 od 6. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 22. kolovoza 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-1348/2023-6 od 6. studenoga 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-413-01/22-01/67, urbroj: 513-04-23-2 od 19. svibnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda R., Carinskog ureda R., klasa: UP/I-413-01/19-03/2437, urbroj: 513- 02-6044/28-22-16 od 6. rujna 2022. te radi vraćanja predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 19. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog carinskog rješenja od 6. rujna 2022., donesenim po službenoj dužnosti, kojim su utvrđeni ispravni podaci o carinskoj vrijednosti za robu navedenu u stavci 4. Uvozne carinske deklaracije M … broj … od 17. prosinca 2019., Službe za RGP Luka R., trgovačkog naziva spremnici za igračke i košare za rublje, neto mase 5.141,16 kg, zemlja otpreme Kina, zemlja odredišta Republika Hrvatska, deklarirane u tarifnu oznaku 6307909899 Zajedničke carinske tarife, tako da ista iznosi 134.287,10 kn.

3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom ističe kako je obrazloženje osporene presude protivno zakonskim i podzakonskim propisima te utvrđenim činjenicama u spisu. Navodi da je sud počinio bitnu povredu pravila postupka jer su izreka i obrazloženje nejasni i suprotni ispravama i dokumentaciji koja se nalazi u spisu. Navodi da presuda Suda EU u predmetu C-599/2020, na koju se poziva prvostupanjski sud nije primjenjiva na konkretan slučaj jer se u njoj, uz drukčije tumačenje materijalnog prava, problematizira prodaja robe između povezanih osoba, međutim, sve da se i navedena presuda može primijeniti, smatra da ju je sud samo selektivno protumačio i primijenio. Nadalje, tužitelj se poziva na raniju presudu Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1452/2021 od 21. veljače 2022. kojom je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak te smatra da je u ponovljenom postupku jedino drukčije to što mu je dostavljena jedna usporedna carinska deklaracija. Tužitelj smatra da sam izračun carinske vrijednosti nije vidljiv i opisan, nije vidljivo koja je to konkretno slična roba s kojom se uspoređivala tužiteljeva roba, već je carinsko tijelo samo paušalno opisalo postupak po kojem OLAF dolazi do referentnih cijena. Smatra da mu je navedenim postupanjem onemogućena provjera točnosti i potpunosti bitnih podataka, odnosno onemogućena mu je provjera transakcijske vrijednosti predmetne robe. Tužitelj konačno napominje kako konkretnu informaciju o tome što čini statistički prosjek i to ne za istu već za sličnu robu te cijene iste nije saznao jer mu takva dokumentacija prilikom utvrđivanja vrijednosti deklarirane robe nije predočena. Tužitelj se poziva i na stajališta iz presude Suda EU u predmetima C-263/06 i C- 46/16. Smatra kako su carinska rješenja nejasna i proturječna te da ne sadrže valjane razloge o odlučnim činjenicama. Napominje da se pozvao na zastaru u predmetnom slučaju o kojoj se prvostupanjski sud nije očitovao. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi osporenu presudu te sam riješi spor na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tuženiku da mu nadoknadi troškove upravnog spora uvećane za sastav žalbe.

4. Tuženik, iako pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su ranijim prvostupanjskim carinskim rješenjem od 16. siječnja 2020. (nakon što je odbijen prigovor tužitelja kao uvoznika robe podnesen na Zapisnik o utvrđivanju carinske vrijednosti robe od 18. prosinca 2019.) utvrđeni ispravni podaci o carinskoj vrijednosti za robu naziva spremnici za igračke i košare za rublje, tako da carinska vrijednost iste iznosi 134.287,19 kn, čime je došlo do zaduženja novoutvrđenog carinskog duga u ukupnom iznosu od 134. 287,10 kn. Ranijim rješenjem tuženika od 19. listopada 2021. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno navedeno rješenje. Međutim, presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-1452/2021-7 od 21. veljače 2022. poništena su rješenja javnopravnih tijela i predmet je vraćen na ponovni postupak.

8. U ponovljenom postupku, prvostupanjsko carinsko tijelo je, uvidom u isprave spisa predmeta te očitovanje Službe za RGP Luka R. od 31. ožujka 2022., pridržavajući se pri tome pravnog shvaćanja i primjedbi upravnog suda iz ranije presude, u dijelu u kojem je sud naveo da nije bilo detaljno objašnjeno kako je došlo do utvrđivanja nove carinske vrijednosti, odnosno o kojoj se to sličnoj robi radi, obrazložilo da je Služba za RGP Luka R. po izvršenom pregledu nakon uvida u stanje kvalitete robe, analize statističkih podataka o vrijednosti slične robe izvezene u RH u gotovo isto vrijeme ocijenila da je deklarirana carinska vrijednost po kilogramu neto težine predmetne robe neuobičajeno niska u odnosu na prosječne statističke vrijednosti iz dostupnih, usporednih carinskih deklaracija.

9. Tužitelju je u ponovljenom postupku 29. kolovoza 2022. dostavljena preslika usporedne carinske deklaracije M … od 4. prosinca 2019. temeljem koje je izvršena usporedna vrijednosti primjenom metode iz članka 74. stavka 2. točke b) Uredbe EU br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o Carinskom zakoniku Unije (SL L269, 10.10.2013., u daljnjem tekstu Carinski zakonik Unije).

10. Naime, odredbom članka 70. stavka 1. Carinskog zakonika Unije propisano je da je primarna osnova za utvrđivanje carinske vrijednost robe njena transakcija vrijednost odnosno cijena koja je stvarno plaćena ili plativa za robu kada se prodaje radi izvoza u carinsko područje Unije. S obzirom da se carinska vrijednost u konkretnom slučaju nije mogla utvrditi temeljem odredbe članka 70. Carinskog zakonika Unije, to je carinsko tijelo carinsku vrijednost predmetne robe utvrdilo primjenom metode propisane člankom 74. stavkom 2. točke b) Carinskog zakonika Unije, odnosno primjenom transakcijske vrijednosti slične robe prodane radi izvoza u RH, o čemu je tužitelju dostavilo usporedne podatke.

11. Polazeći od podataka spisa predmeta i obrazloženja carinskih tijela, prvostupanjski je sud imao osnove za zaključak da su carinska tijela u ponovljenom postupku postupila sukladno uputama i primjedbama iz ranije presude odnosno sukladno odredbi članka 81. stavka 2. ZUS-a, jer su tužitelju dostavila usporednu carinsku deklaraciju, analizirala podatke o vrijednosti robe izvezene u RH u približno isto vrijeme te dostatno obrazložili način utvrđivanja carinske vrijednosti robe.

12. Uzimanje usporednih podataka iz uvoznih carinskih deklaracija dostupnih Carinskoj službi u skladu je s tumačenjem Suda EU u presudi C-599/20 od 9. lipnja 2022. u kojoj se navodi da se pri određivanju carinske vrijednosti u slučajevima kada poduzetnik ne podnese dovoljno precizne i pouzdane podatke u pogledu carinske vrijednosti robe (kao što je to bilo u konkretnom slučaju) istu treba utvrditi temeljem podataka sadržanih u nacionalnoj bazi podataka Carinske službe koji se odnose na robu pod istom Taric oznakom, te iako nije „slična“ ista se koristi kao osnova za određivanje carinske vrijednosti predmetne robe.

13. Iz svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pravilno primijenio materijalno pravo te odgovorio na sve relevantne prigovore tužitelja i obrazložio razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva. Navodi žalbe koji su u bitnom istovjetni navodima tužbe ne mogu se ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari. Naime, tužitelj svojim navodom nije dokazao da dostavljena usporedna carinska deklaracija ne omogućava provjeru transakcijske vrijednosti deklarirane robe.

14. Slijedom navedenog, trebalo je temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

15. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu, 22. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća

Boris Marković