Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-uv-65/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc Marijana Bitange, predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Ive Kero, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika TP zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15, 61/15. i 101/17. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 9. srpnja 2024., broj Ik-I-419/2024., u sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika TP kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem na temelju članka 170. točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21. – dalje ZIKZ-a) odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika TP. Zatvorenik se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K-376/2019 od 30. travnja 2021. i Županijskog suda u Splitu broj Kž–741/2023 od 21. ožujka 2023. zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. Zatvoreniku kazna zatvora teče od 17. siječnja 2024. a očekivani istek kazne je 17. rujna 2024.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik TP po branitelju, odvjetniku Ivici Marincu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvaćanjem žalbe pobijano rješenje preinači na način da se dopusti uvjetni otpust.
3. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ-a u vezi sa člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. U žalbi zatvorenik ukazuje da sud nije uzeo u obzir, u skladu s odredbom članka 59. stavka 2. KZ/11., okolnosti navedene pod točkom 6.1 pobijanog rješenja, a koje se odnose na ponašanje zatvorenika tijekom izdržavanja kazne zatvora dok je pogrešno zaključio da je zatvorenik, u realizaciji programa izvršavanja kazne zatvora, ocijenjen s najnižom razinom „zadovoljava“ (a i to uz tendenciju povećanja) iako je na temelju važećeg Pravilnika o pogodnostima zatvorenika i to članka 13. stavka 2. najniža razina „ne zadovoljava“
5.1. Zatvorenik također smatra da je sud prilikom odlučivanja treba uzeti u obzir životne okolnosti (otac maloljetnog djeteta koje uzdržava, majku u dobi od 71 godinu koju uzdržava i koja je teško bolesna, briga oko vlastitog OPG-a od kojeg uzdržava obitelj) kao i promjena u ponašanju nakon počinjenja kaznenog djela, spremnost za uključivanje u života na slobodi kao i činjenica da je u trenutku pisanja žalbe zatvorenik izdržao više od ¾ kazne.
6. Prvostupanjski sud je u izreci rješenja jasno naveo da se prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika odbija na temelju članka 170. točka 2. ZIKZ-a, te je o tome iznio jasne i precizne razloge citirajući, između ostalog i negativno mišljenju o uvjetnom otpustu Kaznionice u Turopolju (točka 3.1.) te zaključio (točka 6.2.) da se nije do sada u potpunosti ispunila svrha kažnjavanja, pa je nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora. Zaključak i razloge prvostupanjskog suda u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
7. Naime, prvostupanjski sud je (točka 6.1.), suprotno žalbenim navodima, uzeo u obzir sve pozitivne pretpostavke navedene u izvješću Kaznionice u Turopolju i to da je zatvorenik radno angažiran i u radu se pokazao kao vrlo vrijedan i odgovoran radnik, ima osiguran postpenalni prihvat i podršku obitelji, uredno koristi pogodnosti izlaska u mjesto prebivališta u trajanju 48+24 sata mjesečno i jedan izlazak s posjetom u grad, nije stegovno tretiran. Međutim, prvostupanjski sud osnovano ukazuje i na okolnosti koje smatra negativnim, pa tako da je u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjen najnižom razinom „zadovoljava“ (suprotno žalbenim navodima, u skladu s člankom 16. stavkom 3. Pravilnika o tretmanu zatvorenika ("Narodne novine" broj 123/2021.) doista se radi o najnižoj razini u okviru pozitivnih), odnos prema počinjenom djelu koji se ogleda u tome da ga negira i racionalizira, da je prije u dva navrata osuđen zbog kaznenih djela s imovinskim karakterom, da ima kazneni postupak u tijeku u kojem je potvrđena optužnica zbog kaznenog djela iz članka 257. stavka 1. KZ/11., a na izdržavanje kazne je priveden. Prvostupanjski sud također posebno ukazuje da Kaznionica u Turopolju rizik od kriminalnog povrata procjenjuje srednjim.
7.1. Dakle, prvostupanjski sud, pozivajući se na odredbu članka 41. KZ/11. i propisanu svrhu kažnjavanja osnovano smatra da ličnost zatvorenika, životne okolnosti i njegovu spremnost za uključivanje u život na slobodi, kao i preostalo vrijeme izdržavanja kazne, na što upućuju žalbeni navodi, u konkretnom slučaju ne prevladavaju u odnosu na sve prethodno navedene negativne okolnosti (točka 6.2.) pa je ocjena i ovog drugostupanjskog suda kako je kod zatvorenika potrebno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora te je prvostupanjski sud rješenjem pravilno odbio prijedlog za uvjetni otpust.
8. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 21. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Marijan Bitanga
