REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2592/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice SK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II-tužiteljice ZK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i III-tužiteljice HK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3237/2022-4 od 27. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P- 4246/2019-20 od 17. svibnja 2022., u sjednici održanoj 21. kolovoza 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3237/2022-4 od 27. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-4246/2019-20 od 17. svibnja 2022.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) te čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pravna pitanja koja bi bila važna za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za isplatu razlike iznosa između najamnine za stan koja se može ostvariti na tržištu i zaštićene najamnine koju tužiteljice primaju od zaštićenog najmoprimca.

5. Prvim i drugim pitanjem naznačenim u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica polazi od činjenica koje nisu utvrđene u postupku pred nižestupanjskim sudovima - da tužiteljice nisu ispunjavale zakonsku obvezu održavanja stana u stanju pogodnom za stanovanje (čl. 13. Zakona o najmu stanova - "Narodne novine", broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20 i 36/24). Stoga se ta pitanja ne mogu smatrati važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

6. Trećim pitanjem naznačenim u prijedlogu, tuženica ukazuje na to da tužiteljicama pripada novčani iznos koji predstavlja razliku između zaštićene i odgovarajuće (primjerene) najamnine, koja uzima u obzir porezna davanja koja bi tužiteljice bile dužne podmiriti da su bile u mogućnosti ostvarivati tržišnu najamninu (uz poziv na pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava izraženo u predmetu Statileo/Republika Hrvatska). Međutim, u konkretnom slučaju, u kojem tužiteljice tužbom potražuju znatno niži iznos od onog koji bi se dobio kad se odbiju porezna davanja kod ostvarenja tržišne najamnine, pitanje tuženice se ne može smatrati važnim za odluku u sporu, sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.

7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 21. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina