REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2439/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Tehnomont d.d., Pula, Industrijska 4, OIB 30999020365, kojeg zastupa punomoćnica BL, mag. iur., protiv tuženika Ina – industrija nafte d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB 27759560625, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Stanić i partneri d.o.o., Rijeka, radi vraćanja stečenoga bez osnove, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-143/2023-2 od 8. veljače 2023., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1386/2013-83 od 3. studenoga 2022., u sjednici održanoj 21. kolovoza 2024.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na pravna pitanja odbija se kao neosnovan.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava odbacuje se kao nedopušten.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude. U prijedlogu je naznačio više pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi. Kako nekim pitanjima problematizira i povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, proizlazi da je prijedlog podnesen na temelju oba stavka članka 385.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP).

2. U odgovoru na taj prijedlog tuženik je predložio ovome sudu da ga odbije i tužitelja obveže da mu nadoknadi trošak sastava ovoga podneska.

3. Većina pitanja naznačenih u prijedlogu ne mogu se smatrati važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP jer nisu dovoljno određena. Naime, iz pitanja, primjerice: „Da li sud ima osnovu uskratiti pravnu zaštitu koncesionaru (tužitelju) temeljem Ugovor o koncesiji? nije jasno niti u okviru kojega propisa bi trebalo odgovoriti na pitanje, niti koju činjeničnu situaciju pritom treba uzeti u obzir. Bit tužiteljeva nezadovoljstva drugostupanjskom presudom je, zapravo, sadržana u pitanju kojim se problematizira shvaćanje drugostupanjskoga suda da iz članka 37.a Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19) proizlazi da aktivna legitimacija podnošenja tužbe radi povrata stečenoga bez osnove korištenjem pomorskoga dobra pripada samo Republici Hrvatskoj, zbog čega je, prihvaćanjem tuženikova prigovora promašene aktivne legitimacije, drugostupanjski sud odbio predmetni tužbeni zahtjev. Drugostupanjski se sud, u predmetnoj presudi, pozvao na već ustaljeno pravno shvaćanje o tome, izraženo u prijašnjim presudama toga suda. Tužitelj se, pak, izlažući razloge važnosti toga pitanja, odnosno, ukazujući na navodno različitu sudsku praksu o tome pitanju, poziva na sudske odluke koje s ovim pitanjem nemaju poveznicu u činjeničnome stanju, odnosno, u činjenicama na kojima su u postupcima u kojima su te odluke donesena, zasnovani tužbeni zahtjevi. Zato ni ovo pitanje nije važno pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP te je odlučeno kao točki I. izreke na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP.

4. Tvrdnje iz prijedloga o povredi ljudskih prava, naime, prava vlasništva i prava na pravično suđenje, vezane su isključivo za tužiteljevo shvaćanje o postojanju njegove aktivne legitimacije u ovoj parnici, različito od onoga koje je izrazio drugostupanjski sud. Samo takvim obrazlaganjem tužitelj u prijedlogu nije učinio vjerojatnom tvrdnju o povredi tih prava. Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

5. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka III. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP).

Zagreb, 21. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek