REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2692/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-776/2022-2 od 13. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4558/21-10 od 17. lipnja 2022., u sjednici održanoj 21. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-776/2022-2 od 13. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4558/21-10 od 17. lipnja 2022.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije predlagatelj je podnio zbog razloga određenih čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 2. ZPP, zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te iz razloga što smatra da su mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka i pogrešnom primjenom materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Naime, u odnosu na prvo postavljeno pitanje (prekid tijeka zastarnog roka podnošenjem tužbe potrošača u pojedinačnom postupku radi utvrđenja ništetnosti i isplate temeljem utvrđene ništetnosti odredbe ugovora o naknadi za obradu kredita), tuženika valja uputiti na objedinjeno pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., a u odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje tuženiku se ukazuje na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornoj ugovornoj odredbi prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske nije našao ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja. Treće pravno pitanje koje je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer odgovor na pitanje uzrokuje li naknada za obradu kreditnog zahtjeva o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovisi o okolnostima svakog pojedinačnog slučaja, a konkretnom slučaju sud drugog stupnja je osim testa transparentnosti pravilno proveo i test poštenosti sporne odredbe, pa nije riječ o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu. Četvrto i peto postavljeno pitanje polaze od činjenica koje nisu utvrđene u postupku pred nižestupanjskim sudovima (da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora on znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja te odredbe), radi čega se ne mogu smatrati važnima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke.
7. U odnosu na u prijedlogu tuženika istaknutu povredu prava na jednakost pred zakonom, zajamčenog čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 13. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te povredu prava na pravično suđenje, zajamčenog odredbama čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske kao i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ocjena ovog suda je da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom navedena temeljna ljudska prava povrijeđena.
8. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP u tom dijelu odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije koji se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 21. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
