REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2741/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. J. V., Z., OIB … , 2. Z. V., Z., OIB … , i 3. G. V., Z., OIB … , koje zastupa punomoćnik I. U., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB … , uz sudjelovanje umješača na strani tuženika M. C., Z., OIB … , radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-366/18-2 od 5. travnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3416/2015-127 od 5. prosinca 2017., u sjednici održanoj 21. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja G. V. u odnosu na odluku o glavnoj stvari odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tužitelja G. V. u odnosu na odluku o parničnim troškovima odbacuje se kao nedopuštena.

II. Revizija tužitelja J. V. i Z. V. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom:

- naloženo tuženiku da tužiteljima J. V. i Z. V. plati svakome po 116.770,50 kn sa zateznim kamatama (točke I. i III. izreke),

- odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja J. V. i Z. V. za isplatu svakome po 85.729,50 kn sa zateznim kamatama (točke II. i IV. izreke),

- odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja G. V. za isplatu 202.500,00 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka (točke V. i VIII. izreke),

- naloženo tuženiku da tužiteljici J. V. nadoknadi troškove postupka u iznosu od 24.857,33 kn sa zateznim kamatama (točka VI. izreke) i

- naloženo tuženiku da tužitelju Z. V. nadoknadi troškove postupka u iznosu od 26.486,75 kn sa zateznim kamatama (točka VII. izreke).

2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

“I. Žalba 1.-3. tužitelja odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3416/2015-127 od 5. prosinca 2017. u točkama II. , IV., V. i VIII. izreke.

II. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3416/2015- 127 od 5. prosinca 2017.:

1. potvrđuje u toč. I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da 1. tužiteljici J. V. naknadi štetu u iznosu od 99.000,00 kn sa dosuđenim zateznim kamatama od 5.prosinca 2017. do isplate u roku od 15 dana;

2. potvrđuje u toč. III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da 2. tužitelju Z. V. naknadi štetu u iznosu od 99.000,00 kn sa dosuđenim zateznim kamatama od 5.prosinca 2017. do isplate u roku od 15 dana.

3. Preinačuje u toč. I. i III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da 1. i 2. tužiteljima naknadi štetu u iznosu od po 17.770,50 kn sa zateznim kamatama od 5. prosinca 2017. do isplate na način da se 1. i 2. tužitelji odbijaju sa ovim dijelom tužbenog zahtjeva.“

3. Drugostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„preinačuje se rješenje o troškovima postupka iz točaka VI. i VII. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3416/2015-127 od 5.prosinca 2017. na način da se rješava:

1. Nalaže se tuženiku C. o. d.d. da 1. tužiteljici J. V. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 22.537,87 kn sa zateznim kamatama u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanim za 3 postotna poena računatim od 5. prosinca 2017. do isplate u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku C. o. d.d. da 2. tužitelju Z. V. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 24.167,29 kn sa zateznim kamatama u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanim za 3 postotna poena računatim od 5. prosinca 2017. do isplate u roku od 15 dana.“

4. Protiv drugostupanjske odluke, u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu, tužitelji su, u jednome podnesku, podnijeli revizije, i to tužitelj G. V. reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), s obzirom na to da vrijednost predmeta spora pobijanoga dijela presude prelazi svotu od 200.000,00 kn, a tužitelji J. V. i Z. V. reviziju iz članka 382. stavka 2. toga Zakona, s obzirom na to da vrijednost predmeta spora pobijanoga dijela presude ne prelazi tu svotu.

5.Tuženik na reviziju nije odgovorio.

6. Revizija tužitelja G. V. je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena, a revizije tužitelja J. V. i Z. V. su nedopuštene.

7. Predmet spora zahtjevi su tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog naročito teške invalidnosti Z. V., sina tužitelja J. V. i Z. V., a brata tužitelja G. V., koji je ozlijeđen u prometnoj nesreći 13. ožujka 1993., za koju je odgovoran tuženikov osiguranik. Nižestupanjski sudovi smatraju da zahtjev tužitelja G. V. nije osnovan jer iz članka 201. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91 i 73/91, dalje: ZOO) proizlazi da brat ne ulazi u krug osoba koje imaju pravo na naknadu ovoga vida štete. Zahtjevi tužitelja J. V. i Z. V. djelomično su prihvaćeni, a djelomično su odbijeni zbog osnovanosti tuženikova prigovora limita u smislu Odluke o izmjeni Odluke o određivanju najnižih svota na koje se mora ugovoriti osiguranje autoodgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama pri uporabi motornog vozila (Narodne novine br. 45/92).

8. Tužitelj G. V. drugostupanjsku odluku revizijom pobija zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava. U povodu njegove revizije ovaj je sud drugostupanjsku odluku ispitao u dijelu u kojemu je ovaj tužitelj pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s člankom 392.a stavkom 1. ZPP, uzevši u obzir da je člankom 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

9. Tužitelj u reviziji uopće ne navodi koja je to odredba parničnoga postupka u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena pa je tvrdnja o postojanju ovoga revizijskog razloga neosnovana.

10.1. Što se revizijskoga razloga pogrešne primjene materijalnoga prava tiče, tužitelj G. V. navodi da iz pravilnoga tumačenja članka 201. ZOO proizlazi da braća i sestre neposrednoga oštećenika imaju pravo na naknadu štete za duševne boli zbog njegove naročito teške invalidnosti i da je takav stav sudske prakse. Ovo je tužiteljevo shvaćanje neosnovano.

10.2. Naime, člankom 201. stavcima 1. do 3. ZOO propisano je:

„(1) U slučaju smrti neke osobe sud može dosuditi članovima njezine uže porodice (bračni drug, djeca i roditelji) pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove.

(2) Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.

(3) U slučaju naročito teškog invaliditeta neke osobe sud može dosuditi njezinu bračnom drugu; djeci i roditeljima pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove.“.

10.3. Dakle, braća i sestre imaju pravo na naknadu duševnih boli zbog smrti braće ili sestara ako je između njih postojala trajnija zajednica života (članak 201. stavak 2. ZOO), ali ne i u slučaju njihove invalidnosti, pa ni one najteže, jer to ne proizlazi iz članka 200. stavka 3., koji to pravo priznaje samo bračnome drugu, djeci i roditeljima. U sudskoj je praksi, u slučaju postojanja izrazite bliskosti odnosno povezanosti, ovo pravo prošireno na pastorke, očuhe i maćehe, te unuke osoba koje su pretrpjele naročito tešku invalidnost. Što se braće i sestara tiče, ovaj je sud već izrazio shvaćanje da oni ne ulaze u krug osoba koje imaju pravo na naknadu ovoga vida štete (tako Rev 1877/1944-2 od 22. svibnja 1966. i Rev 598/2008-2 od 22. travnja 2009.).

11. Zato ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava nije osnovan pa je na temelju članka 393. ZPP odlučeno kao u izreci presude.

12. Glede revizije protiv odluke o troškovima postupka, ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija jer ta odluka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koju bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Stoga je u ovom dijelu reviziju valjalo na temelju članka 400. stavka 1. ZPP odbaciti kao nedopuštenu te je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

12.1. Postupajući po reviziji tužitelja J. V. i Z. V. ovaj je sud na temelju članka 392.a stavka 2. drugostupanjsku presudu ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

12.2. Ovi su tužitelji u reviziji naznačili pitanja: „Da li naknada štete s naslova tuđe pomoći i njege kao izvorno materijalna šteta, u smislu odredbe čl. 189. st. 2. ZOO-a, bez izdataka oštećenika za istu, predstavlja nenovčanu materijalnu štetu?“ i „Da li se prilikom ocjene iscrpljene svote osiguranja odnosno limita osiguranja, naknada nematerijalne štete kao nenovčana materijalna šteta uzima u obzir prema cijeni i kriterijima u vrijeme štetnog događaja ili se ista uzima u obzir u nominalnom iznosu?“.

12.3. Ova pitanja nisu važna za odluku u sporu jer iz odluka nižestupanjskih sudova ne proizlazi prema kojim je kriterijima u obzir uzeta visina štete po osnovi tuđe njege i pomoći. Zato je neodlučno pozivanje tužitelja na odluke ovoga suda u kojima su, navodno, o naznačenim pitanjima izražena shvaćanje s kojima nisu podudarna shvaćanja iz predmetne drugostupanjske presude.

12.4. Zato je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 21. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.